Infekcije Ukrajinaca ukazuju na sve veću otpornost na antibiotike

Postoji mnogo načina na koje rat olakšava širenje bolesti i otežava preduzimanje uobičajenih mera predostrožnosti protiv otpornosti na antibiotike

U američkoj vojnoj bolnici u Nemačkoj ranije ove godine, lekari su došli do zabrinjavajućeg otkrića kada su pregledali ranjenog ukrajinskog vojnika: njegova infekcija je bila otporna na skoro sve dostupne antibiotike, piše "Fajnenšel tajms".

Ta epizoda, koja je detaljno opisana od strane američkih centara za kontrolu bolesti, najnoviji je dokaz zdravstvenih efekata rata koji se šire daleko izvan Ukrajine.

Još od rusko-ukrajinskog sukoba 2014. godine, broj infekcija otpornih na lekove u zapadnoj Evropi je u porastu — a značajan deo zaraženih su bili Ukrajinci, navodi se u nizu naučnih radova.

Postoji mnogo načina na koje rat olakšava širenje bolesti i otežava preduzimanje uobičajenih mera predostrožnosti protiv otpornosti na antibiotike.

Teški metali u mecima mogu da budu toksični, duboke rane izlažu telo infekciji, bolnička i higijenska infrastruktura je oštećena, testovi za određivanje pravog antibiotika ponekad nisu dostupni, neselektivna upotreba lekova je verovatnija, a kretanje stanovništva pomaže širenje bolesti.

Razočarani zdravstveni stručnjaci

Poslednjih meseci, pošto su evakuisane trupe i civili primljeni na lečenje u Evropu, došlo je do daljeg porasta takvih infekcija. Čini se da su neke od infekcija stečene tokom boravka u napregnutim bolničkim sistemima Ukrajine; druge su prenete u skorije vreme u zemlje koje primaju stotine hiljada izbeglica.

Ali uprkos širenju infekcija otpornih na antibiotike, ekonomske i političke posledice rata odvratile su vlade od ublažavanja zdravstvene pretnje.

Zdravstveni stručnjaci koji su nastojali da se pozabave tim problemom bili su razočarani na Generalnoj skupštini UN prošlog meseca, kada su donete tri rezolucije o borbi protiv bolesti, ali je bilo malo naznaka dodatnog finansiranja ili čvrstih obaveza za sprovođenje promena.

Opasnost od AMR-a (antimikrobne rezistencije, koja obuhvata i otpornost na antibiotike) raste širom sveta, s obzirom na ograničen broj efikasnih postojećih lekova. Napori propadaju čak i u zdravstvenim sistemima sa najbogatijim resursima.

Postoje značajne razlike između kvaliteta nacionalnih politika i procena smrtnih slučajeva koji se mogu pripisati rezistenciji na lekove u tim zemljama. 

Problem je loš kvalitet podataka o smrtnim slučajevima povezanim sa AMR, koji se procenjuje na 1,27 miliona godišnje širom sveta. Zemlje koje su uložile u bolji nadzor i koje imaju tačnije podatke mogu da budu kažnjene, dok zaraze — kao što pokazuje slučaj Ukrajinaca u Nemačkoj — ne poštuju nacionalne granice.