Član partije Alternativa za Nemačku (AfD) i višegodišnji politički savetnik poslanika te stranke u Evropskom parlamentu i Bundestagu Filip Gašpar izjavio je da je odluka da se ovoj stranci pridruži 2018. godine nosila i profesionalni i lični rizik, jer je AfD već tada bila izložena snažnoj stigmatizaciji.
Gostujući u emisiji "Relativizacija" Ljiljane Smajlović, Gašpar je govorio o političkom usponu te stranke, pritiscima i etiketiranju njenih članova kao nacista, ali i o odnosu nemačkog društva prema Rusiji, Ukrajini i Izraelu.
"Danas je mnogo jednostavnije nastupati ili otvoreno govoriti da radite za AfD. Ponekad je to bila čak i životna opasnost", istakao je Gašpar.
Ispričao je da je na početku političkog angažmana u Hamburgu morao da krije gde živi, kao i da su članovi stranke bili izloženi napadima.
"Bilo je slučajeva da su kolegama, čak i poslanicima, paljeni automobili, bilo je fizičkih napada", naveo je on.
Na njegovu odluku da se politički angažuje uticala je i zabrinutost zbog promena u Nemačkoj nakon migrantske krize 2015. godine i politike tadašnje kancelarke Angele Merkel, kao i to što nije želeo da za nekoliko decenija razmišlja o tome da li je mogao nešto da učini, a da nije ni pokušao.
"Nisam hteo da gledam svojim očima kako ta zemlja ide tamo gde ne treba. Nisam hteo da gledam kako nestaje Nemačka koju sam voleo", naglasio je Gašpar.
Ispričao je da ga je politički angažman koštao i pojedinih prijateljstava, a da su se posledice mogle odraziti i na svakodnevni život, uključujući zaposlenje i pristup bankarskim uslugama, samo zato što je, kako ističe, član navodno fašističke stranke.
"Izgubio sam i prijatelje. Bilo mi je smešno što su me razumeli neki ljudi od kojih sam očekivao da više nikada neću progovoriti reč sa njima, dok su mi neki bliski prijatelji potpuno otkazali prijateljstvo. Danas mi zbog toga nije žao", rekao je Gašpar.
AfD i Srbija: Kontakti postoje, ali ne i saradnja na visokom nivou
O odnosima AfD-a sa političkim strankama u Srbiji, Gašpar je rekao da je kontakata bilo, ali da saradnja na visokom nivou nije uspostavljena. Kao jedan od razloga naveo je to što je AfD tek poslednjih godina ostvarila snažniji politički uspon.
"Ako je neka stranka pokušavala da uspostavi saradnju, možda mi nije bila zanimljiva jer, da se neko ne uvredi, šta će nama saradnja sa strankom koja nije na vlasti? S druge strane, šta će nekoj vodećoj stranci saradnja sa nama dok mi nismo na vlasti?", objasnio je on.
Smajlovićeva je podsetila da u programu AfD-a stoji da je nemačko priznanje jednostrano proglašene nezavisnosti "Kosova" bilo pogrešno, kao i da su se poslanici te stranke u Evropskom parlamentu zalagali za interese Republike Srpske.
Na pitanje da li Srbi poreklom iz bivše Jugoslavije glasaju za AfD, Gašpar je rekao da nema konkretne podatke, ali da pretpostavlja da takvih birača ima, i dodao da za stranku glasaju ljudi različitog porekla, ne samo Srbi i Hrvati već i Arapi, Libanci i pripadnici drugih naroda.
"Podrška AfD-u raste među ljudima koji počnu samostalno da rade i zarađuju, van nevladinih organizacija, političkih stranaka i fondacija. Kada vide koliki deo njihove zarade odlazi na poreze i druge projekte, počinju više da se interesuju za politiku i da glasaju za AfD", objasnio je.
Dodao je da bi i među ljudima sa prostora bivše Jugoslavije moglo biti onih koji glasaju za AfD zbog njenog stava o Kosovu i Metohiji, ali je ukazao na to da mnogi od njih nemaju nemačko državljanstvo, što im onemogućava da učestvuju na izborima.
