Za prevoznike u SAD ekonomska kriza je već nastupila: Sunovrat transporta mogao bi biti još veći

Za vozače kamiona i prevoznike, sadašnje poslovno okruženje moglo bi biti gore od onog tokom perioda prethodne velike finansijske krize. Plaćanje po milji pada otkako je zabeležen rast ponude na tržištu posle pandemije. Uz visoke cene održavanja i druge poteškoće u radu, rezultat su mnogobrojni problemi koji su pogodili transportnu industriju, a pad ima potencijal da bude gori od onog 2019. ili tokom krize od 2008. godine, piše "Blumberg".
Ultra-niske barijere za ulazak kamiona znače da industrija ima tendenciju da bude izuzetno nestabilna, sa hiljadama malih vlasnika-operatera koji povećavaju kapacitet kada stope prevoznika počnu da rastu.
Veliko pitanje za investitore je koliko trenutni pad ima veze sa padom potražnje za robom, što bi dodatno povećalo zabrinutost zbog nadolazeće recesije, a koliko ima veze sa cikličnom prirodom industrije.
Analitičari Krejg Fuler i Rejčel Premak su za "Blumberg" govorili o problemima sa kojima se industrija trenutno suočava, a Fuler je naveo da na pad u sektoru saobraćaja nije imalo uticaj samo usporavanje obima proizvodnje, već i prekomerna izgradnja kapaciteta za transport.
"Samo tokom prošle godine, došlo je do povećanja od čak 8% raspoloživog kapaciteta na tržištu. Dakle, u ovoj situaciji je potpuno preplavljeno i ponuda je ogromna", kaže Fuler.
Na vrhuncu buma 2021. godine, vozači su dobijali čak 3,01 dolara po milji, a cena od 1,49 dolara po milji, koju danas dobijaju za prevoz tereta pokazuje koliko je situacija loša. Trenutni nivoi su gori od onih koji su viđeni u 2019. godini, koja je bila jedna od najslabijih godina ikada za industriju.
"Ali realna ekonomija može biti čak i gora nego što pokazuje statistika. Sa inflacijom koja je mnogo veća nego što je bila 2019. godine, na sličnoj osnovi, trenutnih 1,49 dolara na nacionalnom indeksu tereta više odgovara 1,19 dolara po milji. U međuvremenu, operativni troškovi su se povećavali i pojavio se nedostatak mehaničara za kamione sa pogonom na dizel. To je veliki problem", smatra Fuler.
Ironično, same politike osmišljene da smanje inflaciju za potrošače mogu pogoršati stres na strani ponude.
"Jedna od stvari koje treba zapamtiti je da je transport kapitalno intenzivna industrija. Ona zapravo ima jedan od najnižih prinosa na kapital u bilo kojoj industriji na planeti. Ali to zahteva mnogo ulaganja. Mnoge od ovih transportnih kompanija finansiraju svoj obrtni kapital i one finansiraju svoje kamione. Ono što smo videli je prilično dramatično povećanje troškova", dodaje Fuler.
Ipak, broj kamiona na putu je eksplodirao od pandemije, a vozači su jurili za tim visokim stopama po milji 2021. i 2022. godine, a veliki operateri i dalje žele da izgrade sopstvene kapacitete i preuzmu udeo na tržištu.
Rejčel Premak kaže da se puno priča o nedostatku vozača kamiona i da su mnogi to u prethodnom periodu shvatili kao šansu za brzu zaradu.
"Previše ljudi ulazi u posao i ubrzo nakon toga, ono što ide gore i raste, mora da počne da pada", kaže Premak.
Ona procenjuje da su neki vozači možda ostvarili i do 400.000 dolara prihoda na vrhuncu nedavnog ciklusa. Međutim, sposobnost vozača da određuju visoke cene za svoje usluge se menja, o čemu svedoči Nacionalni indeks tereta, kao i stopa odbijanja ponuda. Baš kao i avio kompanije, vozači ili prevoznici imaju tendenciju da prebukiraju svoje terete i često moraju da odbiju zahteve pošiljaoca.
Tokom 2021. godine, skoro 30% odlaznih tendera je odbijeno, delom zato što je kapacitet bio tako mali. Ali danas se nalazimo u suprotnom smeru, sa malo odbijanja koja su pala čak i ispod najnižeg nivoa zabeleženog tokom pandemije.
Kada je reč o tome koliko bi ovo moglo biti loše, deluje da su uslovi najgori u poslednjih 15 godina, piše "Blumberg".
