
Ubistvo Jicaka Rabina, premijera koji je mogao da pomiri Izraelce i Palestince

Jicak Rabin je bio peti izraelski premijer i prvi koji je rođen u Izraelu. Na mesto premijera prvi put je izabran 1974, posle ostavke premijerke Golde Meir. Rabin je ponovo postao premijer Izraela 1992, kada još niko nije govorio o miru sa Palestincima.
"Do tada smo se uporno držali mantre: nema pregovora sa teroristima iz Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO). A onda smo saznali da je Rabin odobrio tajne pregovore u Oslu", prisetio se kasnije Uri Dromi, tadašnji šef kancelarije za odnose sa javnošću izraelske vlade, u izjavi za radio "Dojče vele".
Četvrtog novembra 1995, na jednom mirovnom skupu, Rabina je ubio izraelski ekstremista Jigal Amir. Ovo ubistvo i danas baca tešku senku na politiku Izraela, na odnose Izraelaca sa Palestincima, kao i na čitav Bliski istok.
Dve godine ranije, 13. novembra 1993, Rabin i šef PLO Jaser Arafat potpisali su prvi mirovni sporazum iz Osla. "Na letu za Vašington Rabin nije mogao da spava. Znao je da radi nešto što se protivi onome što je radio čitavog života: borbi protiv Arapa. Ali mir sa Palestincima je značio i mir za Izraelce", rekao je Dromi.
U Vašingtonu je Rabin izjavio: "Mi smo, kao i vi, ljudi koji žele da grade dom, da posade drvo, da vole, da žive rame uz rame sa vama u dostojanstvu, u empatiji, kao slobodni ljudi. Mi danas dajemo šansu miru i ponovo vam jasno kažemo: Dosta."
Sve do 4. novembra 1995. izgledalo je da će mirovni sporazum preživeti suprotstavljanja.
Kraj plana o trajnom miru sa Palestincima
Na hiljade Izraelaca se tog 4. novembra slilo na Trg izraelskih kraljeva u Tel Avivu, koji danas nosi ime po Jicaku Rabinu. Mirovni skup se odvijao u čudnoj, uzavreloj atmosferi. Nedeljama pre skupa jevrejski ekstremisti su vodili žestoku kampanju protiv politike pomirenja sa Palestincima, a serija terorističkih napada potresala je zemlju.
Te večeri Rabin je objavio svoj plan o sklapanju trajnog mira sa Palestincima. Gomila okupljena na trgu je ove reči pozdravila sa oduševljenjem.
"Ovo veče dokazuje da Izraelci žele mir", rekao je Rabin jednom novinaru. Svega nekoliko trenutaka potom, dok je išao ka automobilu, Rabina je sa dva hica iz pištolja ustrelio mladi Izraelac Jigal Amir, a premijer je uskoro preminuo u bolnici.
Dan kada je jevrejski ekstremista ubio izraelskog premijera duboko se urezao u kolektivnu svest Izraelaca.

I sam Jicak Rabin je sumnjao u trajni mir. Zapravo, ništa u njegovoj biografiji nije ukazivalo da će se preobraziti u mirotvorca. Rabin je dobar deo života proveo na ratištima. Borio se u jevrejskom Palmahu protiv britanskih vlasti, učestvovao je i u oružanim akcijama protiv Višijevske Francuske u Siriji i Libanu. a tokom Prvog izraelsko-arapskog rata 1948. komandovao je odbranom Jerusalima. Bio je i prvi komandir brigade Harel, a kasnije je vodio operacije protiv Egipćana u pustinji Negev.
Vizija Jicaka Rabina danas dalja nego ikad
Kao ministar odbrane zalagao se za politiku čvrste ruke prema Palestincima. Međutim, kao premijer Rabin je prvo sklopio mir sa Jordanom (1994), a zatim i sa Palestincima. Jedan deo izraelskog društva je taj preobražaj doživeo kao veleizdaju.
I na palestinskoj strani je bilo otpora mirovnom procesu. Nakon sporazuma u Oslu, širom Izraela usledila je serija terorističkih napada bombaša-samoubica. Izraelska desnica je i za te napade optuživala premijera Rabina. Na protestima su ekstremni Izraelci pozivali na ubistvo premijera, a pokazivane su fotomontaže na kojima se moglo videti Rabina u nacističkoj uniformi.
Pristalice Jicaka Rabina kasnije su optuživali tadašnjeg vođu opozicije i sadašnjeg premijera Benjamina Netanijahua da nije uradio ništa kako bi sprečio kampanju mržnje. Prema nekim teorijama, Rabin je bio žrtva široke zavere u izraelskom društvu, a osuđeni Amir je nevin.
Bilo kako bilo, posle smrti Rabina mirovni proces je zaustavljen, kako sada izgleda trajno. "Čini se da je Rabinova vizija danas dalja nego ikad", smatra Omer Koen, mladi Izraelac koji redovno protestuje protiv izraelske vlade. "On je želeo da okonča večiti sukob između Jevreja i Palestinaca. Mi želimo da pokažemo da su njegove ideje još žive."
Godine 1995. Rabin je dobio Nobelovu nagradu za mir, zajedno sa tadašnjim ministrom spoljnih poslova Šimonom Peresom i palestinskim vođom Jaserom Arafatom.