Zašto Kinezi smatraju da je Sijeva poseta Vašingtonu "nova istorijska polazna tačka"

U simboličkoj ravni Sijeve posete, značajno je to što je za vreme večere posluženo vino kojim su 1972. godine nazdravili tadašnji američki predsednik Ričard Nikson i tadašnji kineski premijer Džou Enlaj, ali američki cilj ni tada nije bio kineski napredak, a ponajmanje Kina kakvu danas znamo

Politika obe američke partije prema Kini je jedinstvena, osim što su republikanci skloniji većoj prodaji naoružanja Tajvanu i što Donald Tramp, ipak, održava kanal komunikacije sa svojim kineskim kolegom.

Sudeći prema prvim komentarima kineskih medija, u vezi sa državnom posetom predsednika Si Đinpinga Vašingtonu, u Kini smatraju da je ova poseta označila "novu istorijsku polaznu tačku" u odnosima Kine i SAD. 

"Global tajms" upravo tom definicijom ističe suštinu ove posete, ali ukazuje i na protokolarne počasti koje su Siju ukazane u Vašingtonu.

"Prilikom njegovog odlaska iz Vašingtona, visoki zvaničnici američke vlade ispratili su ga na aerodromu, gde je ispaljen 21 počasni plotun. Ranije tog dana, Si i njegova supruga Peng Lijuan razgovarali su uz čaj sa američkim predsednikom Donaldom Trampom i njegovom suprugom Melanijom Tramp. Dvojica lidera saglasila su se da grade konstruktivan odnos strateške stabilnosti zasnovan na poštovanju, pravičnosti i uzajamnosti. Si i njegova supruga su u petak takođe posetili Nacionalni arhiv SAD, u pratnji Trampa i njegove supruge. Od dočeka pored aviona kakav se retko viđa na aerodromu, preko formalnog sastanka i državne večere, do razgovora uz čaj i posete Nacionalnom arhivu SAD, predsednik Si je tokom državne posete SAD imao intenzivne kontakte sa Trampom", navodi "Global tajms", ističući da je "pruženo novo strateško usmerenje" kinesko-američkih odnosa i da je poseta dovela "odnose do nove istorijske polazne tačke". 

Posete bez presedana

"Prilikom susreta sa Trampom u Beloj kući u četvrtak, Si je pozvao da se nova vizija konstruktivnog odnosa strateške stabilnosti između Kine i SAD pretoči u dela i da se pronađe pravi način na koji će dve velike zemlje međusobno da žive i sarađuju", navodi "Global tajms", uz opasku da je "razmena poseta šefova država Kine i SAD u periodu kraćem od pola godine bez presedana u istoriji kinesko-američkih odnosa".

"Razgovori dvojice predsednika obuhvatili su neka od najznačajnijih pitanja u bilateralnim odnosima, uključujući trgovinu, pitanje Tajvana i veštačku inteligenciju, što, prema rečima stručnjaka, odražava nastojanja obe strane da rešavaju neposredne probleme, uz istovremeno održavanje širih odnosa na stabilnom kursu", ističe "Global tajms".

"Na sastanku u četvrtak Si je istakao da su ekonomski i trgovinski timovi dve zemlje održali novu rundu konsultacija i postigli novi zajednički dogovor, što je dobra vest za industrije i narode obe zemlje, kao i za svetsku ekonomiju. Ističući da je saradnja dvosmerna ulica, Si je rekao da stabilni kinesko-američki ekonomski i trgovinski odnosi zahtevaju i proširivanje spiska oblasti saradnje i skraćivanje spiska problema. Sve dok obe strane budu poštovale duh jednakosti, uzajamnog poštovanja i uzajamne koristi, može se pronaći izlaz iz problema", rekao je Si.

Sijeva pozicija komotnija od Trampove

Sudeći prema ovim procenama "Global tajmsa" i Sijevim izjavama, stiče se utisak da je njegova pozicija u Vašingtonu ipak bila komotnija od Trampove.

