
Srbija pred istorijskom odlukom o izvoru energije budućnosti: Da li ćemo graditi nuklearku i s kim
U jeku energetske krize koju su 2022. godine u velikoj meri izazvale sankcije Rusiji, odnosno odricanje Zapada od jeftinih ruskih energenata, mnoge vlade odlučile su da ožive svoj nuklearni sektor.

I Srbija se priključila tom trendu, ali je na meti kritika zbog potencijalne saradnje u ovoj oblasti sa Rusijom. Sa druge strane Mađarska kao članica EU i NATO-a nema taj problem – 5. februara počinju radovi na izgradnji nuklearke Pakš 2.
Srbija stoji pred istorijskom odlukom o izvoru energije budućnosti, dok se kao opcija za izgradnju prve nuklearne elektrane nameću francuski giganti poput EDF-a. Francuska je inače krenula u ozbiljnu kampanju da se uključi u nuklearnu tranziciju u Srbiji, a ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović razgovarala je danas sa zamenicom direktora Francuske agencije za razvoj za Evropu, En Ros Vejl, o saradnji sa tom agencijom u oblasti energetske tranzicije, tehničkoj podršci Srbiji na tom putu, posebno u razvoju primene nuklearne energije u Srbiji.
Praksa pokazuje da partnerstvo sa njima često može imati duboke pukotine - projekti uvek kasne i prekoračuju budžet za milijarde kao što se vidi u Finskoj, Britaniji i Francuskoj. Dosadašnja iskustva svedoče da oni ne prodaju energetsku nezavisnost, već dugoročnu finansijsku zavisnost.
Nasuprot tome, ruska državna korporacija "Rosatom" ne gradi samo elektrane, gradi energetske alijanse, a dokaz je Mađarska, članica EU koja sa "Rosatomom" gradi nove blokove u Pakšu, kombinujući zapadnu bezbednosnu politiku sa istočnom energetskom logikom.
Zašto bi onda to bila prepreka za Srbiju?
Nuklearna energija nije luksuz, to je energetski suverenitet, to je znanje koje Rusija spremno deli – od obuke naših inženjera do najnovije tehnologije reaktora. Pitanje nije da li treba graditi nuklearku već sa kim graditi budućnost, sa partnerom koji stvara zavisnost ili sa onim koji gradi mostove znanja i postojanosti.
Vršilac dužnosti direktora JP "Nuklearni objekti Srbije" Dalibor Arbutina rekao je da postoji više razloga zašto Srbija treba da ima nuklearku i istakao da je prvi uticaj na životnu sredinu.
"Nuklearna energija ne emituje ugljen-dioksid u životnu sredinu tako da se ona smatra čistom, po novim trendovima i po zelenoj tehnologiji", objasnio je Arbutina u emisiji "Jutro na RT".
Prema njegovim rečima, pored smanjenja ugljen-dioksida zbog povećanja potrošnje, klimatskih promena, zbog upotrebe veštačke inteligencije, koja troši mnogo struje, Srbija će se u jednom trenutku naći pred pitanjem – da li treba praviti nuklearnu elektranu ili ne.
"Trenutno smo u fazi da je urađena preliminarna tehnička studija da se ispita da li je nama potrebna kao državi nuklearna elektrana ili ne", rekao je Arbutina, dodajući da je njegovo lično mišljenje, kao nekoga ko se bavi nuklearnim tehnologijama, da je potrebno da Srbija ima nuklearku.
On je objasnio da ne stoje primedbe koje se često ističu, da nuklearna energija štetna i nebezbedna, pogotovo zato što u našem okruženju već ima nekoliko nuklearnih elektrana.
"I Srbija je u vreme bivše Jugoslavije, učestvovala u izgradnji nuklearne elektrane 'Krško' u Sloveniji. Imala je i svoje istraživačke nuklearne reaktore koji se sada nalaze u JP 'Nuklearni objekti Srbije'. Srbija je istorijski nuklearna zemlja, ali u poslednjih 30 godina se sve to zaustavilo", podsetio je Arbutina.
On međutim smatra, da neće biti nikakvih prepreka da naša zemlja nastavi dalje sa razvojem nuklearne energije.
Govoreći o razlici između Zapada i Rusije u izgradnji nuklearki, Arbutina je rekao da se ona ogleda u tome što Rusija konstantno gradi i napreduje u tehnologijama, dok druge zemlje, uglavnom posle prekida i odustajanja od ove tehnologije, vraćaju poverenje u nuklearnu energiju.
Arbutina je rekao da je posle akcidenta u Černobilju 1986. godine, zapadni deo sveta prestao sa izgradnjom nuklearki, kao i da je među njima i Srbija, te da je donet i moratorijum i zaustavljen je kompletan razvoj nuklearnih tehonologija u Srbiji.
"Zapad je prekinuo izgradnju nuklearnih elektrana, a Rusija je iz akcidenta izvukla najbolje i radila sve vreme na sigurnosnim analizama, podizala svoje tehnologije, nastavila je sa obukom kadrova i ono što je najbitnije – nastavila je da gradi", rekao je Arbutina, naglasivši da Rusija ima kontinuitet i prati savremene tokove.
Što se Francuske tiče, ona je, podseća Arbutina, privremeno zaustavila svoju izgradnju nuklearnih elektrana, međutim, kako kaže, krenuli su i oni da ih prave.
"Oni kasne sa projektima, jer su krenuli maltene od početka. Prvo su imali pogrešne finansijske procene, imali su diskontinuitet u kadrovima, ali je Francuska izgradila dve nuklearne elektrane u Evropi sa velikim kašnjenjem i dve velike nuklearne elektrane u Kini, tako da su na neki način i Francuska i Zapad počeli polako da se bude. Zaostaju za Rusijom, jer ona radi u kontinuitetu", istakao je Arbutina.
Dubravka Đedović Handanović je rekla da će se uz tehničku podršku EDF-a raditi i na dugoročnom planiranju energetske tranzicije, u skladu sa ciljevima koji su postavljeni do 2050. godine. Podsetila je da je Vlada Srbije potpisala sporazum o saradnji sa "Elektroprivredom Francuske" (AFD) u oblasti nuklearne energije koja je završila preliminarnu tehničku studiju o mirnodopskoj primeni nuklearne energije u Srbiji.
Ministarka je izjavila da Srbija razgovara o nastavku saradnje sa EDF-om u realizaciji prve faze razvoja nuklearnog programa, koji uključuje obuku kadrova i informisanje javnog mnjenja za primenu nuklearne energije u Srbiji.
Iz Ministarstva energetike je saopšteno i da su na sastanku dogovoreni naredni koraci na izradi posebne studije podrške AFD-a u razvoju nuklearne energije u Srbiji, uz interesovanje AFD-a za saradnju i u oblasti energetske efikasnosti.






