Nesrećan brak može da poveća rizik od demencije, kaže studija

Nije presudno samo da li starija osoba živi sama, već i kakve odnose ima sa ljudima oko sebe. Novo istraživanje je pokazalo da su dugotrajna usamljenost, ali i nekvalitetni odnosi, povezani sa znatno većom verovatnoćom razvoja demencije.

Nezadovoljavajući bliski odnosi, uključujući nesrećne brakove, mogli bi da imaju ozbiljne posledice po zdravlje mozga. Prema novoj studiji, hronična usamljenost kod osoba starijih od 65 godina povezana je sa 38 odsto većim rizikom od razvoja demencije.

Istraživanje je pokazalo da usamljenost ne zavisi nužno od toga da li neko živi sam. Gotovo trećina najusamljenijih učesnika živela je sa drugim ljudima, ali sa njima nije imala smislene i ispunjavajuće odnose.

"To pokazuje da ova ranjivost može da proistekne i iz nezadovoljavajućih odnosa, opterećenja brigom o drugima ili nedostatka značajnih aktivnosti", rekla je glavna autorka studije Ivana Simon sa Univerziteta u Bordou.

Hronična usamljenost povezana sa većim rizikom od demencije

Istraživači su analizirali podatke 3.777 starijih osoba koje su praćene u periodu od 1988. do 2018. godine. Učesnike su podelili u tri grupe:One koji nikada nisu osećali usamljenost, one koji su je povremeno doživljavali i one kod kojih je ona bila hronična.

Tokom narednih 20 godina demencija se razvila kod 49 odsto osoba iz grupe sa hroničnom usamljenošću. U grupi koja nikada nije osećala usamljenost taj udeo iznosio je 33 odsto, dok je među onima koji su povremeno bili usamljeni zabeleženo 34 odsto slučajeva.

Viša istraživačica Centra za zdravlje stanovništva u Bordou Karin Peres istakla je da povremena usamljenost nije imala isti štetan uticaj kao ona koja traje dugo.

"Ova razlika je ključna. Iako većina ljudi doživi usamljenost u nekom trenutku svog života, upravo kada usamljenost postane hronična i uporna, ona može povećati rizik od razvoja demencije", rekla je Peres.

Kako dugotrajna usamljenost može da utiče na zdravlje

Prema objašnjenju istraživača, hronična usamljenost može da pokrene dugotrajne upalne procese u organizmu usled produžene aktivnosti mehanizama stresa i imunoloških reakcija.

Osim toga, povezana je sa fizičkom neaktivnošću, lošom ishranom, kardiovaskularnim bolestima i dijabetesom, koji su takođe faktori rizika za demenciju.

Zbog ovih nalaza, istraživači su pozvali lekare da prilikom procene zdravlja starijih osoba ne uzimaju u obzir samo njihove životne okolnosti, već i to da li se osećaju usamljeno. Takođe su preporučili podsticanje starijih na učešće u društvenim aktivnostima.

Do 2050. godine broj obolelih od demencije mogao bi da se utrostruči

Sve veći broj starijih ljudi sa problemima pamćenja, pažnje i razmišljanja predstavlja jedan od velikih zdravstvenih izazova savremenog društva. Prema procenama, do 2050. godine čak 157 miliona ljudi širom sveta moglo bi da živi sa demencijom, gotovo tri puta više nego danas.

Jedan od najvećih problema je to što se demencija često otkriva tek u uznapredovaloj fazi, kada su mogućnosti lečenja znatno ograničene. Tada su posebno važni nega, podrška porodice i pomoć u prilagođavanju svakodnevnom životu.