Svet

Nemački istoričar: Arestovič kaže da Ukrajina treba da se pridruži Rusiji i tuži Zapad

Najnovija ideja bivšeg savetnika Zelenskog je da Rusija i Ukrajina sklope mir i da potom zajedno tuže zapadni blok zbog sukoba u Ukrajini
Nemački istoričar: Arestovič kaže da Ukrajina treba da se pridruži Rusiji i tuži Zapadwww.globallookpress.com © Oleksii Chumachenko/Keystone Press Agency

Ukrajina treba da se dogovori sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom, a zatim bi Kijev i Moskva trebalo da se ujedine protiv Zapada i tuže ga, piše u komentarru za RT internešenel istoričar iz Nemačke koji radi na Univerzitetu Koč u Istanbulu Tarik Siril Amar.

Ali kome, i na kom sudu, pita se Amar, Ukrajina da tuži Zapad. Zar isti onaj Zapad kome nije bio problem da Ukrajina ili SAD, ili možda obe, dignu u vazduh vitalne energetske gasovode Nemačke i EU? Ili onaj Zapad koji prelazi preko saučesništva svojih lidera u izraelskom genocidu u Pojasu Gaze, zločinu koji je zabranjen Konvencijom UN o genocidu iz 1948?

Sačekajte dok ne čujete nešto više o veoma plodnom umu koji je došao na ovu izvanrednu ideju. To je niko drugi do Aleksej Arestovič, nekadašnji savetnik ukrajinskog predsednika Vladimira Zelenskog. On baš i nije poznato ime van Ukrajine.

Sve do nedavno Arestovič je imao izuzetan uticaj u Kijevu, koji je koristio da energično promoviše proksi (posrednički) rat u Ukrajini. Sada Arestovič želi da okonča ovaj rat i da Ukrajina potom, zajedno sa Rusijom, tuži Zapad.

"Arestovič je psihopatski bezosećajni prevarant"

Arestovič je neka vrsta popularnog psihologa, koji se bavi isključivo pitanjem kako manipulisati drugima radi sopstvene koristi. On je bivše vojno lice i obaveštajac, bloger i potencijalni geopolitički guru.

Od 2020. do 2023, Arestovič je bio saradnik Zelenskog. Zapravo, Arestovič je sindrom: on je, možda, pametni ali psihopatski bezosećajni prevarant, koji je, na svoj hladnokrvno cinični način, uspeo da iskoristi dezorijentaciju postsovjetskih društava, a to je "uspeh" zbog koga bi pocrveneo i Makijaveli.

Sada Arestovič žali što se Ukrajinci i Rusi masovno međusobno ubijaju. Arestovičev zaokret od 180 stepeni je još jedan apsurd, sasvim u duhu teatarske politike kijevske elite.

Ali, koliko god bilo čudno da čujemo od ovog dojučerašnjeg ratnog huškača kako govori o miru i krivici za rat, oštar kontrast između starog, antiruskog Arestoviča i novog, potencijalnog prijatelja Rusije i neprijatelja Zapada, pruža veoma depresivnu sliku koliko je ukrajinska politika postala neodgovorna pod autoritarnim režimom Zelenskog.

Godine 2019, upravo je Arestovič 'predvideo' veliki i razorni rat sa Rusijom, zbog pokušaja Ukrajine da se pridruži NATO-u, tvrde pojedini naivni zapadni komentatori.

Samo što Arestovič nije predvideo veliki rat 2019. godine. U stvari, on ga je prodao najbolje što je mogao. Arestovič je isključio svaku mogućnost mirnog okončanja sukoba sa pobunjenim donbaskim republikama (Minsk 2), koristio je uobičajene mesta zapadne propagande ("Putin želi da obnovi Sovjetski Savez, uništi NATO i EU i dominira Evropom") i predstavio eskalaciju rata kao apsolutno neizbežnu.

Minsk 2 se nije pojavio na radaru ovog velikog, fantastičnog stratega. Tada je Arestovič tvrdio da je za Ukrajinu neutralnost nemoguća i da će NATO lako prihvatiti Ukrajinu, čak i ako ima nerešene teritorijalne sporove sa Rusijom.

Šta će Ukrajina dobiti od Zapada

Zapravo, Arestovič je budući veliki rat tada predstavio kao veliku šansu Ukrajine. Tada je uporno zagovarao rat sa Rusijom, za koji je nepromišljeno pretpostavio da će ga Ukrajina dobiti, posle čega će se pridružiti NATO-u.

Konačno, Arestovič je pozvao Ukrajince da se prepuste omiljenoj fantaziji Zapada: da će Rusija doživeti kolaps i promenu režima. "Neki liberali" bi tada došli na vlast, tvrdio je, i Rusija bi "ponovo bila lepa zemlja." To što je Arestovič uporno odbijao diplomatiju, kompromis i mir, sada deluje posebno ironično. Međutim, sada je Arestovič u intervjuu ruskoj novinarki Juliji Latinjinoj objavio da je potpuno promenio mišljenje.

Naravno, Latinjina je oličenje one vrste "liberala" koju nijedan Rus ne može da podnese. Pošto je 2008. dobila "nagradu za slobodu" Stejt departmenta, postala je tvrdokorni zagovornik desničarske propagande, u rasponu od poricanja globalnog zagrevanja, preko otkrića da siromašne zemlje ne moraju da imaju previše demokratije, sve do opsesivne islamofobije.

Čak je i "dobra stara Evropa", sa svojim pričama o ljudskim pravima, za nju postala suviše meka. To je tip Latinjinove na koji se Arestovič kladio. Nije čudno što većina Rusa, uključujući i one koji kritikuju predsednika Vladimira Putina, sada govore: "Bilo ko osim nje".

Ipak, ovog puta ukrajinski prevarant i ruski liberal nisu mogli da se gledaju oči u oči. Čak je i Latinjina zaključila da je Arestovičeva ideja da se Ukrajina udruži sa Rusiji i tuži zemlje NATO-a promašena. Koliko god bila zadivljena Zapadom, Latinjina je morala da ga podseti da Zapad "Ukrajini ništa ne duguje". Arestovič, zanesen svojim najnovijim idejama, insistirao je upravo na tome.

I jednom i drugoma je promakla poenta: nije važno šta Zapad vama duguje ili ne duguje. Zapad, a to znači SAD, uvek će vam dati samo ono što je najbolje za Zapad. A kada je to "ništa", zaključuje profesor Alil, onda ćete to i dobiti.

image