Srpskoj javnosti promakao je za nas sporedan, ali zanimljiv detalj iz biografije tužitelja Haškog tribunala Džefrija Najsa, koji je, ovoga puta kao sudija sa nepunim radnim vremenom na Džerziju (jedno od ostrva britanske krune), nedugo nakon Miloševićeve smrti, vodio proces protiv računovođe Pitera Mišela, optuženog za pranje novca.
Mišelova krivična odgovornost bila je utvrđena i izrečena mu je presuda, ali je presudu nadležni sudski komitet (Judicial Committee of the Privy Council – JCPC/JCPC) poništio, zbog Najsovog blago rečeno nesudskog ponašanja.
"Naravno, on (sudija Najs, nap. aut.) može da razjasni nejasnoće. Naravno, on može da pojasni odgovore koji se daju. Ali treba da nastoji da doprinese urednom izvođenju dokaza, a ne da nepotrebno prekida njihov tok. Ne sme da unakrsno ispituje svedoke, naročito ne tokom glavnog ispitivanja. Ne sme da deluje neprijateljski prema svedocima, a ponajmanje prema okrivljenom. Ne sme da omalovažava ili nipodaštava odbranu. Ne sme da bude sarkastičan ili podrugljiv. Ne sme da komentariše dokaze dok se oni izvode. I, iznad svega, ne sme svima očigledno stavljati do znanja da duboko ne veruje odbrani koja se iznosi", navedeno je u obrazloženju odluke JCPC-a.
Ukratko, Najsova pravosudna karijera ni izvan Haškog tribunala nije besprekorna.
Ovaj "barister", odnosno "advokat za sudnicu" koji u britanskom pravnom sistemu iznosi argumente pred sudom i ispituje svedoke, bio je, uz pomenuto, blago rečeno neuspešan kandidat za poslanika u britanskom parlamentu, najpre 1983, pa 1987. godine.
Ove dve epizode samo donekle opisuju Džefrija Najsa i tek nagoveštavaju ono zbog čega je on bio tužitelj po meri Haškog tribunala.
Najs je "sudio" Kini i Iranu
Nakon skandala u vezi sa poništavanjem presude računovođi Piteru Mišelu, Najs je prekomandovan da vodi dva "tribunala", osnovana da "sude" NR Kini. Posredi su takozvani "ujgurski" i "kineski" tribunal za koje je, u nedostatku mogućnosti da u tu svrhu ponovo iskoriste UN, kao što je bio slučaj sa osnivanjem Haškog tribunala, iskorišćen NVO sektor.
Kina, naprosto, nije Srbija ili Republika Srpska.
Pomenuti "tribunali" tobože su bili građanske inicijative (grassroots initiative), potekle od nevladinih organizacija. U stvarnosti, što je više nego očigledno, bile su to izdašno finansirane operacije proizvodnje i kanalisanja (geo)političkih pritisaka radi diskreditacije vlade NR Kine, kao države koja sprovodi navodne genocide nad etničkim i verskim manjinama.
Slični "tribunali" u režiji NVO sektora uspostavljani su i za Iran, u čemu je Najs takođe učestvovao.
Za potrebe rada pomenuta dva tribunala, Najs je regrutovao i svoje saradnike iz Haškog tribunala, pre svih Nevenku Tromp i Arif Abraham.
Nije potpuna nepoznanica ni da su se neki od ovih ljudi zalagali da istovetan, u suštini NVO tribunal bude uspostavljen i za Rusiju.
"Genocid", "žetva organa"...
Takozvani "ujgurski" tribunal organizovao je Svetski ujgurski kongres, organizacija koju izdašno finansira američka Nacionalna zadužbina za demokratiju (NED). Drugi, takozvani Tribunal za Kinu (China Tribunal) bio je, kako se pokazalo, povezan sa antikineskim kultom Falun gong koji takođe podržavaju NED i ostale američke obaveštajno-bezbednosne agencije.
Falun gong je kult koji, pod firmom ličnog uzdizanja kroz fizičke i duhovne vežbe, deluje protiv NR Kine, odakle je proteran zbog antidržavnih aktivnosti, a u SAD uživa naklonost obaveštajno-bezbednosne zajednice, te poseduje pozamašnu imovinu i medije.
U prvom slučaju, "ujgurski" tribunal, na čijem je čelu bio Najs, "utvrdio" je da je NR Kina počinila "genocid" nad ujgurskom manjinom, čiji je broj pripadnika, na prvi pogled paradoksalno, uvećan od 1949. godine, kada je NR Kina osnovana, do danas, o čemu je bilo reči na ovom sajtu.
Drugi, takozvani "kineski" tribunal, odnosno Tribunal za Kinu, na sličan način je "utvrdio" da NR Kina sprovodi masovnu "žetvu ljudskih organa", koje, navodno, vadi zatvorenicima, u prvom redu pripadnicima kulta Falun gong, ali i pripadnicima ujgurske, tibetanske i drugih etničkih manjina, čime je takođe počinila "genocid" nad pripadnicima pomenutog kulta.
Ove gnusne tvrdnje nikada nisu zaista dokazane, a mehanizam pomenuta dva tribunala oslanjao se na svedočenja koja je prikupio isključivo NVO sektor.
Upotrebnu vrednost "genocida" Najs doveo do potpunog apsurda
Džefri Najs je upotrebnu vrednost poigravanja terminom "genocid" u geopolitičkim kombinacijama doveo do apsurda.
Ovaj bivši tužilac Haškog tribunala specijalizovao se proteklih godina, kao što se može videti iz brojnih primera, za pseudosudske postupke i akcije protiv država, u rasponu od ozbiljne sumnje da je prikrivao dokaze koje je izneo Dik Marti za zločine takozvane Oslobodilačke vojske Kosova počinjene u "Žutoj kući", do isporučivanja, pokazaće se popuno neosnovanih, optužbi na račun Kine da je sprovodila "žetvu ljudskih organa" ili "genocid" nad ujgurskom etničkom manjinom.
Beogradski advokat Branislav Tapušković svojevremeno je, podsetimo, tvrdio da je upravo Najs učestvovao u uništavanju dokaza u vezi sa trgovinom ljudskim organima u slučaju "Žuta kuća" koji su isplivali na svetlost dana u danas nažalost zaboravljenom izveštaju Dika Martija.
Ispostavilo se da je čovek za kog se veruje da je učestvovao u uklanjanju dokaza o trgovini organima Srba iz "Žute kuće" u Albaniji obavljao recipročan posao u cilju diskreditacije NR Kine.
Ove činjenice snažno svedoče o političkoj, a ne pravnoj pozadini delovanja "baristera" Džefrija Najsa i njegovih haških saradnika koje je regrutovao za poslove delovanja protiv Kine, Irana i na koncu Rusije.