Zahvaljujući impresivnim rezultatima Kine pod njegovim vođstvom na planu opšteg društvenog, ekonomskog i tehnološkog razvoja, Si ne strepi od pada popularnosti, međunarodni ugled Kine nikada nije bio veći, kao ni životni standard Kineza.

Sa druge strane, Tramp je zaglibljen u ratu sa Iranom koji SAD, očigledno, ne dobijaju, a najveći domet njegove politike je teroristički akt nasilne otmice zakonitog predsednika Venecuele Nikolasa Madura koja je, dugoročno, učvrstila popularnost Kine, ali i Rusije, u latinoameričkom svetu, a ne popularnost SAD.

Ukoliko ovom zbiru dodamo Trampov neuspeh na planu brzopleto obećanog brzog okončanja sukoba u Ukrajini, činjenicu da ogroman deficit SAD u spoljnotrgovinskoj razmeni sa Kinom nije iščezao nakon carinskog sukoba, inflatorne udare u samim SAD uz skok cena energenata, kao i da je drugi njegov mandat poodmakao praćen haotičnim potezima, postaje jasno da je Tramp u razgovorima sa Sijem bio strana kojoj treba predah u bilateralnim odnosima.

Ovo tim pre što je Kina, danas je to sasvim jasno, pobedila u carinskom sukobu čije primirje ističe četvrtog novembra, a da je pozicija SAD danas rovitija nego pre godinu i po dana, pri čemu posebno treba naglasti proboje Kine na tehnološkom planu i za sada nedodirljivu poziciju, upravo apsolutnu dominaciju na planu kontrole eksploatacije i proizvodnje retkih zemnih elemenata.

Kina zna da je ranjeni lav najopasniji 

Otuda potiče kineska usredsređenost na široko uvažavanje SAD, razvoj međusobne saradnje i mirnu koegzistenciju. U Pekingu i te kako razumeju da je epoha dominacije SAD okončana i da SAD u uslovima normalnosti na dugi rok ne mogu da dobiju bitku sa Kinom.

Peking stoga pokušava da, realno, duboko frustrirane SAD ne izazove bez potrebe i sukobom naudi vlastitom razvoju koji je mirnodopski i nije, poput američkog, oslonjen na indukovane ratove širom sveta i vojno-industrijski kompleks.

U ovom kontekstu, naročito je važna saradnja dve tehnološke supersile na planu razvoja veštačke inteligencije.

Otuda i kineski stav, koji deli najveći deo sveta, da Kina i SAD treba da zadrže ljudsku kontrolu nad tehnologijama veštačke inteligencije, da se pridržavaju pristupa usmerenog na ljude i principa korišćenja veštačke inteligencije za dobro, kao i da obezbede da veštačka inteligencija služi napretku čovečanstva, kako je doslovno u Vašingtonu saopštio Si. 

Vino kao pokazatelj američkih namera 

U simboličkoj ravni Sijeve posete, značajno je to što je za vreme večere posluženo vino Schramsberg Blanc De Noir kojim su 1972. godine nazdravili tadašnji američki predsednik Ričard Nikson i tadašnji kineski premijer Džou Enlaj.

Američki cilj ni tada, pre više od pola veka, nije bio kineski napredak, ponajmanje je američki cilj bila Kina kakvu danas znamo.

Cilj je bila astronomska ekonomska dobit američkih korporacija sa kineskog tržišta i konačno razdvajanje Pekinga od Moskve.

Upravo to iskustvo ukazuje da je američka strana i te kako, u ovom trenutku, zainteresovana za bolje odnose sa Pekingom, kada već obuzdavanje Kine carinskim pritiscima, sankcijama i istiskivanjem njenih kompanija iz lanaca snabdevanja nije dalo očekivane rezultate u prvom delu Trampovog mandata.

Stratezi bi to, u svetlu navedenog, nazvali primirjem radi pregrupisavanja snaga, čega su u Pekingu, bez i malo sumnje, potpuno svesni.