Svet

Ko je kapetan Ibrahim Traore: Mladi vođa Sankarine "Zemlje čestitih ljudi"

U februaru 2023, vlada Burkine Faso proterala je francuske snage i tako okončala višedecenijsku (neo)kolonijalnu zavisnost. Mi želimo partnerstva u kojima svi dobijaju, rekao je predsednik ove zemlje
Ko je kapetan Ibrahim Traore: Mladi vođa Sankarine "Zemlje čestitih ljudi"www.globallookpress.com © President Of Russia

Sa svega 34 godine, kapetan Ibrahim Traore 30. septembra 2022. postao je najmlađi predsednik države na svetu. Na vlast u afričkoj državi Burkina Faso došao je državnim udarom, kojim je svrgnut Pol-Anri Sandago Damiba.

Njegovi protivnici, uglavnom na Zapadu, optužili su ga da ne poštuje "demokratiju" i "demokratske procedure." Kako je neko primetio, demokratija je čudna reč, kojoj svako daje drugačije značenje - ono koje mu odgovara. U stvari, i predsednik Damiba je na vlast došao državnim udarom, ali on je bio neuporedivo uviđavniji prema zahtevima Francuske.

Državni udar u Burkini Faso, nekadašnjoj Gornjoj Volti, je inače samo jedan u dugom nizu u Africi: tokom poslednje tri godine vojska je preuzela vlast u Maliju, Čadu, Sudanu, Burkini Faso, dok puč u Gvineji Bisao (za sada) nije uspeo. Hronološki poslednji je onaj u Nigeru. Očigledno je da su nestabilnost i hronično siromaštvo gorko nasleđe francuskog, a potom i američkog (neo)kolonijalizma.

Podsaharska regija, Sahel, jedna je od najbogatijih po rudnim resursima i, u isto vreme, jedna od najsiromašnijih regija u Africi, kontinentu koji je gotovo ceo bio plen kolonijalnih sila, od kojih se polako i mukotrpno oslobađa.

I danas su Francuska i SAD veoma moćne u ovom regionu, u kome poseduju mnoštvo vojnih baza i mreže "poslovnih" interesa. Direktna posledica kolonijalizma i siromaštva je i islamistički terorizam, još jedan problem sa kojim je prisiljen da se nosi siromašni Sahel.    

Kasnije je Traore izjavio da su on i ostali oficiri koji du izveli puč pokušali da primoraju predsednika Damibu da se "ponovo usredsredi na džihadističku pobunu" i da su doneli odluku da ga svrgnu tek kada su uvideli da su ga "njegove ambicije udaljile od onoga što smo mi nameravali da uradimo u zemlji."

Želimo partnerstva u kojima svi dobijaju

Traore je, još u srednjoj školi, ocenjen kao "tih" i "veoma talentovan". Bio je član Udruženja muslimanskih studenata. U redove vojske Burkina Fasoa stupio je 2009, i otada počinje njegovo "tiho" napredovanje.

U vojsci se uzdizao zahvaljujući neustrašivosti koju je pokazao u borbi sa džihadistima, na primer u operacijama u Maliju. Čin poručnika dobio je 2014, čin kapetana stekao je 2020. godine, dokazavši se kao "izuzetno hrabar" vojnik.

Godine 2022, bio je deo grupe oficira koji su organizovali državni udar u zemlji, dovodeći na vlast Patriotski pokret za zaštitu i obnovu.

Odmah nakon puča, Traore se stavio na čelo ovog pokreta. U oktobru 2022, preuzeo je funkciju privremenog predsednika, kao "šef države i vrhovni komandant oružanih snaga Burkine Faso", obećavajući da će demokratske izbore održati u julu 2024. godine.

Traore se nije borio samo protiv džihadista. U februaru 2023, vlada Burkine Faso proterala je francuske snage i tako okončala višedecenijsku (neo)kolonijalnu zavisnost. "Mi zaista želimo da vidimo i druge horizonte," rekao je tada predsednik Traore, "jer želimo partnerstva u kojima svi dobijaju."

Bio je to zaista revolucionarni čin, nastavak antikolonijalnih promena, koje je u Burkini Faso 1983. godine započeo harizmatični vođa Tomas Sankara.

