Svet

Šta imaju Rusija i Kina, a nema Amerika? Keca u rukavu: hipersonične rakete

Ova vrsta oružja može da napadne ekstremnom brzinom, može biti lansirana sa velikih udaljenosti i zaobilazi većinu protivvazdušnih odbrana, nosi konvencionalni eksploziv ili nuklearnu glavu. Kina i Rusija ih imaju spremne za upotrebu, a SAD ih nema, piše "Volstrit džornal"
Šta imaju Rusija i Kina, a nema Amerika? Keca u rukavu: hipersonične raketewww.globallookpress.com © © Kremlin Pool

Raketa koju je Peking lansirao preko Južnog kineskog mora leti brzinom od preko 2.500 kilometara na sat, dvadeset puta je brža od brzine zvuka i može da stigne do bilo koje tačke na planeti za manje od sat vremena.

Kada je testirana u leto 2021, uzdrmala je Vašington jer su zvaničnici zaduženi za odbranu i bezbednost shvatili da je Peking lansirao hipersoničnu raketu - projektil koji može da leti najmanje pet puta brže od brzine zvuka, piše "Volstrit džornal".

Ova vrsta oružja može da napadne ekstremnom brzinom, može biti lansirana sa velikih udaljenosti i zaobilazi većinu protivvazdušnih odbrana. Može da nosi konvencionalni eksploziv ili nuklearnu glavu. Kina i Rusija ih imaju spremne za upotrebu. SAD ih nema, poentira se u tekstu.

Više od 60 godina SAD su ulagale milijarde dolara u desetine programa za razvoj ove tehnologije, ali su se ti pokušaju ili završili neuspehom ili su bili ukinuti pre nego što su imali šanse da daju neki rezultat.

Vašington, koji je potrošio decenije na borbe sa teroristima i pobunjenicima, ponovo ulaže sredstva u razvoj hipersoničnih raketa - budžet Pentagona za 2023. uključuje više od pet milijardi dolara za ove svrhe. SAD pokušavaju da uključe i privatni sektor u razvoj, naročito preduzeća iz Silicijumske doline, što je ranije retko davalo rezultate.

Amerika pokušava da održi korak u novom nadmetanju velikih sila, u kojem pokušava da stigne Kinu u upotrebi veštačke inteligencije i biotehnologija u vojnim tehnologijama, a izvor brige im je i Moskva koja je razvila oružje koje može da ugrozi NATO trupe u Evropi, ali i čija hipersonična raketa "avangard" može da stigne do tla SAD. 

Problemi Pentagona sa razvojem hipersoničnih raketa idu od neuspelih probnih letova i neodogovarajuće infrastrukture za takve probe do nepostojanja jasnog šireg plana u razvoju ove vrste naoružanja, navodi se u tekstu američkog lista.

Hipersonične rakete, u posedu sila kao što su Kina ili Rusija, imaju potencijal da promene stratešku ravnotežu koja je dugo bila podloga odbrambenoj politici SAD. One su izazov za američku vojsku, za koju se u tekstu napominje da je najmoćnija na svetu, jer mogu da zaobiđu njene sisteme ranog upozoravanja, napadnu njene baze u inostranstvu, nosače aviona, mornaričke baze.  

U borbama u Južnom kineskom moru, nagađa se u tekstu, Peking bi mogao da upotrebi hipersonične rakete, protiv kojih američki ratni brodovi gotovo da nemaju odbranu, pa čak i pogodi bazu Guam, u kojoj su smeštene hiljade američkih vojnika i važne vojne instalacije. 

Amerika je počela da ulaže u razvoj sistema koji bi mogao da ruši hipersonične rakete, na projektu radi zajedno sa Japanom, ali razvoj tog projekta je tek u povoju i on neće ući u vojnu upotrebu najmanje deset godina. 

Tokom poslednje decenije, Kina je izvela stotine probnih letova ovog oružja nove generacije i ima hipersonične rakete spremne za upotrebu. Kao i Moskva, koja ih je već nekoliko puta iskoristila u Ukrajini, ističe se u tekstu. 

Amerikanci prednjačili, ali...

Američki inženjeri godinama su prednjačili u izučavanju i razvoju ove tehnologije, a istraživanja su počela još krajem pedesetih godina prošlog veka.

