Keš za migrante: Evropska unija Tunisu plaća više od milijardu evra da bi sprečili migracije

Evropska unija spremna da plaća državama na severu Afrike kako bi ublažila efekte ilegalnih migracija

Evropska unija bi od svog nedavno postignutog sporazuma sa Tunisom, poznatog i kao "keš za migrante", trebalo da napravi model za sporazume sa drugim zemljama, napisala je predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen u pismu evropskim liderima.

"Naš cilj bi trebalo da bude da sporazum sa Tunisom koristimo kao nacrt za slična partnerstva u budućnosti", napisala je ona u pismu u koji je "Euraktiv" imao uvid, dodajući da će "Komisija tražiti nova sveobuhvatna partnerstva sa trećim zemljama".

Očekuje se da će evropska migraciona politika biti jedna od glavnih tema ovonedeljnog samita Evropskog saveta, pošto će evropski lideri pokušati da reformišu pravila za imigraciju i davanje azila.

Tokom svoje nedavne posete Tunisu, Fon der Lajenova je rekla da će EU toj zemlji ponuditi paket pomoći od oko 900 miliona evra, kao i momentalnu budžetsku pomoć u iznosu od 150 miliona evra ukoliko "neophodni sporazum bude postignut".

Komisija takođe planira da uloži 100 miliona evra u aktivnosti protiv krijumčarenja, kontrolu granica i misije spasavanja i vraćanja migranata u Tunis.

Najavljena je i intenzivnija saradnja dve strane u okviru saveza za saradnju EU i Tunisa, dok zvaničnici trenutno rade na sastavljanju memoranduma o razumevanju.

Sporazum je inspirisan ranijim paktom sa Turskom iz 2016. godine, koji je poznat i kao "keš za migrante".

EU bi sličan sporazum mogla da potpiše i sa Egiptom, navodi "Euraktiv".

Sporazum izaziva kontroverze širom Evrope

Sporazum je naišao na određene kritike u Evropskoj uniji zato što jača položaj tunižanskog predsednika Kaisa Saida, koga mnogi optužuju da je autokrata, navodi briselski portal. On je 2021. suspendovao tunižansku skupštinu i vladu i od tad donosi odluke izdavanjem dekreta.

Finansijska pomoć od Evropske unije mogla bi da popuni veliki deo "rupe" u budžetu te zemlje koja je nastala nakon što je Said odbio da prihvati uslove pozajmice MMF-a u vrednosti od 1,5 milijardu dolara, tvrdeći da neće prihvatati "strane diktate".

Bez značajne finansijske podrške, Tunis bi mogao da se suoči sa krizom platnog bilansa.