Ubiti Trampa, ili: Od genocida do litijuma

Ako je transatlantska zajednica izolovana od sveta, kao što piše Viktor Orban u svom izveštaju Šarlu Mišelu, čemu služi nemački blickrig na srpski litijum

Ima nekoliko upadljivih sličnosti između (na žalost uspelog) atentata na premijera Srbije Zorana Đinđića i (na sreću neuspelog) atentata na bivšeg i možda budućeg predsednika Amerike Donalda Trampa. Na obojicu je, naime, snajperom pucano s lokacija koje su nadležne bezbednosne službe prethodno identifikovale kao nebezbedne. Ali ih svejedno nisu obezbedile. Da bi onda te iste nadležne službe likvidirale osumnjičene atentatore; zgodno, s obzirom na onu notornu biološku činjenicu da mrtva usta ne govore.

I Đinđić i Tramp su, svaki na svoj način, ugrozili isti poredak; Đinđić zbog Kosova i Metohije, Tramp zbog toga što u pitanje dovodi svu tu politiku koja je, pored ostalog, i dovela do njihove okupacije našeg Kosova i Metohije. I ko zna da li će ikad do kraja biti raskrinkana uloga dotičnih američkih (i njima srodnih britanskih) službi čijih tragova ima posvuda oko ubistva Zorana Đinđića. A to su iste službe koje su atentatora na Trampa ubile tek kad je izvršio atentat na Trampa. I promašio samo zato što je on u poslednji tren skrenuo pogled.

Opširnije čitajte ovde.