Narod Burkine Faso podržava Rusiju

Ubrzo nakon toga, Traoreova vlada je iznela ideju o federaciji sa Malijem, a ove dve zemlje su u savez pozvale Gvineju. Ukoliko bi se ova ideja realizovala, bila bi to moćna država u Sahelu i veliki korak u pravcu panafrikanizma.

U aprilu iste godine, Traore je proglasio opštu mobilizaciju, pošto su snage džihadista započele žestoke napade.

Posebna priča su "veze Traorea sa ruskim plaćenicima", za šta su ga optuživali zapadni mediji, poput "Njujork tajmsa" ili "Rojtersa". Ona se zasnivala na činjenici da među pristalicama Traoreovog pokreta prevladavaju antifrancuska i proruska osećanja. Pristalice državnog udara nosile su ruske zastave i klicale Rusiji. Isto se, međutim, ponovilo i u Nigeru.

Francuski list "Mond" je u maju priznao da "Traoreov režim nije tražio vojnu pomoć od Rusije" i da "preferira upotrebu sopstvenih snaga u borbi protiv džihadista."

Na samitu Rusija-Afrika 2023. godine, Traore je bez uvijanja rekao da narod njegove zemlje podržava Rusiju: "Narod Burkine Faso podržava Rusiju u nameri da sprovede Specijalnu vojnu operaciju. Budite sigurni da vas naš narod podržava. Podržavamo vašu vladu", rekao je Traore predsedniku Rusije Vladimiru Putinu, dodajući da je njegova zemlja donela odluku da se ponovo otvori ruska ambasada, koja je zatvorena od 1992. godine.

Zvanična vojna saradnja Burkine Faso i Rusije možda će biti realizovana u bliskoj budućnosti, jer će ministar odbrane Burkine Faso Kasum Kulibali, kako je zvanično saopšteno, posetiti Rusiju već sledeće nedelje, a učestvovaće i na forumu "Armija-2023".

Traore, "novi Sankara"

Traorea danas nazivaju "novim Sankarom". Tomas Sankara je bio marksista i, slično Traoreu, vatreni poklonik panafrikanizma. Sankara je vodio Burkinu Faso putem reformi koje su demontirale ostatke kolonijalnog sistema sve do njegovog ubistva 1987. godine.

Postoje osnovane sumnje da su u njegovo ubistvo bile umešane francuske obaveštajne službe.

Neke paralele između njih dvojice zaista postoje: obojica su mladi oficiri, koji su na vlast došli državnim udarom, u svojoj 34. godini. I obojica su radikalno promenili svoju zemlju.

Kao predsednik, Sankara je pokrenuo duboke socijalne, ekonomske i ekološke reforme, organizujući sadnju deset miliona stabala. Promenio je i ime zemlje: iz francuskog kolonijalnog imena Gornja Volta u Burkina Faso (Zemlja čestitih ljudi), a njen narod je sebe prozvao Burkinabe (Čestiti ljudi).

Sankara je odbijao da sarađuje sa Međunarodnim monetarnim fondom, pokušavajući da uveća prihode zemlje kroz rast proizodnje. Slično pokretu Patrisa Lumumbe u Kongu, krajem 60-ih godina prošlog veka, antiimperijalistička i antikolonijalna politika Sankare široko je odjeknula ne samo u Sahelu već u čitavoj Africi.

Politika Sankare uključivala je iskorenjivanje gladi, agrarnu samodovoljnost, zemljišne reforme i oslobađanje od poreza na selu. Vodio je kampanju opismenjavanja, uveo programe besplatne vakcinacije, gradio škole i zdravstvene centre. Zabranio je prisilne brakove i poligamiju.

Inspirisan primerom Kube, Sankara je osnovao Komitete za odbranu revolucije i Narodne revolucionarne tribunale, koji su sudili državnim zvaničnicima optuženim za političke zločine i korupciju.

Drugim rečima, Sankara je pokazao da je moguća i drugačija, ponosna i uspravna Afrika, umesto one gladne, siromašne, potčinjene i ponižene. Nema sumnje da se kapetan Treore danas inspiriše antikolonijalnim nasleđem, koje je u ovoj zemlji najpotpunije predstavaljao njegov veliki prethodnik - Sankara. Čoveka je moguće ubiti, govorio je Sankara, ali ne ideju.

Da je bio u pravu, dokazao je svojim primerom kapetan Ibrahim Treore, koji veruje da je Francuska i sistem koji je ona izgradila u Burkini Faso duboko koruptivan i da manipuliše njegovim narodom.   

image