Saradnja Srbije sa Kinom ne sme da bude predstavljena kao politički greh, ako istovremeno najveće evropske ekonomije godinama grade duboke trgovinske i industrijske veze sa Pekingom, poručila je novinarka i ekonomski analitičar Anica Telesković gostujući u jutarnjem programu Radio televizija Srbije povodom posete predsednika Srbije Aleksandar Vučić Pekingu.
Ona je ocenila da je Kina za Srbiju važan partner u trenutku kada evropske investicije slabe, a svetska ekonomija ulazi u period dubokih promena.
"Nama je saradnja sa Kinom važna kao što je i Evropi. Kina je, ako gledamo po paritetu kupovne moći, pod pretpostavkom da jedan dolar vredi svuda isto, prva ekonomija sveta. Po tom pokazatelju ona je već prestigla Ameriku. Kina je zemlja u koju svako ide, u kojoj je Fridrih Merc bio krajem februara, u kojoj su bili svi nemački kancelari u poslednjih deset godina, čest gost je i francuski predsednik. Kada se nama govori o crvenim linijama u odnosima sa Kinom, naše crvene linije ne treba da budu ništa dalje nego što su Evropske", ukazuje Teleskovićeva.
Kao primer evropsko-kineske saradnje navela je brojne strateške sektore – od britanske nuklearne elektrane i aerodroma "Hitrou" do nemačke industrije i luke u Hamburgu.
"Kina ima udeo u nekim važnim evropskim industrijama. Ako pogledamo Veliku Britaniju, kolevku industrijske revolucije, Kina je vlasnik u nuklearnoj elektrani 'Hinkli point', suvlasnik je britanskog aerodroma 'Hitrou', vlasnik je vodovoda i velike britanske čeličane. Kada je reč o EU i Kini, taj odnos je komplikovan, ali ako se vidimo brojke - Kina je u prva tri trgovinska partnera Nemačke. U Nemačkoj recimo Kina ima vlasnički udeo u 'Mercedesu', u terminalu u Hamburgu, Kina je vlasnik 'Volvoa'. Mi znamo da 'Huavej' ima probleme kada dolazi u Evropu, ali ono što manje znamo je da gradi veliku fabriku u Francuskoj. U vreme kada je EU odgovaralo da dođe kineski kapital, što je bilo posle krize iz 2008, kineski predsednik je u EU dočekivan sa zlatnim kočijama. Naravno da danas svako treba da bude u Kini", objašnjava Teleskovićeva.
A za našu zemlju saradnja Kina je, ističe novinarka RTS-a, važna, naročito u trenutku kada priliv stranih investitora iz Evropske unije pada.
"Doduše, prošle godine nismo imali ni kineske investicije, ali je uvek važno da imamo investicije iz drugog izvora. I ako se gleda istorijski koja je bila prelomna godina – to je bila 2016. kada je naš izvoz u Kinu bio gotovo zanemarljiv. I danas je taj spoljnotrgovinski deficit veliki, to je nešto o čemu mi treba da vodimo računa. Takođe, kineski investitori, kao i svi drugi investitori, treba da poštuju zakone o radu, nabavkama i ekološke standarde, ali da li je važna saradnja sa Kinom, naravno da je važna saradnja sa prvom ekonomijom po paritetu kupovne moći", ističe Anica Telesković.
Govoreći o kineskim investicijama u Srbiji, novinarka RTS-a je ukazala i na probleme sa kojima se suočava smederevska železara zbog evropskih kvota na čelik i podseća da su Kinezi, takođe, prisutni i u evropskoj čeličnoj industriji.
"Onog trenutka kada je jeftin kineski čelik krenuo da gazi evropsku konkurenciju, evropska administracija je reagovala merama. Na poslovanje 'Železare' u Smederevu više utiču adminstrativne mere koje je postavio Brisel, nego uslovi na domaćem tržištu. Kada gledam njene poslovne rezultate pitam se, budući da posluje sa gubitkom, da li je kineski interes da ovde proizvodi gubitke? Ali Kinezi na to ne gledaju tako, već kao strateški dugoročni plan da se približe Evropi. Oni su praktično time stavili nogu u evropska vrata", kaže Anica Telesković.
Podsetila je i na to da se EU ponovo sprema da smanji kvote na čelik i da će da oseti i Srbija. A upravo su problemi sa poslovanjem železare u Smederevu posledica oni kvota uvedenih pre sedam godina.
"Da su Kinezi ovde došli da povećaju izvoz vidi se iz prvih podataka 2017. i 2018, kada kreću agresivno da povećavaju proizvodnju. Mislim da je bila 2018. kada su Kinezi imali rast proizvodnje od 100 odsto, a već u junu 2019. Brisel je uveo kvote. One su ništa drugo nego rampa za izvoz. Kada dostignete određenu količinu, nakon toga se dodatne količine carine i tako vaša roba postaje skuplja za građane. A sada će i dodatno da poskupe", dodaje Teleskovićeva.
U trgovinskoj razmeni sa Kinom, Srbija je, kako kaže Teleskovićeva, patuljak ekonomija, ali to ne znači da treba da odustane od pokušaja da bolje iskoristi kinesko tržište. Podseća i da je glavni srpski izvozni proizvod u Kinu bakar, ali da je deficit u razmeni i dalje veliki.
"I to jeste nešto na čemu mi treba da radimo. Srbija treba da bude na evropskom putu, Evropa je nama najbliži spoljnotrgovinski partner, odatle dolazi kapital, odatle su naši strani investitori, ali to ne znači da saradnja sa Kinom isključuje Evropu, jer ni Evropa sama ne isključuje Kinu. Zašto za nas da važe drugačije crvene linije", poručuje Teleskovićeva.