Tajni "program Feniks": Svi ratovi CIA

Atentati, mučenje, odredi smrti, teroristički napadi pod lažnom zastavom, kao i masovni nadzor stanovništva, predstavljaju samu suštinu takozvanog američkog rata protiv terorizma. Njihovim proučavanjem mogu se steći dragoceni uvidi u načine na koje su SAD vodile ratove u Avganistanu, Siriji ili Iraku, tvrdi sajt "Global risrč".

Jedan od takvih programa CIA bio je "program Feniks", koji je posebno važan u naše doba, u vreme posredničkog rata u Ukrajini. Izuzetan prikaz ovog programa možemo naći u istoimenoj knjizi Daglasa Valentina, koji razotkriva "klasičan primer brutalnosti ratova koji CIA vodi protiv 'pobunjenika'."

Za bivšeg direktora CIA Vilijama Kolbija (inače, tipičnog birokratu CIA, kako primećuje autor), to je bio "samo pokušaj da se koordiniše niz već postojećih programa: nešto poput Odeljenja za unutrašnju bezbednost ili, tačnije, niz 'centara za fuziju', u kojima vojne, policijske i obaveštajne agencije prikupljaju informacije o svojim neprijateljima" – američkom, kao i svakom drugom narodu.

Široka kampanja mučenja i ubistava

Šta je stvarno predstavljao "program Feniks"? "Široku kampanju mučenja i ubistava", navodi ovaj sajt, "koja je imala za cilj da uništi ono što je CIA nazvala vijetkongovskom infrastrukturom." Ovaj izraz bio je zbunjujući ne samo za Vijetnamce, već i za same Amerikance.

Pod "infrastruktorom" CIA nije podrazumevala mostove i puteve, već "vladu iz senke", koja je već praktično vladala Južnim Vijetnamom. "Na mnogim mestima Vijetkong je već imao stvarnu kontrolu na lokalnom nivou i koristio je svoju moć da se bori za zemljišnu reformu u ime seljaka", navodi Valentin.

"Nasuprot tome, američki saveznici iz Južnog Vijetnama, bili su korumpirana klasa elitista koji su podržavali zemljoposednike protiv seljaka, omražena od većine stanovnika." Za Vijetnamce, rat je značio revoluciju koja je imala za cilj da sprovede zemljišnu reformu i ponovno ujedini zemlju.

Narodnooslobodilački front (NLF), koga je podržavala većina naroda, u početku je očekivao da će mirnim putem osvojiti vlast. "Međutim, Amerikanci su postavili Ngo Din Diema za diktatora a on je nemilosrdno slomio opoziciju u zemlji, napadajući ne samo komunistički Narodnooslobodilački front, već i sve konkurente za vlast, uključujući i budiste i druge nacionaliste."

Moć ovog južnovijetnamskog diktatora zasnivala se na katoličkoj manjini u Vijetnamu, kao i na ogromnoj mreži korupcije koja je diktatoru obezbeđivala lojalnost. Nakon što je ubijeno desetine hiljada njihovih pristalica širom zemlje, Narodnooslobodilački front je zatražio pomoć od Severnog Vijetnama.  

Ta pomoć se u početku sastojala od "naoružanih propagandnih timova", čiji su pripadnici ulazili u sela i uspostavljali svoju vlast. Ovaj sistem se brzo proširio od lokalnog nivoa sve do najvišeg nivoa koji je planirao strategiju za rat. Upravo je ovaj sistem CIA ciljala svojim "programom Feniks."

Vijetnam kao laboratorija u "borbi protiv terorizma"

Zanimljivo je da je "program Feniks" pokušavao da oponaša taktiku Vijetkonga. Vijetnam je doslovno bio laboratorija za proučavanje taktike u borbi protiv "terorizma", kako su ovaj pokret nazivali zvaničnici vlade SAD. U prvim danima prisustva CIA, u Vijetnamu su bili dozvoljeni razni eksperimenti sa načinima borbe protiv revolucije.

Na primer, službenik CIA Ralf Džonson je stvorio "pokrajinske izviđačke jedinice" (PRU), koje su imitirale taktiku naoružanih propagandnih timova. Regrutujući okorele kriminalce, prebege iz Vijetkonga i razne etničke manjine, CIA je formirala brutalne odrede smrti, visoko obučene u metodama tajnog rata.

U stvari, tokom celog rata u Vijetnamu, CIA je organizovala terorističke napade pod lažnom zastavom, uključujući i napade na pozorišta, koje je pripisivala "teroristima" Vijetkonga.

Iznenađujuće je da se ovaj aspekt rata danas veoma malo pominje u medijima. Primarna svrha odreda smrti bila je da se infiltriraju na teritoriju koju kontroliše NLF i kidnapuju ili ubiju neku metu. Ironično je da je CIA ovakve metode proglasila "borbom protiv terorizma", iako je sama primenjivala terorističke metode.

Za razliku od sličnih pokreta, poput današnjih nacističkih bataljona u Ukrajini, koji su obično efikasni samo u terorisanju nenaoružanih civila, "pokrajinske izviđačke jedinice" bili su najefikasnija borbena snaga u Južnom Vijetnamu. Oni su činili jedan od ključnih elemenata "programa Feniks".

