
Poremećaji u ishrani sve češće pogađaju i decu

Dvanaestogodišnja Tanja je posle jednog komentara drugarice da "mnogo jede", počela drastično da ograničava hranu, da bi vremenom potpuno prestala da jede i pije vodu, naglo smršala, padala u nesvest i završila na bolničkom lečenju. Njeni roditelji su prolazili kroz očaj, strah i svakodnevnu borbu da je spasu. Pod nadzorom lekara ponovo je počela da jede i dobila je terapiju. Posle dva i po meseca puštena je kući, a majka je preuzela potpunu kontrolu nad njenom ishranom.
"Određivala sam šta će jesti, kolike će biti porcije i koliko često će jesti. Sedela sam pored nje za stolom kao da ima tri, a ne 12 godina", kazala je majka. Pratila ju je čak i do kupatila kako bi proverila da li izaziva povraćanje.
"Ispostavilo se da jeste", priseća se majka.
Iako je bila daleko ispod normalne težine, devojčica je i dalje mislila da je debela. Posle tri godine uspela je da uđe u remisiju, ali i dalje ide kod psihijatra i pije terapiju, prenose porodice svoja iskustva, pišu RIA Novosti.
Deca i poremećaji ishrane
Poremećaji u ishrani brzo postaju sve rasprostranjeniji kod mlađih ljudi, ističe Maksim Sologub, psihijatar.
"Na primer, tokom deset godina, broj pacijenata uzrasta dvanaest godina i mlađih koji su dolazili u našu kliniku učetvorostručio se. Najmlađa devojčica koja je bolovala od anoreksije, a koja je dovedena kod nas, imala je sedam godina", navodi Maksim Borisovič sopstvenu statistiku. Dodaje da su slični zaključci doneti u Španiji, Norveškoj i Kanadi, gde je takođe proučavan pad starosti pojave poremećaja u ishrani.
Psihijatar smatra da dva faktora doprinose ovoj situaciji - prvo, dijagnostika je poboljšana, što je dovelo do toga da pacijenti ranije dolaze u kliniku. Drugo, zbog opšteg ubrzanja starosti, tinejdžeri su brže izloženi industriji mršavljenja, koja je sada sveprisutna.
"Izbegavaju porodične večere"
Stručnjak upozorava da roditelji često ne primete prve simptome poremećaja ishrane.
"Dete počinje da skriva telo, pita bližnje da li je debelo, postaje opsednuto pripremanjem 'zdrave' hrane. Takođe izbegava zajedničke obroke. Ranije je rado večeralo sa porodicom, a onda odjednom kaže: 'Hvala, ješću kasnije', objašnjava psihijatar.
Roditelji ponekad u kupatilu mogu pronaći tragove povraćanja ili pakovanja laksativa i diuretika.
Kada se postavi dijagnoza, mnogi pokušavaju da izbegnu bolničko lečenje, verujući da će kod kuće uspeti sami da pomognu detetu. Međutim, Sologub ističe da postoje situacije kada je hospitalizacija neophodna.
"Ambulantno nije moguće pomoći osobi čiji je indeks telesne mase ispod 17. Takođe, opasan je gubitak više od deset kilograma za dva meseca, kao i bradikardija ili zloupotreba laksativa i diuretika", navodi on. Lekari upozoravaju da anoreksija i bulimija nisu prolazna faza, navika ili izbor tinejdžera, već ozbiljne i opasne bolesti koje zahtevaju stručnu pomoć.
Opsednuti "zdravom" hranom
Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, postoje četiri vrste poremećaja ishrane: anoreksija nervoza, bulimija nervoza, kompulzivno prejedanje i izbegavajući/restriktivni poremećaj unosa hrane. Ipak, psihijatar Maksim Sologub ističe da se kod čak 70 odsto pacijentkinja bolest vremenom "preliva" iz jednog oblika u drugi.
Poslednjih godina pojavili su se i novi oblici poremećaja, poput ortoreksije - opsesivne potrebe da se jede isključivo "zdrava" hrana. Život takvih ljudi često se pretvara u svakodnevnu potragu za "ispravnim" namirnicama, brojanje kalorija i neprestane odlaske u teretanu.
Sologub navodi primer tridesetpetogodišnjeg muškarca koji je delovao uspešno i fizički spremno, ali je na terapiji jedva zadržavao suze.
"Pomozite mi. Ne sećam se kako mi je ćerka odrasla - sve vreme sam provodio u teretani. Vidim da mi se brak raspada, iscrpljen sam, ali ne mogu da prestanem. Stalno razmišljam šta treba da kupim, kako da izračunam obroke i kada da treniram", ispričao je.
Psihijatar naglašava da se poremećaji ishrane ne "dobijaju" gledanjem influensera ili čitanjem grupa na društvenim mrežama, već da kod ovih stanja postoji i genetska predispozicija.


