Trka u naoružanju na Dalekom istoku: Kina razvila novi radar, Japan testirao hipersoničnu raketu

Intenzivirani razvoj hipersoničnog naoružanja na kom rade sve vojne sile, u prvi plan je istakao izazove sa kojima će se susresti stariji sistemi PVO pri pokušaju njihovog presretanja

Najsavremeniji kineski radar za odbranu od raketnog napada i probno lansiranje hipersonične rakete koje je izvršio Japan, mogu izazvati novu trku u naoružanju u istočnoj Aziji, što bi dovelo do eskalacije napetosti u regionu, piše "Ejža tajms".

Naime, u kineskim medijima se pre nekoliko dana pojavila vest da su naučnici sa Činghu univerziteta konstruisali novi radar koji može pratiti deset raketa koje se kreću brzinama od 20 maha sa mogućim odstupanjem od 28 cm u proceni udaljenosti i preciznošću od 99,7 odsto u merenju njihove brzine.

Ovo je postignuto integracijom lasera koji omogućava prenos podataka "brzinom svetlosti" i kompleksu obradu mikrotalasnih signala, a kako se navodi sposobnosti novog radara, uključujući domet otkrivanja od 600 km i mogućnost opremanja raketa PVO i aviona ovim sistemom, potvrđene su tokom simulacija na zemlji. 

Prema pisanju kineskih medija, upotreba nove laserske tehnologije i algoritama, eliminiše problem fantomskih slika, odnosno lažnih ciljeva, koji se mogu prikazati na radarima usled velike brzine hipersoničnih projektila.

Sa druge strane, portal "Nejval njuz" je pre nekoliko dana objavio vest da je japanska Agencija za nabavku, tehnologiju i logistiku testirala hipersonično naoružanje - HVGP (Hyper Velocity Gliding Projectile) - čime je napravljen veliki iskorak u domenu odbrambenih sposobnosti ove zemlje.

U pitanju je naoružanje sa posebnom vrstom hipersonične bojeve glave sa manevarskim sposobnostima, poznatoj po skraćenici HGV (Hypersonic Glide Vehicle), koja se lansira uz pomoć standardnih balističkih raketa da bi postigle potrebnu visinu, nakon čega se odvaja od rakete nosača i koristeći sopstvene motore i silu gravitacije nastavlja da leti ka cilju.

Kako se navodi, HGVP je naoružanje dizajnirano za "odbranu ostrva", ima domet od 900 km i biće uvedeno u upotrebu japanske vojske 2026. godine, a ubrzani razvoj rakete rezultat je "narastajućih pretnji koje dolaze iz Kine i Severne Koreje". U skorašnjem testu lansirana je verzija "blok 1", a u planu je da se do 2030. godine razviju i verzije većeg dometa.

Podsećanja radi, razvoj ove vrste naoružanja pokrenuo je novu "trku u naoružanju", a trenutno vojske Rusije, Kine i Irana  (i možda Severne Koreje) imaju hipersonične rakete u operativnoj upotrebi. Istovremeno sopstvene programe razvoja hipersoničnih raketa, pored Japana, imaju SAD, Francuska, Nemačka, Velika Britanija, Indija, Australija i Južna Koreja.

Hipersonično naoružanje i zaštita od njega

Intenzivirani razvoj hipersoničnog naoružanja na kom rade sve vojne sile, u prvi plan je istakao izazove sa kojima će se susresti stariji sistemi PVO, koji su verovatno nedovoljno efikasni iz različitih razloga.

Tako su u izveštaju iz decembra 2023. godine, Tom Karako i Masao Dalgren iz Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS), istakli da odbrana od hipersoničnog naoružanja podrazumeva izazove u otkrivanju i praćenju ciljeva, navođenju raketa za presretanje i praćenju rada senzora.

Karako i Dalgren napominju da je otkrivanje lansiranja hipersoničnih raketa teško zbog manjeg infracrvenog odraza, u poređenju sa klasičnim balističkim projektilima, posebno nakon "buster", odnosno prve faze leta.

Prema njihovoj proceni, stalno praćenje hipersoničnih projektila zahteva poboljšane senzore, jer ove rakete mogu vršiti nepredvidljive manevre i leteti na manjim visinama, čime izbegavaju otkrivanje od radara na kopnu.

Stoga je obezbeđivanje tačnih podataka u realnom vremenu za rakete sistema PVO ključno, a to zahteva praćenje kvaliteta podataka upravljanja vatrom, što podrazumeva pretvaranje rezultata merenja senzora u pouzdane procene o položaju i putanji projektila.

Istraživači sa CSIS-a dodaju da faktori kao što su vidno polje senzora, rezolucija, osetljivost i broj satelita moraju biti izbalansirani kako bi se stvorila uspešan sistem senzora za praćenje hipersoničnih projektila.

Osim niske trajektorije i manevrisanja, još jedna otežavajuća okolnost kod hipersoničnog naoružanja je što tokom kretanja oko sebe stvaraju takozvani "plazma omotač", koji upija radarske talase i čini ih "nevdljivim" za neprijateljske radare ili stvara gorepomenute fantomske, odnosno lažne ciljeve.