Oda zajedništvu Srbije i Rusije: "Srpsko-ruski marš" Čajkovskog prvi put izveden pre 150 godina

Simfonijska kompozicija slavnog ruskog kompozitora je inspirisana događajima iz Srpsko-turskog rata, kada se veliki broj ruskih dobrovoljaca borio na strani Srba

Pre 150 godina, 17. novembra 1876. godine, u Moskvi je prvi put izveden "Srpsko ruski marš" Petra Iljiča Čajkovskog, kompozicija nastala u znak slovenske solidarnosti i podrške Srbiji tokom rata protiv Osmanskog carstva.

Iako je prvobitno nosio naziv "Srpsko-ruski marš", kasnije je postao poznat kao "Slovenski marš", prema francuskom nazivu Marche slave.

Čajkovski je ovu kompoziciju komponovao u septembru iste godine, na inicijativu Nikolaja Rubinštajna, bliskog prijatelja i tadašnje vodeće ličnosti moskovskog ogranka Ruskog muzičkog društva, a u korist Slovenskog dobrotvornog odbora, kom je bio namenjen celokupan prihod.  Odbor je prikupljao pomoć za Srbe tokom srpsko-turskog rata, slao ruske dobrovoljce i pomagao zbrinjavanje ranjenika.

Premijera je održana 17. novembra, odnosno 5. novembra po starom, julijanskom kalendaru. Simfonijskim orkestrom Ruskog muzičkog društva dirigovao je Rubinštajn.

Zabeleženo je da se koncert pretvorio u veliku panslavističku manifestaciju, a publika je uporno zahtevala da se kompozicija ponovo izvede.

Prilikom nastanka kompozicije Čajkovski se oslonio kako na rusko tako i na srpsko muzičko nasleđe.

Moguće je da se pritom u izvesnom smislu ugledao i na Johanesa Bramsa, s kojim je bio blizak, a koji je takođe delom bio motivisan srpskim muzičkim primerima.

U osnovi inspirisan Srpsko-turskim ratom, koji je bio u jeku, uključujući i odlazak dobrovoljaca iz Rusije u pomoć Srbima, poput pukovnika Rajevskog, Čajkovski je "Srpsko ruski marš" komponovao oslanjajući se na motive koje je pronašao u zbirci Kornelija Stankovića "Srpske narodne melodije" štampanoj 1862. u Beču, čije se prvo izdanje inače pojavilo 1859.

Za tu zbirku Kornelije Stanković nagrađen je od ruskog carskog dvora Ordenom Svetog Stanislava.

Čajkovski se pritom poslužio motivima ruske himne "Bože, Cara čuvaj" kao i više srpskih pesama.

Veruje se da su mu muzički predložak bile "Rado ide Srbin u vojnike", graničarska vojnička pesma pančevačkog prote Vase Živkovića odnosno kompozitora Nikole Đurkovića, zatim pesma "Prag je ovo milog Srbstva" Mite Oreškovića ili pesma "Sunce jarko".

Kompozicija je konačno uobličena 25. septembra 1876. nepunih dva meseca pre prvog izvođenja.

Za života Čajkovskog, pod njegovim rukovodstvom, dirigentskom palicom, "Srpsko ruski marš" je izvođen u Evropi, kao u Francuskoj, Parizu, marta 1891.

U ruskoj kulturi zainteresovanost za srpske teme nije bila neobična, poput recimo Ljermontova ili Puškina koji je pevao o Karađorđu i knjazu Milošu.

U sovjetsko vreme izvođenje "Slovenskog marša" u izvornom obliku nije bilo moguće, pa su delovi oslonjeni na himnu iz vremena Romanova "Bože Cara čuvaj" zamenjeni jednim odeljkom kompozicije Mihaila Ivanoviča Glinke.

Izvođenja u prvobitnom obliku u Rusiji su bila moguća tek od 1990. kada je Nacionalni simfonijski orkestar Rusije pod rukovodstvom Mihaila Pletnjova, posle decenija zabrane, prvi put nastupio s izvornom kompozicijom Petra Iljiča Čajkovskog.