Premijer Holandije u Srebrenici "širi istinu", sakriva istinu o Gazi da bi došao na čelo NATO-a

Srbi su još jednom kolateralna šteta - ovog puta, kandidature Marka Rutea za generalnog sekretara Severnoatlantskog pakta

Holandski premijer Mark Rute posetio je Memorijalni centar Srebrenica i odao počast žrtvama sahranjenim u Potočarima, nakon što je Holandija pre nekoliko godina sudskom presudom proglašena delimično odgovornom za njihovu smrt.

Kandidat za šefa NATO-a međutim, mnogo je manje osetljiv na stradanje Palestinaca, budući da, kako pišu holandski mediji, prikriva negativne informacije o Izraelu kako ne bi "kvario" biografiju pred konkurisanje za novi posao.

"Posete Memorijalnom centru od velikog su značaja za širenje istine o genocidu u Srebrenici. Zahvalni smo i premijeru Kraljevine Holandije, koji je dolaskom u Memorijal započeo i zvaničnu posetu Bosni i Hercegovini", saopšteno je iz Centra.

Holandski premijer, međutim, predstavljajući se tokom svoje promotivne turneje po Balkanu kao zaštitnik nejači, nema ovih dana vremena, a ni volje da se angažuje i bar pokuša da spreči zločine u Pojasu Gaze. 

"Odlazeći holandski premijer gura pod tepih politički nepoželjne informacije o Izraelu, poput onih koje se odnose na moguća kršenja humanitarnog prava, kako ne bi uvredio Sjedinjene Države i  kako bi zaštitio svoje izglede za budući posao lidera NATO-a", prenosi NRC anonimno pismo državnih službenika iz Ministarstva spoljnih poslova upućeno Apelacionom sudu u Hagu.

Rute koji je pun saučešća prema žrtvama Srebrenice, toliko je "sažaljiv" na stradanja uopšte, da njegovo mešanje u kreiranje narativa o rata u Izraelu prelazi sve granice.

I to u toj meri, da, svedoče ovi službenici, njegovo ministarstvo za opšte poslove od Uprave za pravne poslove u spoljnim poslovima traži uputstvo "šta možemo da kažemo da ne bi izgledalo da Izrael čini ratne zločine".

Holandija je neubedljivo pozivala Izrael da deluje u okviru međunarodnog prava, iako još nijednom nije tražila prekid vatre.

"Hamas mora osloboditi sve taoce što je pre moguće. Istovremeno, Izrael mora drastično da smanji nivo sile koja se koristi u svojim operacijama, jer izaziva previše žrtava među nevinim civilima. Izrael takođe mora da dozvoli znatno više humanitarne pomoći u Gazi i to brže. Razgovarali smo o konkretnim merama da to omogućimo. Situacija zahteva hitnu humanitarnu pauzu", rekao je Rute nedavno, opet glasno ćuteći o neophodnom prekidu vatre na toj teritoriji.

Zvaničnici su uputili pismo Apelacionom sudu u Hagu jer će sud u ponedeljak rešavati žalbeni postupak protiv Holandije zbog isporuke delova za izraelske borbene avione F-35 iz distributivnog centra u vazdušnoj bazi Vunsdreht. Brojne organizacije za ljudska za prava zahtevaju da Holandija prestane da doprinosi ratu na ovaj način. Ali za sada je sve - bezuspešno.

Kroz Rutea tako trbuhozbori američka administracija – koja takođe još nijednom nije zatražila prekid vatre.

NRC piše da Džozef Bajden brine da bi kritikovanje Izraela zbog ubistva 24.000 Palestinaca, uključujući preko 10.000 dece, udaljilo velike grupe birača, a Rute ne bi da naljuti državu, koja ima odlučujuću reč o njegovoj kandidaturi za šefa NATO-a.

Holandska politika da čini sve što je moguće da bi Holanđani došli na najviše međunarodne položaje, prema rečima službenika koji su uputili anonimno pismo, u sukobu je sa surovom realnošću rata u Gazi. 

Holandske diplomate iz severne Afrike i sa Bliskog istoka džaba upozoravaju da region ne može da razume holandsku političku liniju – država se zalaže za krivično gonjenje ruskog predsednika Vladimira Putina, ali odbija da zauzme stav protiv Izraela. Premijer ih ne čuje.

Nazvali mi to licemerjem, ili dvostrukim standardima, ne bi trebalo da nas čudi dvoličnost holandskog premijera. I njegove, kao i uostalom, izjave i postupci ogromnog broja njegovih evropskih kolega, indigo su kopija američke politike.

Neke žrtve se priznaju, neke ne. Neko je, šta god uradio večito nevin, dok su drugi, kao na primer Srbi i Rusi - dežurni krivci za sve.

Sve ovo dakle, zapravo i ne čudi, budući da je i jedno i drugo, kao i uostalom stav o Srebrenici – zapravo igranje na note koje se sviraju u Vašingtonu. 

Pripadnici Holandskog bataljona, inače, boravili su 1995. godine u tada zaštićenoj bazi Ujedinjenih nacija u Potočarima, gde su Srebreničani tražili zaštitu. Kako je navedeno, holandski vojnici, tada su mogli da spreče stradanje, ali to nisu učinili.