Svet
Iranski nosači dronova: Nova plovila za mornaricu Revolucionarne garde
Dva broda će činiti okosnicu divizije nosača dronova, sastavljene od još nekoliko manjih brodova i podmornica
Islamska Republika Iran već dugi niz godina važi za lidera u regionu u razvoju bespilotnih letelica (BPL), dronova i lutajuće municije, a manje je poznata informacija da ova država radi i na izgradnji nosača za te vazduhoplovne platforme.
Naime, u brodogradilištu kompanije ISOICO (Iran Shipbuilding & Offshore Industries Complex Co, ISOICO), zapadno od grada Bender Abas u Persijskom zalivu, u toku je izgradnja, tj. konverzija drugog broda namenjenog za nošenje helikoptera i pomenutih letelica.
Tako će mornarice Oružanih snaga i Revolucionarne garde biti osposobljene za izviđanje i izvršavanje udara iz vazduha, po ciljevima koji se nalaze izvan originalnog dometa širokog spektra vazduhoplova. Ovakav potez nesumnjivo ukazuje na pretenzije Irana da postane regionalna sila broj jedan na Bliskom istoku i država sposobna da projektuje moć daleko od svoje matične teritorije.
Iranska divizija nosača dronova
Prema navodima dostupnih izvora, dva broda će činiti okosnicu divizije nosača dronova, sastavljene od još nekoliko manjih brodova i podmornica, koja je do sada prikazivana samo prilikom svečanih ceremonija i vojno-pomorskih vežbi.
Primarni zadatak divizije je transport i upravljanje velikim brojem različitih daljinski kontrolisanih besposadnih platformi, od izviđačkih do "dronova-kamikaza", radi prikupljanja podataka ili dejstva po neprijateljskim ciljevima na kopnu i moru.
Upravo je brojnost segment u kome dva nosača imaju definitivnu prednost u odnosu na ostala plovila unutar divizije, jer iako se BPL manjih dimenzija mogu lansirati ili poleteti sa gotovo svih brodova i podmornica, količina letelica koja može biti ukrcana na nosače je znatno veća.
Razloga za to leži u činjenici da su oba nosača nastala konverzijom teretnih, odnosno brodova za prevoz kontejnera, koje odlikuje izuzetno široka i prostrana paluba. Ovo nije prvi put da Iran pretvara teretne, tačnije civilne brodove u vojne, imajući u vidu dugogodišnje međunarodne sankcije i nemogućnost njihove plovidbe. Stoga ne treba da čudi improvizacija i način upotrebe plovila.
Šta se zna o iranskim nosačima?
Iako za sada ne postoji dovoljno podataka o ovim plovilima, poznato je da je jedan nosač izgrađen i isporučen mornarici Revolucionarne garde, dok se drugi i dalje nalazi u brodogradilištu, tj. u procesu konverzije.
Prvi brod nosi naziv "Šehid Mahdavi", po Naderu Mahdaviju, pripadniku Garde stradalom u okršaju sa mornaričkim snagama SAD 1987. godine, za vreme Iračko-iranskog rata, tačnije "Rata tankera" (naziv za niz višegodišnjih napada na trgovačke brodove u okviru sukoba).
U operativnu upotrebu uveden je u martu 2023. godine, a prema pojedinim izvorima "Mahdavi" je opremljen trodimenzionalnim radarom sa faznom antenskom rešetkom, protivbrodskim, protivpodmorničkim i raketama za PVO, naprednim komunikacionim uređajima i sredstvima za elektronsko ratovanje. Takođe, pored besposadnih vazduhoplova, na ovaj nosač je moguće stacionirati helikoptere i desantne čamce za amfibijske operacije.
Drugi brod "Šehid Baheri", dobio je naziv po Hasanu Baheriju, komandantu iz perioda Iračko-iranskog rata, osnivaču Obaveštajne službe Revolucionarne garde i bratu trenutnog načelnika generalštaba Oružanih snaga Irana Muhameda Baherija.
U osnovi radi se o dva identična plovila dužine 240 m, najvećom širinom od 32,2 m i gazom od 7,8 m. Međutim, na osnovu malog broja dostupnih fotografija može se zaključiti da je drugi nosač pretrpeo dosta obimne modifikacije, dok se za prvi to ne može sa sigurnošću reći (upravo zbog nedostatka adekvatnih fotografija).
Izmene su vezane su za rekonfiguraciju čitave palube i sastoje se od njenog proširivanja, tj. izgradnje dodatne letne palube sa "ski-rampom" sa leve strane broda, koja je iskošena ka desnoj strani odnosno glavnoj palubi. Ovakvo rešenje primenjeno je kako bi se omogućilo poletanje i sletanje letelicama koje nemaju opciju vertikalnog poletanja/sletanja i ne koriste posebne lansere.
Zbog tih modifikacija širina drugog broda je sigurno povećana, pretpostavlja se da će gaz trupa biti nešto manji, a ostaje nepoznanica da li se dodatna paluba gradi i sa desne strane glavne. Domišljatost i sposobnost improvizacije iranskih vojnih konstruktora pokazuju da jedna država uprkos sankcijama i posledičnom ograničenju po pitanju određenih resursa i tehnologija, ipak može unaprediti svoje oružane snage i omogućiti razvoj nekih od najsloženijih platformi poput nosača vazduhoplova.
