Svet
Neodlučan odgovor SAD na jačanje partnerstva Rusije i Kine - preokupirani su Ukrajinom
Bajdenov tim okupiran je, možda previše, podrškom Ukrajini i brigama oko mogućeg rata Kine oko Tajvana, pa iako je to važno, SAD treba da razviju globalnu strategiju kako bi odgovorile na jačanje Rusije-Kine-Irana, piše "Nešenel interest"
Bela kuća nije sigurna kako da odgovori na jačanje odnosa Rusije, Kine i Irana: nisu znali kako da uzvrate na trodnevnu posetu kineskog predsednika Si Đinpinga Moskvi i najavu još tešnje saradnje dveju zemalja, nesiguran je bio njihov odgovor i na napad drona napravljenog u Iranu na američku vojnu bazu u Siriji, smatra viši saradnik Hadsonovog instituta Artur Herman.
U autorskom tekstu za "Nešenel interest" on iznosi mišljenje da su razgovori Si Đinpinga i Vladimira Putina o jačanju vojne saradnje "još jedan dokaz da Kina i Rusija zajednički rade na svrgavanju SAD kao vodeće svetske super sile i nametanju novog totalitarnog svetskog poretka".
Herman kritikuje Ameriku što ne reaguje dovoljno odlučno na jačanje saveza Rusija-Kina-Iran koje naziva "Novom osovinom", dok za SAD i njene saveznike predlaže naziv "Arsenal demokratija", aludirajući na terminologiju iz Drugog svetskog rata. U toj novoj postavci, Rusija, Kina i Iran viđene su kao nosioci "totalitarnog svetskog poretka" i praktično dovedene u vezu sa nacističko-fašističkim "Silama osovine", dok su Amerika i saveznice "sile slobode", da ne kažemo "antihitlerovska koalicija".
Autor navodi da je "osovina" Peking-Moskva-Teheran sada postala stvarnost i značajno diktira kurs svetskih tokova.
"U isto vreme, Bajdenov tim okupiran je, možda previše, podrškom Ukrajini i brigama oko mogućeg rata Kine oko Tajvana. Iako su podrška Ukrajini i odbrana Tajvana važne, SAD treba da razviju širu strategiju kako bi odgovorile na globalnu pretnju koju predstavlja Nova osovina", navodi se u tekstu.
Iako u tekstu ističe da je originalni "Arsenal demokratije" iz četrdesetih godina prošlog veka stvoren u SAD koja je imala najveću industrijsku bazu na svetu i lanac snabdevanja kojim je mogla da naoružava i sebe i saveznice, dok danas američka industrijska baza "možda ne bi mogla ni sebe da naoruža u slučaju dugotrajnog sukoba sa Kinom oko Tajvana", autor je optimista.
On je uveren da "napredne demokratske države" imaju ekonomsku i tehnološku prednost u odnosu na Peking-Moskvu-Teheran i da bilateralnim sporazumima i zajedničkim javno-privatnim partnerstvima SAD sa stranim kompanijama mogu da se razbiju regionalne barijere i suoče se sa "najvećom pretnjom sa kojom se slobodni svet suočio od kraja Hladnog rata".
