Ovonedeljna diplomatska ofanziva Donalda Trampa - od govora u UN do susreta sa kineskim liderom - nije značajnije promenila mišljenje mnogih analitičara da je reč o predsedniku opterećenom problemima kako kod kuće, tako i u inostranstvu.
Ti problemi uključuju eskalaciju sukoba sa Iranom, što je dovelo do rasta cena goriva u SAD i naglog pada njegovog rejtinga, dok se istovremeno pogoršavaju odnosi sa saveznicima, a intenzivira se i izazov koji Kina predstavlja u oblasti veštačke inteligencije.
Suočen sa ograničenim dometom svoje moći, Tramp nailazi na otpor svetskih lidera po pitanjima koja se kreću od krize na Bliskom istoku do Ukrajine, što stvara utisak da je njegova spoljnopolitička agenda u zastoju. Sve se to dešava u trenutku kada se Trampova Republikanska stranka suočava sa novembarskim izborima na sredini mandata, koji bi mogli dodatno da ograniče njegov politički manevarski prostor, piše Rojters.
Ipak, Trampov govor pred Ujedinjenim nacijama u utorak bio je snažan podsetnik na to kako je, od povratka u Belu kuću prošle godine, uzdrmao globalni poredak zasnovan na pravilima, koji je Vašington pomogao da se izgradi iz pepela Drugog svetskog rata.
Govoreći sa govornice svetske organizacije posvećene očuvanju mira, zapretio je Iranu "uništenjem" ukoliko ne pristane na sporazum, branio svoj pristup pritiska na Venecuelu (članicu OPEK-a) tvrdnjom da "pobedniku pripada plen", te nagovestio da možda još nije završio sa upotrebom američke vojske radi ostvarivanja svojih međunarodnih ciljeva.
Uprkos tom oštrom stavu, Tramp se u četvrtak tokom razgovora sa Sijem suočio sa kineskim kolegom koji je bio u jačoj poziciji i mogao je da se pohali naglim rastom trgovine svoje zemlje sa svetom, dok se SAD bore sa ekonomskim posledicama sukoba sa Iranom.
Skromni rezultati samita sa Sijem
Državna poseta Sija je obilovala pompom i ceremonijama, ali je bila siromašna suštinskim rezultatima, uprkos nizu složenih pitanja kao što su veštačka inteligencija, trgovina, Tajvan i Iran. Čini se da se najkonkretniji ishod sveo na dvomesečno produženje trgovinskog primirja između dve najveće svetske ekonomije, koje je prvobitno trebalo da istekne u novembru.
Iako Tramp nije pokazivao veliko interesovanje da javno iznosi razlike u stavovima dve sile, kineski državni mediji izvestili su da je Si, iza zatvorenih vrata, pozvao Trampa da se usprotivi nezavisnosti Tajvana. Ovo ostrvo sa demokratskom upravom, na koje Kina polaže pravo, ostaje najspornija tema u odnosima Vašingtona i Pekinga.
Trampov naizgled pomirljiv stav bio je u potpunoj suprotnosti sa njegovim ranijim, agresivnim pristupom zasnovanim na carinama – pristupom koji je ublažen zbog kineske kontrole nad retkim zemnim mineralima, ključnim sirovinama za tehnološku i automobilsku industriju.
"Tramp vidi sebe kako nas vraća u svet u kojem sila određuje šta je ispravno", rekao je Bret Bruen, bivši savetnik za spoljnu politiku u administraciji Baraka Obame, koji sada vodi stratešku konsultantsku kuću "Global situejšn rum". "Ipak, vredi primetiti da on postaje neodlučan i kolebljiv kada je reč o Si Đinpingu i rastućoj kineskoj moći."
Odgovarajući na pitanja Rojtersa, zvaničnik Bele kuće odbacio je tvrdnje da je Trampova spoljna politika zašla u ćorsokak i naveo da su njegove izjave u UN "istakle njegove brojne uspehe u unapređenju američkih interesa širom sveta", uključujući sprečavanje Irana da dođe do nuklearnog oružja. Teheran je uvek tvrdio da je njegov nuklearni program mirnodopski.