Podseća se na nekoliko programa koji su otkazani, a u koje su uložene milijarde, kao i da se posle 11. septembra 2001. godine, Amerika okrenula proizvodnji i razvoju dronova, senzora koji mogu da prate teroriste, detektora bombi.  

Kako se ističe, Kina je o razvoju američke hipersonične tehnologije čitala iz objavljenih naučnih radova, u trku se uključila i Rusija koja je obnovila sopstveni program pokrenut tokom Hladnog rata.

"Suštinski smo obučili svet u hipersoničnoj tehnologiji", smatra analitičar koji prati razvoj ove tehnologije Ričard Halion.

Kako se ističe, 2016. godine Nacionalne akademije, nezavisna grupa naučnika koja savetuje saveznu vladu upozorila je na to da protivnici, uključujući i Kinu, pripremaju novu generaciju hipersoničnog oružja.

Zabrinuti zbog toga, u Pentagonu su pojačali sopstvene programe testiranja i razvoja. Zvaničnici Pentagona sada raspravljaju kako najbolje da odgovore na ovakav razvoj tehnologija kod svojih suparnika, ali im se mišljenja po tom pitanju ne slažu. Dok jedni smatraju da treba raditi na razvoju odbrambenih sistema, drugi su za razvoj raketa.  

Vazduhoplovne snage prošle godine su dodelile ugovor "Rajteonu", sada RTH, vredan gotovo milijardu dolara da razvije hipersonični projektil koji bi mogao da se lansira sa aviona i gađa neprijateljske brodove. Vojska se nada da bi ove godine mogla da ima prvo američko hipersonično oružje - rakete koje mogu da se lansiraju sa borbenih vozila. 

Napredak međutim teško ide, što zbog komplikovanosti razvoja same tehnologije, što zbog visoke cene njenog razvoja.

Veći problem je to što Pentagon nije odlučio, nakon toliko godina, koje hipersonične kapacitete želi u svom arsenalu. Pentagon finansira oko desetine projekata vezanih za hipersonično oružje, a neki bivši zvaničnici navode da nema jasnog plana koji od njih će se koristiti i kako.

"Za vreme mog službovanja u Pentagonu nije bilo strategije. A po onome što mogu da vidim gledajući spolja, čini se da je nema ni sada", rekao je bivši šef nabavke vazduhoplovnih snaga Vilijam Roper.

Jedan od najvećih kamena spoticanja jeste nedostatak infrastrukture za testiranje.

Za razvoj ove vrste naoružanja neophodni su vazdušni tuneli, a u SAD ima 26 onih u kojima bi mogla da se obavljaju testiranja hipersoničnog naoružanja. Pripadaju državnim vlastima, naučnim organizacijama, industriji, ali je problem što su mnogi decenijama stari i gotovo svi su rezervisani više od godinu dana unapred.

Pentagon gradi nove kapacitete, ali oni neće biti završeni najmanje do 2027. godine.

Sve je više privatnih preduzeća koja se uključuju u razvoj hipersoničnog naoružanja na ovaj ili onaj način, najčešće sa infrastrukturom za testiranje, ali i motorima, pa i samim projektilima. Mnogi veliki projekti, a nekoliko se navodi u tekstu, završavaju se neuspešno, odnosno finansiranje bude otkazano.

Peking je krajem februara leteo svojom raketom DF-27 12 minuta oko 2.000 kilometara, prema visoko poverljivom dokumentu američke obaveštajne službe koji je procurio na platformi "Diskord". Projektil je dizajniran da stigne do takozvanog drugog lanca ostrva, koji uključuje Guam.

U dokumentu se navodi da bi raketa verovatno probila američke odbrambene sisteme i da je Kina prošle godine pripremila manji broj DF-27.

Moskva je reklamirala svoju moćnu hipersoničnu raketu "kinžal", koja je korišćena za gađanje ciljeva u Ukrajini. Pošto je "kinžal" balistička raketa koja se lansira iz vazduha, kritičari postavljaju pitanje da li je to pravo hipersonično oružje i kažu da je podložno presretanju, navodi američki list. Rusija takođe tvrdi da ima spremnu nuklearnu hipersoničnu raketu "avangard" koja može da leti do 27 puta većom brzinom od brzine zvuka.

image