Nisu potrebne mine: Kanadska oklopna vozila se sama raspadaju na ukrajinskom terenu

Tokom protekle dve nedelje, od kako je počela dugo najavljivana ukrajinska kontraofanziva, objavljeno je na desetine snimaka koji pokazuju dejstva ruskog naoružanja i minsko-eksplozivnih sredstava po ukrajinskim sredstvima ratne tehnike doniranim od strane zemalja članica NATO-a. U čitavoj gomili "čudotvornog" zapadnog oružja, jedno vozilo posebno se istaklo po svojoj (ne)učinkovitosti na bojištu.

Naime, na društvenim mrežama pojavio se video snimak onesposobljenog oklopnog transportera "senator", kanadske kompanije "Rošel", koji stoji na jednom od makadamskih puteva Ukrajine. Prvo što se primećuje je da su točkovi ispali iz ležišta i ostali u potpuno iskrivljenom položaju, a pored njih može se videti curenje nepoznate tečnosti, najverovatnije ulja.

Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da je robusni "senator", koji izgledom podseća na transportere poput domaćeg "miloša" ili južnoafričkog "milkora", prilikom vožnje naleteo na protivtenkovsku minu. Sa druge strane, ukoliko bolje pogledamo snimak, lako se može utvrditi da na vozilu nema drugih vidljivih oštećenja poput ogrebotina i rupa koje bi nastale kao posledica eksplozije.

Štaviše, upitno je da li bi lako oklopljeno vozilo poput "senatora" uopšte i uspelo da preživi susret sa sredstvom te vrste, imajući u vidu prethodna iskustva sa ukrajinskog ratišta. Takođe, nedostatak bilo kakve štete na gornjem delu vozila odbacuje i mogućnost da je transporter pogođen artiljerijskom granatom, protivoklopnom vođenom raketom ili pešadijskim naoružanjem.

Surovost ukrajinskog blata

Zbog toga se postavlja pitanje ko je pravi krivac za oštećenje i potpuno onesposobljavanje "rošelovog" "senatora", a odgovor je naizgled jednostavan – teren. Uprkos robusnom dizajnu, ovo "terensko" vozilo kanadske proizvodnje očigledno nije doraslo surovom zaporoškom terenu, pa je ili zbog jakog udara prednjeg dela u blatnjav put ili zbog nedeljama dugog intenzivnog habanja, sklop točkova jednostavno popustio.

Ipak, da bi u potpunosti razumeli zašto je došlo do komične situacije u kojoj je vozilo za spasavanje ranjenika i samo moralo biti spaseno nakon sudara sa ukrajinskim blatom, neophodno je da se upoznamo i sa samim proizvođačem.

Kompanija „Rošel“ osnovana  2016. godine, sa sedištem u kanadskom gradu Misisoga bavi se dizajniranjem i proizvodnjom oklopnih točkaša. Na sajtu kompanije navodi se da su njihova vozila dizajnirana za pružanje taktičke podrške, transport i logističke operacije, dok su primarne namene "senatora" pogranične patrole i aktivnosti policije.

Daljom analizom tehničko-taktičkih karakteristika oklopnog transportera, dolazimo i do zaključka da on nije predviđen za upotrebu u uslovima žestokih frontovskih borbi, kakve se trenutno vode u Zaporoškoj oblasti. Glavni razlog za to je činjenica da je zapravo reč o nadogradnji civilnog kamioneta "ford F-550", na čiju šasiju je ugrađena karoserija od balističkog čelika, a unutar vozila su postavljena sedišta otporna na dejstvo minsko-eksplozivnih sredstava.

Međutim, iako se "senatori" mogu pohvaliti sveobuhvatnom zaštitom IV nivoa, njihova upotreba u ratnim uslovima je u najmanju ruku ograničena i to zbog prevelikog opterećenja na osovine, vešanje i sam sklop točkova, koje nastaje kao posledica dodavanja oklopa.

Naime, "ford F-550" koji služi kao osnova za "rošelov" oklopni transporter ima težinu od oko tri tone i nosivost od oko pet i po tona, dok je sam "senator" težak čak osam tona. Dodajmo tome posadu koju čini 8-12 ljudi sa punom borbenom opremom i videćemo zbog čega je prilikom kretanja po neravnom i neasfaltiranom putu došlo do oštećenja vozila sa snimka. Jednostavno rečeno, vešanje (ogibljenje) civilnog kamioneta nije dizajnirano da podnese toliku težinu, pogotovo u opisanim uslovima zaporoškog fronta.

"Rošel", "Ford" i Ukrajina – tradicija prijateljstva

Kao što je već pomenuto, sedište "Rošela" nalazi se u Kanadi, ali vlasnik kompanije i idejni tvorac "senatora" je Roman Šimonov izraelski imigrant ukrajinskog porekla što celoj priči daje upečatljiv obrt. Lična veza vlasnika sa Ukrajinom proteže se i na zaposlene u "Rošelu" budući da kompanija u svojim redovima ima oko 80 ukrajinskih emigranata koji rade na različitim pozicijama.

Sama ideja da oklopne transportere pošalju kao pomoć Ukrajini, potekla je od Romanove supruge, takođe ukrajinskog porekla i planirano je da se donira oko 200 "senatora". Zbog svega navedenog priča dobija mnogo veći simbolički značaj, a interesantno je da ovo nije prvi put da Ukrajinci masovno učestvuju u proizvodnji vozila na severnoameričkom kontinentu.

Nakon Drugog svetskog rata veliki broj ljudi sa područja Ukrajine emigrirao je u SAD i Kanadu, a jedan od njih bio je i Ivan Demjanjuk, stražar u koncetracionim logorima Sobibor, Majdanek i Flosenbirg. Reč je o čoveku za koga se dugo mislilo da je ozloglašeni stražar logora Treblinka "Ivan Grozni", zbog čega je prvo u Izraelu osuđen na smrtnu kaznu 1988, da bi ta presuda 1993. godine bila poništena. Osamnaest godina nakon toga osuđen je u Nemačkoj na pet godina robije zbog saučesništva u 27.900 ubistva za vreme dužnosti u nabrojanim logorima.

Međuti, detalj iz Demjanjukovog života koji doprinosi simoblici cele priče, je to da je kao i veliki broj njegovih sunarodnika bio zaposlen upravo u Fordovoj fabrici automobila, u Klivlendu. Stoga se postavlja pitanje, da li je izbor "forda F-550" za osnovu "senatora" puka slučajnost ili način da se iskaže zahvalnost kompaniji u kojoj je veliki broj ukrajinskih emigranata, među kojima su mnogi, očito, sumnjive biografije našao zaposlenje posle rata.