Američke snage trebalo bi do sutra da napuste poslednje baze u Iraku, više od dve decenije posle invazije kojom je svrgnut Sadam Husein. Iračke grupe otpora taj odlazak dočekuju kao istorijsku pobedu i potvrdu da suverenitet zemlje počiva na volji njenog naroda, dok Iran pozdravlja okončanje američkog vojnog prisustva.
Povlačenje je dogovoreno 2024. godine, za vreme administracije Džozefa Bajdena, a sprovodi ga administracija Donalda Trampa, uprkos ratu koji vodi protiv Irana, prenosi Rojters.
Abu Modžtaba el Jasiri, komandant Islamskog otpora u Iraku, krovne organizacije oružanih grupa koju podržava Teheran, ocenio je da je reč o "istorijskoj pobedi iračkih grupa islamskog otpora i časnih Iračana, kao i teškom porazu američkog projekta".
"Tridesetog septembra proslavićemo zatvaranje crnog poglavlja u istoriji Iraka i neuspeh okupacije da našoj zemlji nametne svoju volju. Irak je dokazao da njegov suverenitet ne mogu da obezbede strane snage, već otpor i volja njegovog naroda", poručio je Jasiri.
Teheran: Trajna bezbednost posle odlaska Amerikanaca
Iran američko povlačenje vidi kao pobedu "osovine otpora", koju čine njegove savezničke oružane grupe širom Bliskog istoka. Teheran kao krajnji cilj ističe odlazak američkih snaga iz čitavog regiona.
Zamenik predsednika Komisije za nacionalnu bezbednost iranskog parlamenta Amir Hajat Mogadam poručio je da će u Iraku zavladati trajna bezbednost kada američke trupe napuste tu zemlju i region.
"Pozdravljamo povlačenje američkih trupa iz Iraka i nesumnjivo ćemo ga podržati", rekao je Mogadam za informativnu službu iranskog parlamenta.
Irački bezbednosni analitičar Džasim el Bahadli ocenjuje da odlazak koalicije ima i strateški značaj za Teheran, jer uklanja vojno prisustvo koje je godinama predstavljalo protivtežu iranskom uticaju u Iraku. Prema njegovoj proceni, grupe bliske Iranu nastojaće da taj ishod pretoče u veći uticaj na bezbednosne i političke odluke.
Više od dve decenije od invazije
Američke snage napale su Irak 2003. godine, svrgnule Sadama Huseina i okupirale zemlju. Usledili su uspostavljanje vlasti predvođene šiitima i godine borbi protiv pobunjenika, pre američkog povlačenja krajem 2011.
Manje od tri godine kasnije, američke trupe vratile su se kako bi pomogle iračkim snagama u ratu protiv Islamske države, koji je trajao od 2014. do 2017. godine. Tokom više od dve decenije rata u Iraku poginulo je oko 4.500 Amerikanaca.
Irak je poslednjih godina održavao bliske odnose i sa Vašingtonom i sa Teheranom, dok je njegova teritorija istovremeno bila poprište njihovog sukobljavanja. Američke snage su u januaru 2020. godine u napadu kod bagdadskog aerodroma ubile iranskog generala Kasema Sulejmanija. Grupe bliske Iranu više puta su napadale američke baze, nakon čega su u pojedinim slučajevima usledili američki uzvratni udari.
Suverenitet kao cilj, bezbednost kao izazov
Iako odlazak američkih snaga ima široku podršku među Iračanima, deo bezbednosnih zvaničnika i lokalnih lidera zabrinut je zbog spremnosti zemlje da u potpunosti preuzme bezbednosne zadatke.
"Svi Iračani teže punom suverenitetu i nijedan Iračanin to ne bi osporio", rekao je Abdulrahman el Zobai, sunitski plemenski vođa iz Faludže, nekadašnjeg uporišta otpora američkim snagama.
On, međutim, strahuje da bi način povlačenja mogao da ostavi bezbednosni vakuum.
Pojedini irački i kurdski zvaničnici upozoravaju i na mogućnost aktiviranja uspavanih ćelija Islamske države. Kurdski komandant Sirvan Barzani tvrdi da su njihova kretanja primećena posle objavljivanja vesti o odlasku i ocenjuje da bi izostanak američke obaveštajne i logističke podrške mogao da olakša pregrupisavanje te organizacije.
Iračke bezbednosne snage saopštile su da je grupa za koju se sumnja da pripada Islamskoj državi pripremala samoubilačke napade koji bi se poklopili sa povlačenjem.
Za iračke grupe otpora, međutim, odlazak američkih vojnika pre svega označava prekretnicu u borbi za samostalnost zemlje – i kraj vojnog prisustva koje je započelo invazijom 2003. godine.