
Zašto ljudi protestuju širom Evrope?

Mladi ljudi širom Evrope izlaze na ulice kako bi izrazili nezadovoljstvo stanjem u školama, kao i širom krizom izazvanom visokim troškovima života.
U Francuskoj su učenici srednjih škola ušli u sukob sa policijom tokom protesta, koji su često bili nasilni. Razlozi za nezadovoljstvo uključuju preopterećenost nastavom, nedostatak nastavnog kadra, oronule učionice i netransparentan sistem upisa na univerzitete. Učenicima često propadaju meseci nastave jer upražnjena radna mesta nastavnika ostaju nepopunjena.

Demonstrantima su se pridružili i drugi građani, koji su na protestnim šetnjama izrazili nezadovoljstvo zbog rasta troškova života – uključujući i cene goriva, koje su porasle nakon što je američko bombardovanje dovelo do praktičnog zatvaranja Ormuskog moreuza.
Generalna konfederacija rada (CGT), jedan od najvećih sindikata u Francuskoj, podržala je proteste i zatražila niže cene, veće penzije i povećanje plata.
Francuski predsednik Emanuel Makron, nakon dva odslužena mandata, bliži se kraju svog boravka u Jelisejskoj palati.
Francuskim demonstrantima pridružili su se i srednjoškolci u Italiji koji su prošle sedmice organizovali nacionalni štrajk pod nazivom "Dan bez Melonijeve" u znak protesta zbog dotrajalih zgrada, školskog dekreta, kao i trošenja novca na naoružanje.
S druge strane Pirineja, u Španiji, aktivisti su u septembru izašli na ulice zbog cena stanovanja.
Povod za proteste bilo je iseljavanje jedne 87-godišnjakinje iz njenog doma, nakon što joj je investicioni fond povećao kiriju za 230 posto. Marikarmen Abaskal je preminula dve nedelje kasnije, nakon što je bila hospitalizovana.
Demonstranti zahtevaju niže kirije, obustavu prisilnih iseljavanja i zabranu kupovine nekretnina od strane investicionih fondova.
Slični zahtevi čuli su se u subotu i u Portugalu, gde se na stotine ljudi okupilo u centru Lisabona.
Prema zvaničnim podacima, cene stanovanja u Portugalu su između 2015. i 2024. godine porasle za 124 posto, što je otprilike dvostruko brže od proseka u Evropskoj uniji.
Finansijski pritisak na kućne budžete bio je u fokusu i protestnih šetnji u Milanu. Protestna šetnja u subotu počela je mirno, ali se završila tako što su maskirani izgrednici gađali policiju kamenjem, kockama kaldrme i drugim predmetima, a takođe su zapalili barikade napravljene od kafanskih stolova.
U međuvremenu, u Albaniji građani danima protestuju protiv premijera Edija Rame. Demonstranti su izrazili nezadovoljstvo zbog, kako navode, prisutne korupcije, nedostatka radnih mesta i loših standarda u obrazovanju.
Kada su protesti počeli?
Protesti u sferi obrazovanja u Francuskoj počeli su krajem septembra, nedelju dana nakon početka školske godine.
Međutim, demonstracije su se u međuvremenu intenzivirale, a vrhunac su dostigle u subotu.
Subota je takođe bila prvi dan protesta zbog visokih troškova života u Italiji, Portugalu i Belgiji.
U Albaniji protesti traju još od leta, a pokrenuti su zbog izgradnje luksuznog kompleksa na obali, iza kojeg stoji Džared Kušner, zet Donalda Trampa.
Da li su doveli do nekih promena?
U Francuskoj je vlada najavila angažovanje dodatnih 3.000 nastavnika-zamena kako bi se rešio problem nedostatka nastavnog kadra, kao i uključivanje učenika u proces donošenja odluka u školama.
Takođe su odbačeni planovi o povećanju pojedinih školarina na univerzitetima, što je prethodno bilo predviđeno budžetom za narednu godinu.
Protesti zbog cena goriva sredinom septembra rezultirali su najavom iz Jelisejske palate da će vlada povećati subvencije za benzin određenim industrijskim granama.
Španski socijalistički premijer Pedro Sančez pokušao je da usvoji hitne zakonske mere u oblasti stanovanja, koje bi pružile zaštitu zakupcima na tržištu nekretnina. Nakon što su desničarske i krajnje desničarske stranke u Kongresu odbacile taj predlog, Sančez je raspisao vanredne izbore za 29. novembar, uz obrazloženje da mu je potrebna "šira progresivna većina" kako bi sproveo nove reforme.
Ima li naznaka da će se protesti završiti?
Makron se u nedelju uveče obratio javnosti, pozvavši na smirivanje situacije i optužio "ekstremiste krajnje levice", odnosno Nepokorenu Francusku da podstiču nasilje. Obećao je i da će "parlamentarci i lokalne vlasti raditi na konkretnim rešenjima počev od ove nedelje".
Njegov ministar unutrašnjih poslova Loran Nunjes, koji je ponudio ostavku koja nije prihvaćena, nagovestio je da francuska vlada nije spremna na dalje ustupke, okrivljujući za situaciju demonstrante sa "krajnje levice", kao i "kriminalce koji su pljačkali i pustošili" objekte širom Francuske.
Izbori u ovoj zemlji biće održani u aprilu 2027. godine.
Protesti u Španiji bi mogli da se okončaju pre izbora ukoliko vlada uspe da obezbedi usvajanje bar dela svojih uredbi o stanovanju pred Stalnim odborom Kongresa – posebnim telom koje funkcioniše u periodu kada parlament ne zaseda. I Sančezovi socijalisti i konzervativna Narodna stranka obećali su da će, ukoliko pobede na izborima sledećeg meseca, izgraditi više stanova i posvetiti se stambenoj problematici.
U Albaniji za sada nema naznaka da će se protesti smiriti. Demonstranti traže ostavku vlade i premijera Edija Rame koji je, pak, optužio opoziciju i pokret Antifa da podržava nasilne proteste i poručio da neće podneti ostavku.
"Za mene, funkcija premijera nije posao, to je misija koju mi je do 2029. godine poverilo 850.000 Albanaca", naglasio je Rama.