Beskonačni ciklus užasa

Takođe, CIA je izgradila zatvore širom zemlje, koji su korišćeni za torturu političkih zatvorenika. Zatvorenici su u njima bili podvrgavani mučenjima, gladovanju, premlaćivanju, strujnim udarima i silovanjima, što je praksa koja je kasnije usavršena u zatvoru Abu Graib u Iraku ili Gvatanamu na Kubi.

Preko specijalnog programa USAID, CIA je slala strujne generatore širom zemlje, koje je koristila tajna policija da muči Vijetnamce. Ali Vijetnam je u tome samo jedan primer. Slične metode su korištene u Avganistanu ili Iraku. Ljudi su ostajali zatočeni mesecima i vrlo malo je preživelih. Sve ovo zajedno, tvrdi ovaj sajt, predstavlja "beskonačan ciklus užasa". Mnogi koji su završili u ovim zatvorima nisu bili deo pokreta otpora. Mnogi su bili žrtve iznude. A treće su za torture izabrali njihovi lični neprijatelji.

Treći aspekt "programa Feniks" bilo je prikupljanje obaveštajnih podataka. CIA je održavala veliku mrežu špijuna širom zemlje i pokušala je da napravi glavnu listu svih članova NLF u Južnom Vijetnamu. Međutim, u stvarnosti se to pokazalo nemogućim, jer su Južnovijetnamci često kovali zavere jedni protiv drugih. Različite organizacije bile su oruđe različitih frakcija u makijavelističkim političkim borbama u Južnom Vijetnamu.

Nakon pada diktatora Diema, Vijetnam je prošao kroz seriju državnih udara u režiji vijetnamskih generala. Osim toga, svi oni su nastojali da iskoriste svoje položaje kako bi se obogatili. Dilovanje droge, pronevere, prostitucija i reket za zaštitu postali su nešto uobičajeno.

Naravno, i mnogi američki "izvođači radova", vojni oficiri i oficiri CIA, takođe su uspeli da zarade bogatstvo putem raznih korupcionih šema, poput trgovine drogom. Čitav rat je, uostalom, i započeo radi bogaćenja korporativnih elita "kod kuće".

Vojska je ubrzo postala konkurencija CIA, a CIA nije želela da deli informacije. Vojska je često preraspoređivala ljude u obaveštajne službe, bez prethodnog iskustva ili obuke. CIA ih je, s razlogom, smatrala amaterima. Ipak, uprkos poteškoćama, oni su uspeli da uspostave ogromnu bazu imena za koje su verovali da čine imena pristalica NLF. Pored prikupljanja obaveštajnih podataka, ogromna mreža agenata postala je sredstvo da CIA kupuje njihovu lojalnost.

Od propagande do terorizma

"Program Feniks" je bio masivan program za ubijanje pristalica Vijetkonga, a zarobljeni su mučeni kako bi CIA otkrili što više imena. To je bila velika psihološka operacija. Psihološke operacije ciljaju na um neprijatelja. Mogu se kretati u rasponu od propagande do terorizma, a obe su bile suštinske karakteristike "programa Feniks". Edvard Lendsdejl, bivši izvršni direktor marketinga, koji je postao stručnjak CIA za "borbu protiv pobunjenika", bio je značajan pionir u ovoj taktici.

U Vijetnamu je CIA koristila varijacije obe ove taktike. CIA je čak izdavala i stripove u kojima su objašnjavali koje prednosti Vijetnamcima nudi status doušnika. Bacili su milijarde propagandnih letaka širom zemlje. CIA je angažovala ekscentričnog oficira južnovijetnamske vojske po imenu Be, koji je bio stručnjak za vijetnamsku mitologiju, kako bi razradila ideologiju za indoktriniranje kadrova u još jednom pokušaju da imitiraju NLF.

U "program Feniks" bile su uključene i američke snage za specijalne operacije. Delovali su kao savetnici koji su obučavali PRU timove. Često su ovi savetnici slati u jedinice PRU koje su već bile dobro obučene i iskusne u načinima vođenja tajnog ratovanja.

Rat SAD protiv planete

Ipak, svi ovi napori koji uključuju liste neprijatelja, centre za mučenje, psihološke operacije i odrede smrti, na kraju bi se pokazali beskorisnim. CIA je samo retko uspevala da uhvati visoke članove NLF-a. Nisu uspeli ni da povrate kontrolu nad selima. Delimično je to bilo zato što je ceo program bio pogrešno shvaćen. CIA je pokušala da usvoji taktiku Vijetkonga, ignorišući njihove ciljeve.

Iskustva iz "programa Feniks" CIA je primenjivala u gotovo svakom kasnijem američkom ratu. U Siriji je CIA pokušala da uništi proizvodnju hrane, bolnice i škole, da stanovništvo ostavi bez vode ili struje. Poput odreda smrti iz "programa Feniks", u Siriji su često koristili i hemijsko oružje u pokušaju da sruše Asadovu vladu.

Jedno od mesta za ponovnu primenu nešto modifikovanih metoda "programa Feniks" je Ukrajina, gde je nacističkim odredima smrti dozvoljeno da terorišu civilno stanovništvo.

Jednom rečju, "program Feniks" proširio je mrežu terora i terorizma širom sveta. I nesumnjivo će to činiti i dalje, sve dok traje rat Amerike i njenih saveznika protiv planete.