Milioni ljudi možda imaju pogrešnu dijagnozu gojaznosti: Stručnjaci predlažu novi način procene

Dok se jedna osoba sa povišenim telesnim indeksom (BMI) može smatrati zdravom, druga može imati višak telesne masti koji već ugrožava funkciju organa. Zato stručnjaci upozoravaju da dosadašnji način procene gojaznosti ne daje uvek dovoljno preciznu sliku.

Novi pristup, koji pored indeksa telesne mase uzima u obzir i obim struka, odnos struka i visine i funkciju organa, mogao bi da pomogne u otkrivanju slučajeva koje BMI previđa, ali i da spreči pogrešno postavljanje dijagnoze kod ljudi koji nemaju zdravstvene probleme povezane sa viškom masti.

Zašto BMI nije dovoljan za procenu gojaznosti

Indeks telesne mase (BMI) izračunava se tako što se telesna težina u kilogramima podeli kvadratom visine izražene u metrima. Iako se široko koristi za procenu telesne mase, stručnjaci ga već dugo smatraju grubim pokazateljem, jer ne pravi razliku između mišićne mase i masnog tkiva niti pokazuje kako višak masti utiče na zdravlje.

Zbog toga se dešava da se kod nekih ljudi ne prepozna gojaznost, dok drugi dobiju takvu dijagnozu iako nemaju štetan višak telesne masti. Prema novom pristupu, sam BMI propušta gojaznost kod 5 do 9 odsto odraslih, dok kod čak 3 odsto pogrešno ukazuje na ovo stanje.

"Ova pogrešna klasifikacija može se odnositi na desetine miliona ljudi, tako da je netačnost BMI veliki problem na nivou velikih razmera, a takođe i za pojedince", rekao je Francisko Rubino, profesor metaboličke i barijatrijske hirurgije na Kings koledžu u Londonu.

Prema navedenim podacima, oko 1,6 milijardi ljudi širom sveta ima BMI između 25 i 29,9, dok se gotovo milijarda ljudi sa BMI od 30 ili više smatra gojaznim. Samo na osnovu ovog pokazatelja, prekomernu težinu ili gojaznost ima dve trećine odraslih u Velikoj Britaniji i više od 70 odsto odraslih u Sjedinjenim Američkim Državama.

Novi pristup uzima u obzir i obim struka

Rubino i njegove kolege testirali su novi način procene gojaznosti na zdravstvenim podacima više od 800.000 ljudi iz Velike Britanije, SAD, Kine i Španije. Pratili su njihovo zdravlje u periodu do 15 godina, a rezultate su uporedili sa definicijom koju su on i drugi međunarodni stručnjaci predložili prošle godine u izveštaju komisije "Lanset".

Prema toj definiciji, osoba sa BMI većim od 40 smatra se gojaznom, dok se kod ljudi sa nižim vrednostima proverava i količina telesne masti, između ostalog merenjem obima struka.

Tako se gojaznost utvrđuje kod osoba sa BMI od 30 ili više ako imaju i povišen obim struka ili odnos obima struka i visine. Isti kriterijum važi i za ljude čiji je BMI između 25 i 29,9, ukoliko su im ove druge vrednosti povišene.

U većini zemalja, povišenim obimom struka smatra se više od 102 centimetra kod muškaraca i 88 centimetara kod žena. Prag za visok odnos obima struka i visine iznosi oko 0,57.

Isti BMI, različita dijagnoza

Novi pristup predviđa i drugu fazu procene, u kojoj lekari razlikuju kliničku od prekliničke gojaznosti.

Klinička gojaznost označava stanje u kojem višak telesne masti već narušava funkciju organa i predstavlja aktivnu bolest. Kod prekliničke gojaznosti takođe postoji višak masti, ali on još nije izazvao poremećaje u radu organa, već predstavlja zdravstveni rizik.

Prema rezultatima istraživanja, ukupna učestalost gojaznosti samo se neznatno povećala kada je primenjena nova definicija. Međutim, kliničku gojaznost imala je samo četvrtina do trećina ljudi koji su prema novim kriterijumima svrstani u gojazne, odnosno pet do 10 odsto šire populacije. Kod njih je zabeležen i znatno veći rizik od smrti.

Ovakav način procene omogućava lekarima da razlikuju ljude koji imaju isti BMI, ali se njihovo zdravstveno stanje značajno razlikuje.

Na primer, tri osobe sa BMI od 32 mogle bi da dobiju različite procene. Prva možda uopšte nema višak telesne masti i zdrava je. Druga ima višak masti, ali bez poremećaja funkcije organa, pa bi bila svrstana u kategoriju prekliničke gojaznosti. Treća ima i višak masti i narušenu funkciju organa, što bi značilo da ima kliničku gojaznost.

Većina ljudi sa prekliničkom gojaznošću ne razvije aktivnu bolest

Naučnici navode da neki ljudi sa visokim BMI nisu ispunjavali kriterijume za gojaznost prema novoj definiciji. Štaviše, imali su niži rizik od smrtnosti nego neke osobe koje su se smatrale zdravima.

Jedan od ohrabrujućih nalaza jeste da kod 80 do 90 odsto ljudi sa prekliničkom gojaznošću tokom narednih 10 godina nije došlo do prelaska u kliničku gojaznost, odnosno aktivnu bolest.

Iako novi pristup zahteva složeniju procenu od dosadašnjeg merenja BMI, Rubino smatra da je važno da se dijagnoza postavlja na individualnom nivou. To bi lekarima omogućilo da lečenje prilagode stvarnom stanju pacijenta, bilo da je reč o savetima za promenu životnih navika, lekovima za mršavljenje iz grupe GLP-1 ili hirurškom lečenju, prenosi "Gardijan".