Svet

"Fatah-360": Raketa korišćena u napadu na američke baze na Bliskom istoku

Zbog višecevne opcije, ovaj sistem se u određenoj meri može porediti sa američkim GMLRS  raketama, koje se lansiraju uz pomoć HIMARS-a ili lansera M270A1/A2, kao i pojedinim projektilima ruskog sistema “tornado-s”
"Fatah-360": Raketa korišćena u napadu na američke baze na Bliskom istokuwww.globallookpress.com © Iranian Army Office

Tokom proteklih mesec dana, usled zaoštravanja sukoba između Palestine i Izraela i pokretanja kopnene ofanzive na Pojas Gaze, pojedini militantni pokreti i organizacije u Siriji i Iraku otpočeli su niz raketnih i vazdušnih napada na baze SAD u tim zemljama, kao vid odmazde i podrške palestinskim snagama.

U ovim napadima korišćene su različite vođene i nevođene rakete, bespilotne letelice i malogabaritni dronovi. Jedan od sistema posebno je interesantan, kako zbog savremenosti tako i zbog činjenice da je domaća javnost imala priliku da se "upozna" sa njim za vreme međunarodnog sajma naoružanja i vojne opreme "Partner 2023" u Beogradu.

Reč je o taktičkim balističkim raketama "fatah-360"“, poznatim i pod nazivom BM-120 (BM je najverovatnije skraćenica od "ballistic missile", dok broj 120 označava maksimalni domet u kilometrima) za izvoznu varijantu, iz porodice "fatah" iranske proizvodnje, koje pomenute militantne grupe nazivaju i "Al Aksa 1".

Iako nije poznato kada je započet razvoj, raketa je prvi put prikazana javnosti u decembru 2021. godine, kada je Ministarstvo odbrane Islamske Republike Irana objavilo promotivne video snimke za dva nova raketna sistema.

Testiranja su sprovedena tokom 2022. godine, a "fatah-360" je korišćen i u sklopu vojne vežbe "Ehtedar 1401", održane nadomak Nasrabada u provinciji Ifahan, u septembru iste godine. Primarna namena ove balističke rakete je uništavanje položaja, vatrenih pozicija, komandnih centara, skladišta municije, vojnih i vazduhoplovnih baza, kao i drugih objekata od strateškog značaja.

Posetioci ovogodišnjeg "Partnera" su u paviljonu izlagača iz Irana mogli da vide umanjenu maketu rakete, kao i lansirnog vozila koje po izgledu delimično podseća na višecevne lansere ruske i američke proizvodnje.

Komponente, dizajn i dimenzije rakete

Sama raketa sastoji se od tri glavne komponente: raketnog motora na čvrsto gorivo u zadnjem, bloka za upravljanje i kontrolu u srednjem i bojeve glave u prednjem delu. Po svom spoljašnjem izgledu "fatah-360" je u potpunosti identična raketi "fatah-110", pa tako ima dva para većih vertikalnih stabilizatora u delu oko mlaznica, četiri manja trouglastog oblika tik iznad njih i još četiri mala ispred nosnog dela.

Sa dužinom od 5.175 mm, prečnikom od 368 mm, maksimalnom težinom od 787 kg, od kojih na bojevu glavu otpada oko 150 kg, "fatah-360" je znatno manji od gorepomenute rakete iz iste porodice, čija bojeva glava sama teži oko 500 kilograma.

Ipak, manje dimenzije imaju i svoju prednost, budući da je upravo ta činjenica omogućava postavljanje većeg broja, tačnije do šest raketa na jedan fiksni lanser, odnosno transportno ili lansirno vozilo.

Lanser i ubojitost "fataha-360"

Bilo da je u pitanju fiksni ili mobilni lanser, "fatah-360“ dolazi u konfiguraciji sa jednimm, dva, tri, četiri ili šest lansirnih kontejnera (cevi) sa po jednom raketom unutar njih.

Zbog višecevne opcije, ovaj sistem se u određenoj meri može porediti sa američkim GMLRS (Guided Multiple Launch Rocket System, GMLRS) raketama, koje se lansiraju uz pomoć HIMARS-a ili lansera M270A1/A2, kao i pojedinim projektilima ruskog sistema "tornado-s".

Kada su u pitanju mobilni lanseri, kontejneri se uglavnom postavljaju u konfiguraciji dva reda po tri, na nosač sa hidrauličnim sistemom podizanja smešten na zadnjem delu šasije teretnih kamiona sa pogonom 6h6.

Zahvaljujući pokretnom nosaču, moguće je usmeravanje cevi u opsegu od -0,5 do +70 stepeni po elevaciji, odnosno po 35 stepeni u levu i desnu stranu po azimutu, a sve operacije, uključujući i lansiranje obavljaju se iz vozačeve kabine.

U raketnoj bateriji se pored lansirnog nalaze i pomoćna vozila za transport i dopunu raketa, kao i ona opremljena uređajima za kalibraciju, proveru i testiranje municije. Glavni problem mobilnih lansera, ogleda se u relativno maloj brzini kretanja po putu 40 km/h sa punim kontejnerima i 70 km/h sa praznim, odnosno 10 i 20 km/h kada je u pitanju neasfaltiran teren.

Brzina balističke rakete nakon lansiranja je oko tri maha (oko 3.600 km/h), dok je u terminalnoj fazi leta, tačnije pri udaru u cilj četiri maha (oko 4.900 km/h). "Fatah-360" može dejstvovati po kopnenim ciljevima na udaljenostima između 30 i 120 kilometara, sa mogućim odstupanjem od oko 30 metara.

Svih šest raketa može biti lansirano istovremeno, tj. uzastopno, ali svaka se navodi na različitu metu. Bojeva glava može biti visoko-eksplozivna fragmentirajuća, kasetna ili opremljena penetratorom za dejstvo protiv fortifikacija, bunkera i drugih utvrđenih objekata.

Kao i u slučaju bespilotnih letlica, dronova i lutajuće municije, Iran je tokom poslednjih nekoliko godina pokazao kompetentnost i kada su u pitanju balističke rakete. Konstruisanje sofisticiranih i složenih sistema naoružanja pod međunarodnim sankcijama nije nimalo lak zadatak, ali je očigledno da su partnerstvo sa Rusijom i Kinom, uz istovremeno proučavanje zaplenjenih primeraka zapadne tehnike uz obrnuti inženjering dali odlične rezultate.

image