Kako je Orban nadigrao Brisel: Vruć krompir Bajdenu i(li) konsultacije s Trampom?

Posle Kijeva, Moskve i Pekinga, sledeća stanica na diplomatskoj turneji na kojoj mađarski premijer promoviše mir u Ukrajini je Vašington. Šta se može očekivati od Orbanovog puta u prestonicu SAD, a šta je on do sada već postigao?

Viktor Orban nije časio ni časa da svoje dobro poznate stavove o važnosti mirnog rešenja ukrajinskog sukoba pretoči u dela nakon što je Mađarska preuzela kormilo Evropske unije.

Tako je Orban pokrenuo diplomatski blic čija je svrha da promoviše postizanje mira u Ukrajini što je pre moguće. Već je posetio Kijev, Moskvu i Peking, i najavio posetu Vašingtonu.

"Orban je na neki način izuzetak od generalnog negativnog pravila. Šta god o njemu neko mislio, on je jedini čovek koji se izdigao iz sivila u svetskoj političkoj zajednici, i krenuo u traganje za mirom. Koliko je to realno, to je drugo pitanje... Lepo je izabrao tačke — direktne učesnike u ratu, plus dve najjače sile sveta", kaže bivši šef diplomatije Vladislav Jovanović za RT Balkan. 

Prva etapa Orbanovog proputovanja završila se antiklimaktično — Vladimir Zelenski je odmah i bez ikakvog razmatranja odbio predlog mađarskog premijera o hitnom prekidu vatre koji bi stvorio prostora za mirovne pregovore.

U Moskvi, sa druge strane, Orban je sa Vladimirom Putinom imao "koristan" razgovor, kako je susret opisao ruski lider, koji je, izgleda, izazvao opštu paniku u Briselu. Portparol Evropske komisije Erik Mamer ga je optužio da "podriva jedinstvo u Briselu", a predsednik Evropskog saveta Šarl Mišel i šef EU diplomatije Žozep Borelj pohitali da pojasne kako Orban na svojoj diplomatskoj turneji ne predstavlja Evropsku uniju.

Orban je na to mirno odgovorio da "ako želimo da okončamo rat, potreban nam je politički, a ne birokratski pristup", i da panične reakcije EU zvaničnika predstavljaju "upravo (onu) briselsku birokratsku besmislicu koja nije dala rezultate u pronalaženju mira".

Nakon posete Pekingu, gde je tokom sastanka sa kineskim predsednikom Si Đinpingom istakao da je "Kina ključna sila u stvaranju uslova za mir u sukobu u Ukrajini", mađarski premijer će se uputiti u SAD, ali detalja o njegovoj poseti je i dalje malo.

"Sad je malo nejasno s kim će se on susresti u Vašingtonu... Da li će se sastati sa aktuelnom administracijom, koju formalno predstavlja Džozef Bajden — a pitanje je koliko je on uopšte u stanju da racionalno posmatra stvari — ili će se susresti s Trampom kao sa nekim ko objektivno ima sve veće šanse da pobedi na predstojećim predsedničkim izborima", kaže za RT Balkan publicista Igor Ivanović.

Bliskost Viktora Orbana sa Donaldom Trampom — koja se ogleda i u zvaničnom sloganu mađarskog predsedavanja EU, a koji je očigledna paralela krilatice republikanskog buntovnika — predstavlja posebno zanimljivu nepoznanicu u jednačini Orbanove posete Vašingtonu.

Šta Orbanova poseta znači za Bajdena, a šta za Trampa

Ukoliko će susret u Vašingtonu biti s Trampom, Orban bi sa bivšim (a potencijalno i budućim) predsednikom SAD mogao da podeli svoja iskustva iz Kijeva, Moskve i Pekinga, i tako Trampu da materijala da dodatno prilagodi svoj mirovni plan za Ukrajinu, ocenio je mađarski politikolog Georg Špertle za RIA Novosti.

U slučaju da se on sastane (i) sa Bajdenom ili nekim predstavnikom aktuelne administracije, sastanak bi bio konstruktivan u kontekstu promovisanja mira u Ukrajini, iako se aktuelna administracija dosad pokazala kao neumoljiva u svom ratnohuškačkom stavu.

"Bajden je u nekoj vrsti obaveze da učini nešto drugačije. Možda ne više i bolje, ali drugačije nego što je do sad radio. Dosad je bio političar-ratovođa. Davao je jednostrane izjave koje ne daju nikakav prostor realnoj potrazi za mir, jer je zainteresovan da se, preko Ukrajine, domogne Rusije. Sada će on biti u delikatnoj situaciji, jer ako dolazi jedan borac za mir, koji već ima razumevanje i podršku u najmanje dve tačke, Moskvi i Pekingu, i koji je kontaktirao Kijev, koji sledi Bajdenovu politiku, onda će Bajden biti u prilično neugodnom sendviču", kaže Jovanović.

"Sendvič" u kojem se Bajden nalazi utoliko je neugodniji imajući u vidu predstojeće izbore u SAD i bliske veze Orbana s Trampom, koji se profilisao kao mirovni kandidat. Kako Jovanović dodaje, "američki narod, kao i svaki drugi narod, više voli mir nego rat".

"Ovo je prilično originalna mirovna inicijativa, koja nije bez izgleda", smatra naš sagovornik.

Orban i Brisel u igri za evropske interese

Budući veteran briselskih "hodnika moći", nije nemoguće da je da je Orban očekivao da će njegova turneja, ili makar njeni delovi, izazvati negodovanje u evropskoj uređenoj "bašti", a evropski establišment tako nesmotreno upasti u zamku.

"Negacija u politici nije jak argument... To je nešto što je najlakše učiniti, ako nemate bolji odgovor, ali ujedno ostavljate utisak ispražnjenosti pred inicijativom koja ima (bolje) opravdanje i cilj nego što oni imaju — a to je da se uspostavi mir, dok oni zagovaraju nastavak sadašnjeg stanja, odnosno rata", kaže Jovanović, komentarišući tvrdnje evropskih zvaničnika da Orbanovo diplomatsko proputovanje nema njihovu podršku.

Ipak, ne treba zaboraviti da je Viktor Orban evropski lider, i da, iako se pri tome mora uhvatiti u koštac sa zvaničnim Briselom, zastupa evropske interese, onako kako ih on vidi. 

Savetnik mađarskog premijera Balaš Orban rekao je u intervjuu za "Euraktiv" da je cilj diplomatske turneje Viktora Orbana da mirovni sporazum ne bude zaključen "iza leđa" Evropljana, pošto bi u tom slučaju oni morali da plate "cenu koja će biti poražavajuća za sve vlade (Evrope)".

Publicista Igor Ivanović podseća da bi Ukrajina imala "mnogo više stanovnika" i "mnogo veća prirodna bogatstva" da su mirovni pregovori Moskve i Kijeva u Istanbulu 2022. godine, koji su predviđali ostanak Donjecke i Luganske Narodne Republike, Hersona i Zaporožja u okvirima Ukrajine.

"Možda je Orbanova računica da će, ako se ova inicijativa ne prihvati, već sledeća biti takva da Ukrajina bude desetkovana", smatra Ivanović.

Novinar Nebojša Malić sumnja da će Orbanova mirovna inicijativa doneti neposredne i velike rezultate, ali napominje i da, "ako mu je namera bila da celom svetu pokaže ko je spreman za dijalog a ko nije, onda je u tome uspeo van svih očekivanja".