Svet

"Ekonomist": Vođe afričkog Sahela između Rusije i Zapada

Svi žele novi odnos prema Zapadu. Suverenitet je ovih dana velika reč u regiji. To je postalo gotovo kao versko uverenje, kaže Ibrahim Jahja iz Međunarodne krizne grupe
"Ekonomist": Vođe afričkog Sahela između Rusije i Zapada© Tanjug/Russian Foreign Ministry Press Service via AP

Odnosi Zapada i zemalja Sahela možda su dostigli najniži nivo u maju, kada je Niger naredio Sjedinjenim Američkim Državama da povuku svoje snage do septembra i istovremeno proterao francuske snage za borbu protiv terorizma, izražavajući dobrodošlicu ruskim vojnim savetnicima, piše "Ekonomist".

List dalje navodi da je Niger prošlog meseca otkazao ugovor kompanije koja Evropi obezbeđuje oko četvrtinu njenih potreba za uranijumom povlačenjem koncesije za rudarstvo koja je bila dodeljena francuskoj kompaniji za nuklearno gorivo. Postoji bojazan da će Niamej sada jednoj ruskoj kompaniji dati koncesiju za istraživanje jednog od najvećih rudnika uranija na svetu.

Okretanje Nigera od Zapada dolazi zbog onoga što se u zapadnoj Africi francuskog govornog područja naziva "druga nezavisnost", ocenjuje list i dodaje da dolaze nove generacije nacionalista koji su preuzeli vlast u bivšim francuskim kolonijama od Senegala do Čada, odnosno u tri glavne zemlje regije Sahel: Burkina Faso, Mali i Niger.

Magazin navodi da su to učinili usled neprekidnih poziva na potrebu očuvanja nacionalnog suvereniteta i nezavisnosti, u skladu s rečima prvog gvinejskog predsednika Ahmeda Sekotoryja koji je rekao Šarlu de Golu 1958. da "Gvineja više voli siromaštvo u slobodi od bogatstva u ropstvu".

Suverenitet kao velika reč

"Svi žele novi odnos prema Zapadu. Suverenitet je ovih dana velika reč u regiji. To je postalo gotovo kao versko uverenje”, kaže Ibrahim Jahja iz Međunarodne krizne grupe (ICG).

Među najistaknutijim neonacionalistima su trojica iz vojne službe u Sahelu: predsednik Burkine Faso, kapetan Ibrahim Traore, predsednik Nigerije, general Abdurahman Čiani i predsednik Malija, pukovnik Asimi Goita. Osim njih, tu su i novi predsednik Senegala Basiru Diomaj Faj i predsednik Gvineje Mamadi Dumbuja koji je predvodio državni udar 2021. godine.

"Era stare Afrike je završila", rekao je Dumbuja prošle godine Ujedinjenim nacijama u Njujorku i dodao da je ovo "kraj neuravnotežene i nepravedne ere u kojoj nismo imali pravo glasa".

Saradnja s Rusijom

Niger je sledio primer Malija i Burkine Faso u potpisivanju sporazuma o vojnoj saradnji s Rusijom čiji plaćenici štite režim i ne mare za ljudska prava, navodi se u listu i dodaje da se približio Iranu kojeg bi mogao da zanima uranijum u Nigeru.

U pogledu ekonomije, uloga francuskih kompanija je smanjena, iako su neke od njih, poput gigantske telekomunikacijske kompanije "Orandž" i dalje značajno primetne, ali su postale meta narodnog nezadovoljstva.

Novi zakoni u Maliju i Burkini Faso nametnuli su minimalno povećanje državnih doprinosa kompanijama koje se bave rudarstvom.

U Gvineji, gde se nalaze neke od najbogatijih svetskih rezervi gvožđa i boksita, režim je oduzeo više od 100 stranih rudarskih dozvola, od kojih je većina u vlasništvu kineskih kompanija, i osigurao lokalnim izvođačima radova u rudarskim projektima dozvole koje su im potrebne za posao.

Što je još važnije, ponovo je pregovarala o dozvolama za razvoj železnica i luka u vrednosti od 20 milijardi dolara, što je navelo partnerske kineske državne kompanije da ponude ugovor zajedničkog projekta s Rio Tintom koji Gvineji garantuje 15 posto udela, piše u članku.

U Senegalu je predsednik Faje pozvao je na "ukidanje" sadašnjeg modela odnosa sa Zapadom i obećao da će težiti samodovoljnosti u poljoprivredi.

"Ako ne možete da proizvesti ono što jedete, ne možete reći da ste slobodni", rekao je Abdurahim Kebe, zvaničnik u vladajućoj stranci Senegala. Senegalski predsednik, takođe, planira da preispita ugovore o nafti i gasu s multinacionalnim kompanijama, što, kako kaže, nije u interesu Senegala.

"Više nećemo prihvatiti da budemo sluge", rekao je Kebe.

image