Ukazao je i na promene nemačkog zakona o državljanstvu, kojima je omogućeno zadržavanje dvojnog državljanstva, što je većem broju ljudi poreklom iz drugih zemalja otvorilo mogućnost da učestvuju na nemačkim izborima.
Na sopstvenom primeru opisao je, kako je rekao, apsurdnost pojedinih procedura, i ispričao da je, iako je rođen u Nemačkoj, prilikom sticanja nemačkog državljanstva morao je da polaže ispit iz nemačkog jezika.
"Ako danas svakoga nazivate nacistom, na kraju više niko nije nacista"
Gašpar je odbacio optužbe da je AfD nacistička stranka i da okuplja ljude koji zastupaju takvu ideologiju, ocenjujući da se etiketa nacizma koristi kada političkim protivnicima ponestane argumenata.
"Kada vam ponestane argumenata da dokažete da neko nije u pravu, odmah se pribegava napadu na ličnost. U Nemačkoj, ako nekoga nazovete nacistom, vi to ne morate da dokažete, već ta osoba mora da dokazuje da to nije. Nemcima to posebno teško pada jer je to argument kojeg se boje. Ali ako danas svakoga nazivate nacistom, na kraju više niko nije nacista. Ili su svi ili niko. Takvim postupanjem nepravda se nanosi i stvarnim žrtvama tog totalitarnog režima", rekao je Gašpar.
Gašpar je potom ukazao na, kako je ocenio, dvostruke aršine u tome kako se u Nemačkoj određuje ko zastupa antisemitske stavove, a ko se predstavlja kao borac protiv antisemitizma, a Smajlovićeva je podsetila na njegov raniji tekst za "Beogradski pečat", u kojem je citirao istoričara Milorada Ekmečića i njegovo upozorenje da se ne treba pridruživati protestima zbog oštrine izraelske odmazde, jer Izrael svoje ratove vodi kako bi sprečio novi holokaust i uništenje države.
"To je njihova zemlja. Ako želite da im je oduzmete, možete, ali nemojte to pravdati tvrdnjama da su Jevreji nečovečni i da ih sve treba pobiti. Pogotovo nemojte lažno predstavljati Hamas, u čijem osnivačkom dokumentu piše da će svoj cilj ostvariti tek kada pobije sve Jevreje", rekao je Gašpar.
Napomenuo je da podrška Izraelu nije posebno poglavlje programa AfD-a i da to ne znači da stranka odobrava svaki potez izraelske vlade. Ukazao je i na protivrečnost u nemačkom odnosu prema Jevrejima i Izraelcima.
"Današnji Nemci tuguju za mrtvim Jevrejima, a mrze žive Izraelce jer su rekli: 'Nećemo više, branićemo se'", naveo je Gašpar.
Nemci ne vole Ukrajince, samo više mrze Ruse
Smajlovićeva je napomenula da se AfD u Nemačkoj optužuje da je "sigurna kuća za antisemite", podsećajući da su pojedini članovi i poslanici stranke davali izjave koje su tumačene kao antisemitske. Međutim, primetila je da se vladajuće stranke i vodeći nemački mediji ne suočavaju sa sličnim optužbama zbog antiruskih, a, kako je dodala, i antisrpskih stavova.
Kao primere navela je nemačkog kancelara Fridriha Merca, za koga je rekla da priprema naciju za rat protiv Rusije, i novinara lista "Frankfurter algemajne cajtung" Mihaela Martensa, koji je tokom posete Vladimira Zelenskog Beogradu pitao "šta Evropljani mogu konkretno da učine kako bi pomogli Ukrajini da ubije više Rusa".
Gašpar je istakao da bi kancelar verovatno rekao da brani Nemačku, zapadnu civilizaciju i njene vrednosti od ruske pretnje, dok je povodom Martensove izjave poručio da novinar ne može da govori u ime svih Evropljana.
"Prvo bih preporučio Martensu, ili bilo kome drugom, da govori u svoje ime. Ko su to 'mi Evropljani'? U moje ime sigurno ne govori kada pita Zelenskog ili Vučića kako možemo da pomognemo", naglasio je Gašpar.
Podsetio je da je Martens nakon te izjave tvrdio da mu se preti smrću, ali je ocenio da to ne menja suštinu onoga što je izgovorio.
