Nemačka i Japan, opet

Vlada Olafa Šolca izdvojila je astronomskih 100 milijardi evra za vojni budžet i uspostavila saradnju u zajedničkoj proizvodnji ratnog naoružanja i opreme sa partnerom sa Dalekog istoka
Nemačka i Japan, opet© Tanjug/David Mareuil/Pool Photo via AP

Svetski rat nije tu, iako nije daleko. Mnogo je baruta u vazduhu.

Strateška pregrupisavanje su uveliko počela. I Nemci, očigledno, ne žele da izostanu. I da zakasne.

Pod izgovorom da ih, pod teškom senkom rata u Ukrajini, na to tera učvršćivanje strateškog prijateljstva Rusije i Kine, krenuli su u strateško zbližavanje (još intenzivnije i naglašeno programirano) sa – Japanom. Slučajno, baš na dan dolaska kineskog lidera Si Đinpinga u Moskvu?

Ne mora, obavezno, nemačko-japanski urgentni samit podsećati na "osvežavanje" onog davnog, i zloslutnog, zagrljaja (osovine) dva geografski veoma udaljena naroda i države. To, međutim, makar u ravni simbolike, nosi strepnju i potencijalni dah rata.

Međuvladine konsultacije na koje je nemački kancelar Olaf Šolc u Tokio 20. marta poveo šest (glavnih) ministara i predstavnike strateški važnih firmi, usredsređene su, isključivo, na pojmove kao što su odbrana, bezbednost, "sinergija" u industriji naoružanja i proizvodnji strateških materijala.

Ministarstvo rata

I još jedan detalj koji naglašava tu simboliku: prvi put posle 16 godina u Tokio je, u okviru "nemačkog ministarskog desanta", stigao i ministar odbrane Boris Pistorijus.

Pod ruskim imenom – majka mu je, kaže, obožavala Borisa Pasternaka i njegov roman "Doktor Živago" – Pistorijus je tek nedavno preuzeo ministarstvo vojno, pretvarajući ga, u usijanoj antiruskoj atmosferi u ovoj zemlji, sve više u ministarstvo rata.

Njegov posao u Tokiju je da iskoristi veliko povećanje vojnih budžeta u obe zemlje (vlada Olafa Šolca izdvaja za to astronomskih 100 milijardi evra, nikad toliko u istoriji posleratne Nemačke!) i uspostavi "sinergiju" u zajedničkoj proizvodnji vojnog (ratnog) naoružanja i opreme. I da u grozničavoj trci u naoružavanju ne prepusti Japan (sasvim) drugima.

Tokio u ovom trenutku radi na novom borbenom avionu sa Velikom Britanijom i Italijom, a Nemci sa Francuzima i Špancima na novom sistemu protivvazdušne odbrane…

Kancelar Šolc, prema pisanju nemačkih medija, nastoji da "novi zamah" u saradnji sa Japanom ostvari u svim poljima koji se, na direktan ili na indirektan način, tiču - bezbednosti.

Na dnevnom redu su se našli zaštita "kritične infrastrukture", trgovinskih puteva, telekomunikacija, energija. Uključujući i lance snabdevanja i predupređivanje rizika.

Strateška namera Zapada

Nemci nameravaju da pošalju ratnu fregatu u pacifičko područje (globalne nemačke ambicije), koja će pristati, i pristajati, u japanskim lukama. Iako plove pod firmom "slobodnog mora", to je neskriven izazov Kini.

Premda se to izričito ne spominje, obuzdavanje i opkoljavanje Kine ostaje strateška namera Zapada. Umesto propale globalizacije, "globalni NATO", sve do Australije.

Peking je, inače, žestoko reagovao povodom poslednje posete nemačkih ratnih brodova Japanu. Ni pred ovim novim povodom, i jačanjem nemačko-japanske osovine, neće, sigurno, ostati ravnodušan.

Iz posebnog razloga. Nemačko-japansko strateško zbližavanje (premijer Kišida kaže: "Bliži smo nego ikad"), upereno je, direktno ili indirektno, protiv kineskih interesa. Kad su se Nemačka i Zapad "oslobodili", dobrim delom, zavisnosti od ruskih energenata, treba napraviti takođe reski rez i kad je u pitanju Kina.

Moguća ili (još) nemoguća operacija usmerena je, trenutno, na isključivanje kineskog giganta "Huaveja". Japanci su u tom poduhvatu više "napredovali" od Nemaca, ne i u ambicijama.

Nalozi su već dati

Teže ide s radikalnim zaokretima, makar na sopstvenu štetu (Nemci već plaćaju ceh iznuđenog "oslobađanja" od snabdevanja ruskim energentima, naftom i gasom), kad su u pitanju retki minerali gde Kina ima dominantnu ulogu, baterijama za automobilima na struju, solarnim modulima, čipovima i sirovinama za proizvodnju lekova. U nekim evropskim zemljama, uključujući i Nemačku, s veoma razvijenom farmaceutskom industrijom, javlja se upozoravajuća nestašica lekova.

Neće, bar za Nemce, biti lako, i kad se produbljuju odnosi s Japanom, da dignu sidro s ogromnog kineskog tržišta kad je reč o simbolu njihove industrijske moći: Japanci radije voze svoje "micubišije" i "tojote".

U svakom slučaju, neki nalozi su već dati. Najvažniji nemački i japanski instituti, s nemačke strane Nemački institut za geologiju i prirodne resurse, s japanske Organizacija za metale i energetsku bezbednost, treba, ortački, da reše ovu kvadraturu kruga kako bi postali, u odnosu na Kinu, nezavisni.

Zemlje istomišljenici

Učimo jedni od drugih, kaže nemački kancelar, misleći na Japance. Kao nemački "učitelj", u temama koje su dominirale na nemačko-japanskim konsultacijama, pojavljuje se japanska industrijska grupa "micubiši".

Ovaj koncern je još u oktobru 2020. osnovao odeljenje "za ekonomsku bezbednost". Istražuje potencijalne rizike u poslovnim aktivnostima na globalnom nivou, s Kinom ali i sa velikim saveznikom, Sjedinjenim Američkim Državama: Evropljani, a posebno i ponajviše Nemci, već plaćaju visoku cenu vašingtonskog, drastičnog, protekcionizma...

Nemci bi da "uče" od Japanaca. Kancelar Šolc je, povodom ovog susreta, bio direktan: Japan je uzor za Nemačku. U "mirnim vremenima", a ovo sigurno nisu, Japanci su zavideli Nemcima: najjača privreda Starog kontinenta "ostavila je iza sebe" japansku, zahvaljujući, pre svega, dobrim odnosima s Rusijom (sigurno snabdevanje jeftinim energentima) i, takođe, veoma profitabilnim ekonomskim vezama i odnosima upravo s Kinom.

Lideri Nemačke i Japana shvataju da je, bez obzira na snagu njihove "osovine", u stvaranju "novog poretka" potrebno proširiti krug. Šifru je, "prepisujući" Bajdena, ponudio domaćin skupa, japanski premijer Kišida: sporazume i paktove (ta reč, uvek s negativnim prizvukom, opet ulazi u političku upotrebu) sklapaće i potpisivati samo sa "zemljama istomišljenicima".

Radi stvaranja novih blokova, s novim ideologijama (istomišljenika) Zapad je spreman, i rešen, da žrtvuje i svetinje kapitalizma u koje se doskora zaklinjao, kao što je globalistički primat tržišta s nesputanom slobodom protoka ljudi, roba i kapitala…

image