
Energetska kriza i dizel: Privredni motor EU grca, sad i bez goriva | Dan uveče

Dok rat koji je američki predsednik Donald Tramp započeo protiv Irana ne jenjava, a referentna cena nafte tipa brent ponovo premašuje sto dolara po barelu, nestašica dizela se pokazuje kao nova varijabla u tekućoj energetskoj krizi.

Nakon što su cene ovog derivata dostigle rekordne cene u Evropskoj uniji i Sjedinjenim Državama krajem prošlog meseca, britanska agencija Rojters, pozivajući se na tržišne podatke, ocenila je da bi se nestašica dizela mogla nastaviti i sledeće godine.
Profesor dr Ivan Arnautović, ekonomista i profesor dr Mihail Lobanov, zamenik direktora Ekonomskog instituta Ruske akademije nauka su u emisiji "Dan uveče" na RT Balkan istakli da se kraj ove krize ne nazire, da u ovoj trci trenutno nema pobednika, ali da je Evropa ipak najveći gubitnik, jer nema svoje resurse i zavisi od drugih.
Iz Vašingtona, čije su rezerve dizela na rekordno niskom nivou za ovo doba godine, stigla je vest da bi SAD mogle zabraniti izvoz dizela, od čega je Trampova administracija za sada ipak odustala. Sa druge strane, Kina, čija je pređašnja odluka da na tržište postepeno izbacuje svoje rezerve doprinela stabilizaciji prvobitnog naftnog šoka izazvanog ratom na Bliskom istoku, sada je odlučila da pooštri kontrolu izvoza naftnih derivata kako bi obezbedila unutrašnje tržište.
Tokom svog godišnjeg obraćanja na Valdajskom forumu, predsednik Rusije Vladimir Putin rekao je da Rusija ima dovoljno dizela, ali da on ne bi ni mogao da dođe do svetskih tržišta zbog antiruskih sankcija.
Pitanje izvoza i rezervi dizela moglo je dovesti i do još jednog sukoba Vašingtona i Evropske unije, nakon što je Tramp zatražio od evropskih prestonica, pre svega Pariza i Berlina, da izbace na tržište dizel iz sopstvenih rezervi, pod pretnjom da će zabraniti izvoz američkog dizela u EU.
Do odluke o izbacivanju evropskih rezervi na tržište je zatim došlo u okviru šire inicijative zemalja G7, koje su obećale na prodaju 100 miliona barela u naredna četiri meseca.
Nestašica dizela zatiče Evropsku uniju u već nezavidnoj energetskoj i ekonomskoj situaciji, budući da britanski "Fajnenšel tajms" piše da je blok potrošio 100 milijardi evra više na fosilna goriva od početka rata na Bliskom istoku.
"Evropa kasno reagovala na sve krize"
Ekonomista Ivan Arnautović je rekao da se može reći da je trenutna kriza možda već postala najveća naftna kriza, veća i od one dve velike krize sedamdesetih godina, kada su Egipat, Sirija i Izrael ratovali i 1979. tokom Islamske revolucije.
"Idemo putem kojim bi ovo veoma brzo moglo da preraste u krizu veću od te dve najveće. Ovom problemu se ne nazire kraj. Problem nije samo u jednoj zemlji, nego je globalni. U problemu su najveći proizvođači, SAD i Rusija, a naftna kriza se obično najlakše i najbrže prenese na ostatak sveta. Neko snosi manje, neko veće posledice, ali teško da u ovom trenutku neko profitira", rekao je Arnautović.
On je ukazao da se dizel u ekonomiji gleda kao direktni trošak i da se to pretače na kompletnu ekonomiju.
"Kod poljoprivredne proizvodnje cena dizela se odražava na tri mesta. Prilikom setve, oranja, žetve, pa prilikom distribucije tih proizvoda i na kraju distribucije do trgovinskih lanaca. Zato on najviše utiče kada su energenti u pitanju, na samu inflaciju, u tom segmentu proizvodnje, distribucije i transporta. Naravno, ne utiče na sve jednako, jer neki proizvodi se prave u Srbiji, a oni koji dolaze sa drugog kraja sveta drastično su već poskupeli. Indikativno je što je EU već priznala da je Evropa vrlo kasno reagovala na sve krize koje su nastupile, da su poljuljana tri stuba. Priznali su da su jedan stub činili jeftini ruski energenti, koji su imali presudnu ulogu u ceni proizvoda i da je kompletna evropska ekonomija poljuljana, privredni rast se smatra da će biti oko jedan odsto. Drugo je što su zanemarili potencijale kineskog tržišta i da su izgubili zaštitu SAD, odnosno bezbednosne sigurnosti. Sve to utiče i na inflaciju i na loše stanje u evropskoj ekonomiji", kazao je profesor Arnautović.
On je rekao da Evropska unija nikada nije izašla iz krize, već da se krize samo nadovezuju i da su se ti krizni periodi "nagomilali". Ukazao je i da ova kriza pokazuje i da "zelena agenda", vetroparkovi, solarne elektrane, ne mogu da zamene fosilna goriva i da nijedna zemlja na svetu i dalje ne može bez njih.
Profesor dr Mihail Lobanov, zamenik direktora Ekonomskog instituta Ruske akademije nauka je objasnio da ima više razloga koji su uticali na nagli rast cene dizela.
"Među njima je i odluka Rusije iz jula ove godine da zabrani izvoz, zbog zaštite domaćeg tržišta. Druga stvar je da nije problem samo u Ormuskom moreuzu, nego i u oštećenim postrojenjima u rafinerijama na Bliskom istoku i smanjenju proizvodnje. Procenjuje se da oko tri miliona barela nafte dnevno gubimo zbog uništenih postrojenja. I kada bude otvoren moreuz, bar još godinu ili dve će potrajati problemi u snabdevanju", kazao je Lobanov.
On je rekao da pet najvećih igrača proizvodi oko 47 odsto dizela u svetu i naveo da su to Rusija, SAD, Saudijska Arabija, Indija i Republika Koreja.
"Indija bi mogla, uz pomoć ruske nafte da napravi dizel za evropsko tržište, ali tu ostaje pitanje sekundarnih sankcija. Oni sami sebe ograničavaju i ne bi to dozvolili", kazao je Lobanov.
On je rekao da ozbiljnost krize opisuje i podatak da su američke rezerve najmanje od 1972. godine.
"Dizel je bitniji od benzina, jer traktori i kombajni ne mogu da rade. Ima mnogo širu primenu. Vađenje ruda, uglja iz otvorenih kopova i sve mašine u teškoj industriji, kao i morski saobraćaj. Više industrijskih grana ne može bez dizela da funkcioniše i zato nestašica i visoke cene utiču na privredni rast", kazao je Lobanov.
On je napomenuo da odluka Kine da zabrani izvoz, pooštrava situaciju, pošto svi u isto vreme imaju deficit.
"Nemamo pouzdane podatke o njihovim zalihama, jer je to strateška informacija i oni je kriju. Međunarodne organizacije procenjuju da imaju oko 80 miliona barela dizela, skoro kao Amerika. To utiče na razmišljanje investitora da nema izlaska iz te situacije", rekao je Lobanov.
Situacija sa gasom nije ništa bolja, budući da EU, koja se odrekla ruskog gasa u političke svrhe, sada ovaj energent plaća oko 80 evra po megavat-času, dok je u januaru za istu količinu plaćala 27 evra. Komesar EU za energetiku Dan Jorgensen rekao je za "Fajnenšel tajms" da bi predstojeća zima mogla biti najgora po blok od eskalacije ukrajinskog sukoba 2022. godine.






