Privremeni sporazum Sjedinjenih Država i Irana u nedelju o okončanju rata doveo je do skoka cena akcija na tržištima, jer su cene nafte i gasa pale na najniži nivo od početka marta.
Dakle, time je energetska kriza rešena, zar ne?
I ne baš.
Pod pretpostavkom da se mirovni sporazum potpiše i opstane, i dalje postoji zabrinutost zbog bezbednosti Ormuskog moreuza, intenziviranja konkurencije za snabdevanje prirodnim gasom i sudbine uništene infrastrukture čija bi popravka mogla da potraje godinama.
Skupa akcija
Evropski troškovi povezani su sa globalnim energetskim tržištima, tako da će najneposredniji efekat sporazuma – koji je produžio prekid vatre, otklonivši pretnju daljih napada na brodove i infrastrukturu – biti niže cene.
A cene već padaju. U utorak je referentna cena sirove nafte marke "brent", koja se često brzo pretvara u troškove na pumpama, pala ispod 80 evra, što je najniži nivo od početka marta. U međuvremenu, referentna cena prirodnog gasa u Evropi pala je na najniži nivo od sredine aprila (iako trgovci kažu da je već potcenjena).
Postoje realni razlozi za optimizam. Analitičarska kompanija "Kpler", u izveštaju objavljenom ove sedmice, navodi da je šteta na naftnoj infrastrukturi ograničena i da bi moglo biti potrebno samo šest nedelja da se nastavi sa radom, a očekuje se da će se iranska proizvodnja – ironično – najbrže oporaviti.
Napadi na infrastrukturu i zatvaranje Ormuskog moreuza doveli su do toga da se dnevno proizvodi oko 12 miliona barela nafte manje. Ali "Kpler" predviđa da bi se ta brojka mogla smanjiti na samo 2,6 miliona barela dnevno do kraja avgusta ako se sporazum održi, a očekuje se da će snabdevanje iz Iraka i Kuvajta dostići predratni nivo do decembra.
To, kažu iz "Kplera", takođe bi moglo da ublaži pritisak na rafinisane proizvode poput mlaznog goriva koje je Evropa morala da obezbedi iz alternativnih izvora – uključujući Nigeriju i SAD – kako bi izbegla nestašice, iako šteta na rafinerijskoj infrastrukturi u regionu čini postepeni povratak verovatnijim.
Ipak, još uvek ima mnogo toga da se raspetlja. Kako je za "Politiko" rekao Danijel Kral, glavni ekonomista u "Oksford ekonomiksu", pad cena gasa i nafte u poslednja dva dana je u krajnjoj liniji prilično "ograničen" i nadovezuje se na širi pad na energetskim tržištima koji je u toku od početka mirovnih pregovora.
"Nismo ni blizu izlaska iz opasnosti", rekao je on, napominjući da su cene još uvek daleko od nivoa pre rata. To je delimično zbog skepticizma u pogledu toga šta će mirovni sporazum, trenutno još uvek u formi memoranduma o razumevanju, na kraju sadržati — pod pretpostavkom da se izglade gorka neslaganja ne samo oko Ormuza već i budućnosti iranskog nuklearnog programa.
Takođe će biti potrebno vreme da se uklone mine koje je Iran postavio nakon američko-izraelskih napada u februaru, kao i da se izračunaju premije osiguranja i proceni nivo štete, kaže Karsten Bžeski, globalni šef makroekonomije u ING-u. "U tom smislu, današnja reakcija tržišta deluje previše dobro da bi bila istinita."
U najboljem slučaju, dodao je, to jednostavno odražava da ovaj sporazum deluje realnije od prethodnih koje su SAD reklamirale. "Nakon 37 Trampovih najava o sporazumu, ovo je prvi sporazum koji je Iran zapravo potvrdio."
Problem putarine
Jedna od najvećih spornih tačaka je da li će Teheran uvesti putarine na pošiljke kroz Ormuski moreuz.
Američki predsednik Donald Tramp je tokom vikenda tvrdio da će moreuz biti otvoren, besplatno, sa trenutnim dejstvom, ali se njegova administracija od tada povukla u nijansiraniji stav nakon kontradiktornih izjava Irana — koji je rekao da želi da uvede ne putarinu već "naknadu".
U svakom slučaju, analitičari i rukovodioci brodarske industrije kažu da bi takvi novi troškovi mogli da ometu napore da se ponovo uspostavi tranzit kroz moreuz kakav je bio pre rata — koji je činio oko petinu svetske zalihe gasa i nafte.
Homajun Falakšahi, analitičar kompanije "Kpler", direktno je razgovarao sa brodovlasnicima i vlasnicima čartera i kaže da je većina izrazila nevoljnost da ponovo uđe u moreuz ako se putarina bude naplaćivala.
U izveštaju "Kplera", u međuvremenu, navodi se da bi 118 tankera sa teretom koji su trenutno zaglavljeni u moreuzu moglo odmah da krene, ali bi to predstavljalo "jednokratno otklanjanje zaostatka". Nastavak uobičajenog tranzita mogao bi biti mnogo sporiji, povećavajući se na 12 tankera dnevno u roku od mesec dana - što je polovina predratnog nivoa.
"Mersk", vodeća svetska brodarska kompanija, upozorila je u ponedeljak da su informacije još uvek ograničene i da je "prerano za procenu" kako će sporazum uticati na njeno poslovanje.
"Gasirani" za borbu
Čak i ako se moreuz potpuno ponovo otvori, analitičari kažu da se za barem jedan ključni energetski proizvod - tečni prirodni gas - Evropa i dalje suočava sa žestokom konkurencijom sa Azijom tokom leta.
Šteta na infrastrukturi koja bi mogla da potraje godinama da se potpuno popravi (iako izveštaji sugerišu da bi se to moglo popraviti ranije) već je izvršila pritisak na zalihe prehlađenog goriva, na koje se i Azija i Evropa oslanjaju za napajanje lake industrije i proizvodnju električne energije za milione domaćinstava.
Drugi faktori bi mogli da pojačaju konkurenciju između dva kontinenta. Evropa zaostaje za ciljevima dopunjavanja gasa koje je propisala EU i rizikuje paničnu kupovinu pre zime. To povećanje potražnje može je primorati da se agresivno nadmeće sa Azijom, gde se očekuje da će potražnja za gasom za napajanje uređaja za hlađenje porasti ako takozvani vremenski događaj Super El Ninjo podigne temperature ovog leta, rekao je Tobijas Federiko, glavni analitičar u "Montel enerdžiju".
Još jedno pitanje je da li će Kina ponovo početi da kupuje. Zemlja, obično najveći svetski uvoznik energije, u velikoj meri je koristila svoje obilne rezerve i gasa i nafte od izbijanja rata, delujući kao stabilizujuća sila na tržištu. Ali ponovno otvaranje bi je moglo podstaći da ponovo počne da kupuje kako bi obnovila svoje zalihe, postavljajući čvrstu granicu koliko cene mogu da padnu, prema "Kpleru".