Zaštititi carstvo po svaku cenu: Slanjem kasetne municije SAD pokazale koliko su očajne

Odluka Vašingtona da Ukrajini pošalje kasetnu municiju otkriva mnogo o američkoj spoljnoj politici kada je reč o njihovoj vojnoj moći, geopolitičkim ambicijama i posvećenosti sopstvenom međunarodnom poretku zasnovanom na "vladavini prava".

Brojne zemlje širom sveta zabranile su kasetnu municiju, uključujući i većinu američkih saveznika u Evropi. Ova municija je, piše "Global tajms" u svom komentaru, zabranjena zbog svoje "nediskriminišuće prirode" i opasnosti koju predstavlja dugo nakon završetka sukoba.

Za razliku od konvencionale artiljerijske municije koja eksplodira kada pogodi metu, kasetna municija raspršava brojne manje eksplozivne fragmente po bojnom polju.

Neizbežno, deo tih fragmenata ne eksplodira kako je zamišljeno i ostaje opasnost za vojnike ali i civile.

Brutalna zaostavština

Američka ekstenzivna upotreba kasetne municije potiče još iz Vijetnamskog rata, a kasetne bombe su korišćene i u Iraku od 1990-ih pa nadalje. Američka upotreba kasetne municije je toliko široka da služi kao najveći i najuznemirujući primer zašto su mnoge nacije uopšte zabranile ovu vrstu oružja, piše "Global tajms".

Tokom Vijetnamskog rata, SAD su bacile milione tona bombi na Vijetnam, Laos i Kambodžu, uključujući velike količine kasetne municije, zatrpavajući region neeksplodiranim ubojnim sredstvima (NUS). Na primer, do danas u Laosu ima više NUS-a nego ljudskih bića, više od 8 po muškarcu, ženi i detetu.

Neeksplodirana ubojna sredstva i dalje ubijaju ili sakate desetine ljudi svake godine u državama kao što su Vijetnam, Laos i Kambodža. Hiljade ljudi su poginule ili su ozbiljno osakaćene od završetka rata predvođenog SAD 1975. godine.

NUS-i su se takođe pokazali kao prepreka regionalnom razvoju. Na primer, kada je Kina izgradila prvu brzu železničku liniju u Laosu, povezujući kineski južni grad Kunming sa glavnim gradom Laosa, inžinjeri su prvobitno morali da očiste železničku stazu od NUS-a koje su SAD bacile, uključujući kasetnu municiju.

U Kambodži se procenjuje da je oko 20.000 ljudi izgubilo živote zbog NUS-a, uključujući i kasetnu municiju, u poslednje četiri decenije. Pitanje je toliko osetljivo u Kambodži da je lider te zemlje, premijer Hun Sen, snažno pozvao SAD da ne šalju municiju u Ukrajinu.

Opasni očaj

Konflikt koji je u toku u Ukrajini pokazuje karakteristike rata iscrpljivanjem, sa intenzivnim pozicionim borbama koje zahtevaju upotrebu značajnih količina artiljerijske municije i drugog oružja dugog dometa. U početku je Ukrajina ušla u sukob sa puškama iz sovjetskog doba i municijom od 152 mm. Međutim, kako su se ovi resursi postepeno smanjivali i nestajali sa bojnog polja, SAD i njihovi saveznici su nastojali da ih zamene sa NATO ekvivalentom od 155 mm.

Međutim, kolektivna vojno-industrijska proizvodnja Zapada u poslednjih nekoliko decenija bila je fokusirana na maksimiziranje profita usred serije "malih ratova" vođenih protiv armija država u razvoju ili neuspelih država. Nikad Amerikanci nisu ratovali protiv jednakih ili skoro jednakih protivnika poput Rusije, navodi "Global tajms".

Kao rezultat toga, SAD i njihovi saveznici nisu u stanju da proizvedu broj artiljerijskih granata koji je Ukrajini potreban. S druge strane, Rusija je nasledila i zadržala značajnu vojno-industrijsku proizvodnju od Sovjetskog Saveza. Zapadni mediji su priznali da dok Ukrajina ispaljuje između 4.000 i 7.000 artiljerijskih metaka dnevno, Rusija ispaljuje između 20.000 i 50.000.

Ne samo da Rusija nadmašuje Ukrajinu, već zbog niske proizvodnje artiljerijskih granata na Zapadu, Ukrajina na kraju neće moći da održi tempo potrošnje. Biće potrebno nekoliko godina da proizvodnja zapadnih artiljerijskih granata bude ujednačena sa trenutnim tempom potrošnje u Ukrajini.

Zbog toga SAD nastoje da prebace kasetnu municiju, ne zato što Ukrajini pružaju bilo kakvu neophodnu vojnu sposobnost, već jednostavno zato što je to jedina opcija dostupna SAD, bez obzira na potencijalne ljudske troškove u sadašnjosti i budućnosti. Činjenica da SAD prebacuju kasetnu municiju u Ukrajinu zbog očajničke nestašice municije jasno je rekao i sam američki predsednik Džozef Bajden kada je priznao da "Ukrajincima ponestaje municije", odgovarajući na pitanje o odluci.

Dakle, transfer široko zabranjene kasetne municije u Ukrajinu nije odluka doneta pažljivo, uzimajući u obzir trajne patnje sa kojima će se ukrajinski narod suočiti dugo nakon završetka borbi, bez obzira na ishod. Umesto toga, odluka je doneta iz očaja Vašingtona da nastavi svoj proksi rat sa Rusijom.

Za "nagradu" zaštite ponosa Vašingtona i odlaganja neizbežnog poraza zastupnika Vašingtona u Ukrajini, Ukrajina će biti pretvorena u još jedan Vijetnam, Laos, Kambodžu ili Irak i ostaće zakopana u kasetnoj municiji koja će neizbežno ubiti hiljade civila dugo nakon što borbe prestanu.

SAD tvrde da su njihove akcije širom sveta, uključujući Ukrajinu, namenjene održavanju međunarodnog poretka "zasnovanog na pravilima". Slanje kasetne municije jasno podriva svaki takav poredak. Vašington ovu odluku donosi upravo zato što njegove geopolitičke ambicije za hegemonijom daleko prevazilaze njegova vojna sredstva da ih ostvari.

Na kraju, odluka SAD da pošalju kasetnu municiju neće učiniti Ukrajinu ili same SAD vojno jačom, niti će pomoći SAD da ostvare svoje ciljeve u Ukrajini, niti će povećati njihovu geopolitičku snagu. To je akcija odugovlačenja od strane hegemona koji bledi, razotkrivajući njegovo licemerje dok stvara više žrtava i danas i u budućnosti, zaključuje autor teksta u "Global tajmsu".