"Ne znam da li je on samo jedan dokaz nečeg većeg što postoji među Nemcima, te prikrivene mržnje prema Rusima. Zaista nemam odgovor na to", rekao je Gašpar.
Gašpar je opisao i atmosferu u Berlinu nakon početka sukoba u Ukrajini. Naveo je da su već narednih dana na ulice izašle desetine, možda i stotine hiljada ljudi, koji su protestovali protiv Rusije i podržavali Ukrajinu.
Ispričao je i da je nekim poznanicima Ukrajincima poručio da ne žive u zabludi.
"Nemci vas ne vole. Oni vas samo manje mrze nego što mrze Ruse", ispričao je Gašpar.
Ukazao je i na ekonomsku cenu koju je Nemačka platila zbog politike prema Rusiji, ocenivši da su Nemci te posledice prihvatili dobrovoljno, iako je bilo i pritisaka.
"Nemce, uprkos pritiscima, nije bilo teško navesti da prihvate takav politički kurs", ocenio je gost Relativizacije.
Gašpar je opisao i promenu u odnosu Nemaca prema nacionalnim simbolima.
Podsetio je na rasprave u Nemačkoj o isticanju nacionalnih zastava tokom Svetskog prvenstva 2014. godine, ističući da su isti ljudi, nakon izbijanja rata u Ukrajini, isticali ukrajinske zastave i pokazivali interesovanje za njenu istoriju.
"Pojavio se neki zamenjeni patriotizam", rekao je Gašpar.
Dodao je da je kod dela ljudi, posebno onih koji su ranije pripadali liberalnom i levom političkom spektru, primetio i netrpeljivost prema ruskoj kulturi.
"Odjednom se govorilo da ne treba čitati Čehova niti slušati rusku muziku", naveo je Gašpar.
O porodičnoj prošlosti Martensa, čiji je deda bio član nacističke partije, pripadnik smeđekošuljaša i tužilac kojeg je na tu funkciju postavio Hitler, kao i o tome zašto nije bio obuhvaćen posleratnom denacifikacijom, Gašpar je objasnio da je razorenoj posleratnoj Nemačkoj bio potreban obrazovan i iskusan kadar, zbog čega su mnogi ljudi iz nacističkog sistema ponovo dobijali važne položaje.
Smajlovićeva je podsetila da je Martens pisao kako se kao dete najviše plašio sovjetskih atomskih bombi, iako nijedna sovjetska atomska bomba nikada nije pala na neki grad, dok su dve američke bačene na japanske gradove.
Ukazala je i na to da je Čerčil, kojeg Martens ističe kao uzor, 1945. godine sa Amerikancima razgovarao o mogućnosti upotrebe atomske bombe protiv Sovjetskog Saveza, dok su dve zemlje još bile saveznice.
Na pitanje da li se strah od sovjetskog napada, koji je obeležio odrastanje posleratnih generacija u Zapadnoj Nemačkoj, kasnije ispoljio kroz antirusko raspoloženje i podršku Ukrajini, Gašpar je odgovorio da je strah od mogućeg ruskog napada zaista postojao tokom Hladnog rata, ali da je danas možda preuveličan.
Ukazao je, međutim, na dublji razlog za takav odnos prema Rusiji.
Ističući da deo nemačke generacije kojoj pripada Martens oseća potrebu da se iskupi za zločine koje su počinili njihovi očevi i dedovi, objasnio je da ti ljudi možda nisu u porodicama otvoreno govorili o prošlosti, pa danas nastoje da se svrstaju na stranu koju smatraju istorijski ispravnom.
"Nemci konačno žele da budu na pravoj strani istorije", istakao je Gašpar, povezujući takav stav i sa odlukom Angele Merkel da 2015. godine otvori nemačke granice za migrante. Merkelova se, kako je podsetio, plašila da bi odbijanje izbeglica i prizori policije koja ih zaustavlja stvorili u svetu sliku "ružnog Nemca".
Gašpar je ocenio da su stanovnici istočne Nemačke prijemčiviji za poruke AfD-a jer su tokom života u komunističkom sistemu razvili skepsu prema državnoj propagandi i naviku da kritički preispituju informacije, umesto da ih prihvataju zdravo za gotovo.