Pat pozicija u ratu sa Iranom
Nad Trampovom izuzetno sadržajnom diplomatskom sedmicom nadvijala se senka rata sa Iranom, koji je on započeo zajedno sa Izraelom 28. februara.
Sukob traje već gotovo sedam meseci, remeti globalno snabdevanje energentima i širi se na druge zemlje u regionu – najskorije na Jemen i pomorski koridor u Crvenom moru.
Prkos Irana, uprkos ekonomskim i vojnim udarcima koje je pretrpeo, postao je najteži spoljnopolitički izazov Trampovog drugog mandata.
Tramp je svoj govor u UN iskoristio da opravda napad na Iran i izjavi da se "Amerika vratila", jača nego ikad. Međutim, nakon niza ranih spoljnopolitičkih uspeha – uključujući primirje u Pojasu Gaze i zarobljavanje lidera Venecuele – Trampov učinak u drugom mandatu sve više obeležavaju zastoji.
Budući da je rat sa Iranom krajnje nepopularan i da izaziva podele u Trampovom političkom biračkom telu, on bi mogao da plati cenu na izborima za Kongres na sredini mandata, gde je ugrožena kontrola njegove stranke nad tim telom.
Čini se da se svetski lideri pripremaju za period nakon tih izbora – kada bi uticaj američkog predsednika mogao početi da slabi, a do kraja njegovog mandata preostaje manje od dve i po godine.
Većina evropskih i azijskih saveznika već je odbacila Trampove zahteve za pružanje pomoći u sukobu sa Iranom, koji je on pokrenuo bez prethodnih konsultacija s njima.
Na ovogodišnjem zasedanju UN, pojedini američki partneri uputili su kritike na Trampov račun, mada ga uglavnom nisu imenovali.
Francuski predsednik Emanuel Makron upozorio je na "povratak zakonu džungle" i rekavši da se zemlje suočavaju sa izborom između sveta kojim vladaju sila i prinuda i "civilizovanog međunarodnog društva".
Uputivši kritiku Trampu, predsednik Brazila Luiz Inasio Lula da Silva osudio je strano mešanje u oktobarske izbore u svojoj zemlji i naglasio: "Nisu nam potrebni nosači aviona koji patroliraju našim vodama; potrebna nam je saradnja kako bismo zaustavili priliv oružja i novca koji podstiču kriminal."
Zvaničnik Bele kuće, koji je želeo da ostane anoniman, izjavio je da Trampa "ne zanimaju poze već rezultati", kao i da se javne izjave pojedinih lidera ne poklapaju sa onim što su predsedniku govorili u četiri oka.
Sve veći otpor
Kao još jedan pokazatelj smanjenog uticaja, Trampov pokušaj da izvrši pritisak na Ukrajinu i Rusiju kako bi pristale bar na ograničeno primirje u oblasti energetike nije naišao na značajniji odziv.
Iako je Tramp isticao dogovor sa Danskom i Grenlandom o proširenom vojnom prisustvu SAD na tom ogromnom arktičkom ostrvu, ishod je bio daleko od njegovog prvobitnog zahteva da "poseduje" tu teritoriju, kao i od pretnje da će je, ako bude potrebno, silom preuzeti od saveznika iz NATO-a.
"Pre godinu dana, malo koja zemlja se usuđivala da se suprotstavi Trampu", napisao je na platformi iks Ijan Bremer, predsednik organizacije "Eurazija grup". "Sada su Kanada, Evropa, Kina, Iran, Rusija i druge zemlje mnogo spremnije da kažu 'ne'".
U jednom trenutku, činilo se da se i sam Tramp pita koliki međunarodni uticaj zapravo ima.
U svom govoru, rekao je svetskim liderima da želi da preimenuje veštačku inteligenciju (AI) u "superinteligenciju".
"Da vidimo da li uopšte imam neku moć", rekao je. "Možda je imam, a možda i ne. To ćemo vrlo brzo saznati."