Odbacio je tumačenja da je reč o ljudima koji ne razumeju demokratiju, ističući da su upravo suprotno naučili da razlikuju propagandu od činjenica i dokaza.
Govoreći o tome kako je biti u opoziciji u Nemačkoj i da li vladajuća većina prihvata predloge AfD-a u Bundestagu, Gašpar je rekao da se u šali govori kako bi jedini predlog te stranke koji bi vlast prihvatila bio zahtev za njenu zabranu.
Istakao je da AfD, prema istraživanjima javnog mnjenja, ima podršku oko 30 odsto birača, dok je vladajuća CDU na 21 do 23 odsto, dok je nezadovoljstvo radom vlade Fridriha Merca veoma je visoko.
"Nemačka svakim danom, u svakom pogledu, sve više propada", ocenio je Gašpar, dodajući da mu nije drago što AfD raste na račun sve lošijeg stanja u zemlji.
Govoreći o položaju stranke, rekao je da mu je danas mnogo lakše da razgovara sa ljudima nego ranije, kada je izbegavao da otkriva čime se bavi. Ipak, naglasio je da eventualni dolazak AfD-a na vlast ne bi značio kraj borbe, već njen početak, jer bi tek tada usledio rad na preokretu i boljoj budućnosti Nemačke.
Gašpar je rekao da, ukoliko AfD dođe na vlast, neće biti osvete niti političkih hapšenja, ali da će biti preispitano finansiranje nevladinih organizacija iz državnog budžeta.
Napomenuo je i da Nemačka izdvaja velika sredstva za nevladine organizacije koje se bore protiv desnice, i ističe da bi taj novac trebalo preusmeriti u škole, zdravstvo i infrastrukturu.
"Niko ne treba da se plaši da će biti logora. Onih koji se plaše najviše je strah da će ostati bez novca i fotelja", poručio je Gašpar.
Ukazujući na probleme u Nemačkoj, pomenuo je sve veći broj pacova na ulicama Berlina, oružane incidente i stanje u školstvu, gde se, kako je rekao, sve više nastave odvija na nemačkom kao stranom jeziku.
Kritikujući odluku Angele Merkel da 2015. godine otvori granice za migrante, istakao je da građani nisu konsultovani o tom potezu i da nijedno društvo ne može neograničeno da prihvata nove ljude, a da to ne utiče na život njegovih stanovnika.
"Ne možete pružiti toliko pomoći drugima da zbog toga vaš život postane lošiji i ugroženiji", rekao je Gašpar, podsećajući i na doček ukrajinskih izbeglica na nemačkim železničkim stanicama.
Tramp sprečio zabranu AfD-a
O mogućoj zabrani AfD-a, Gašpar je rekao da je ta opasnost ranije bila ozbiljnija, ali da je Trampova administracija jasno stavila do znanja da se protivi takvom potezu.
"Pre godinu i po do dve godine zaista je postojao strah da će stranka biti zabranjena, ali je Trampova administracija jasno poručila da od toga nema ništa", rekao je Gašpar.
Kako je objasnio, američka administracija zapretila je prekidom saradnje sa nemačkim obaveštajnim službama ukoliko se nastavi pritisak na najveću opozicionu stranku.
Istakao je da bi zabrana stranke imala ozbiljne posledice i za njene članove zaposlene u državnim institucijama, koji bi mogli da ostanu bez posla ili penzija. Dodao je da AfD i dalje pažljivo prati poteze vlasti kako ne bi davala povoda za nove pokušaje zabrane.
Gašpar je kritikovao i način na koji se u Nemačkoj određeni politički stavovi proglašavaju ekstremističkim, navodeći kao primer tvrdnje da izjave da je majka ženskog, a otac muškog pola mogu biti ocenjene kao fašističke.
Govoreći o nemačkim medijima, ocenio je da predstavnici AfD-a imaju veoma malo prostora na javnom servisu, iako ga finansiraju svi građani.
"Ko plaća, taj naručuje muziku", rekao je Gašpar, tvrdeći da i nemački javni servis favorizuje političke opcije bliske vladajućim strukturama.
On je ocenio da je jedan od razloga za uspeh AfD-a oslanjanje na alternativne medije i društvene mreže.