Da li će Rusi slomiti kičmu NATO-u?
Fanatici iz Vašingtona prevarili su sami sebe i Ukrajinu izvršivši strateško samoubistvo zbog nedostižnih snova da svrgnu Vladimira Putina i podele Rusku Federaciju, oštro ocenjuje geopolitički analitičar i bivši zvaničnik Kongresa Brendon J. Vajkert.
U tekstu za "Ejža tajms", Vajkert koji je inače autor knjige "Osvajanje prostora: Kako Amerika ostaje supersila" i redovno piše za "Vašington tajms" i "Ril klir politiks", navodi da je, nakon obezbeđenja Kijeva i opstanka vlade Zelenskog logičan sled bio da Zapad traži mir.
A prekid sukoba bi, prema njegovom mišljenju, donela nagodba po kojoj bi "zapadna Ukrajina ostala slobodna, a ruske govorne provincije, odnosno istočna Ukrajina i Krim bili ustupljeni Rusima".
Vašington je međutim, kako on podseća, ohrabrio Ukrajince da teritorijalnu odbranu zamene "sumanutim pokušajima da u potpunosti povrate kontrolu i nad istočnom Ukrajinom i utvrđenim Krimom".
"Ukrajinci su, prateći strateški nepismene Amerikance, ispraznili svoje, kao i NATO kase i zalihe oružja i postali podložni masovnom ruskom kontranapadu. Zahvaljujući bliskoj povezanosti sa geopolitičkim naivcima u Vašingtonu, Ukrajina je prevarena da bezglavo juriša u rat koji ne može da dobije protiv nuklearno naoružane Rusije", ističe ovaj analitičar.
America’s strategy of failure comes to Ukraine – Asia Times https://t.co/HndVhrNi8i My latest exclusively at @asiatimesonline "US mission creep in Ukraine follows in the fatal footsteps of ultimately failed war campaigns in Afghanistan & Iraq" 1/
— Brandon Weichert (@WeTheBrandon) January 17, 2023
Da je u Vašingtonu tokom ove krize bilo "odrasle osobe", ili da je u to vreme Tramp bio na čelu američke administracije, ceo ukrajinski sukob bio bi izbegnut, uveren je Vajkert.
"Avaj, vašingtonski establišment je nesposoban za samosvest. Ovi razmaženi prinčevi moraju da za svoj status odaju počast bogovima rata, i to krvlju ukrajinskih sinova i kćeri – i na kraju krvlju američke mladosti", oštar je ovaj geopolitički stručnjak.
Podseća i da je vladajuća klasa Vašingtona i decenijama ranije grešila na strateškom nivou, kao i da je sa svakom spoljnopolitičkom katastrofom, opadao položaj Amerike na vrhu svetskog sistema da bi se sada našao na najnižem nivou.
"Kastriranjem američke moći i pozicioniranjem u svetu u ovim beskrajnim ratovima, Sjedinjene Države sada imaju izbor. Ili će Vašington uspeti da izvede čudo u Ukrajini ili će Rusi slomiti Ukrajinu, a zatim slomiti i kičmu NATO alijansi i tako okončati strateški položaj SAD u Evropi i verovatno stvoriti potpuno novi svetski poredak sa više centara moći", jasan je Vajkert.
Avganistanska i iračka katastrofa
Vajkert podseća da je Pentagonu i u prethodnim sukobima falila konzistentna i koherentna strategija. Zapravo, SAD nisu znale ni šta hoće, ni za šta, ni protiv čega se bore. U Ukrajini su dosledne ostale, samo svojim prethodnim greškama poput onih iz Avganistana i Irana.
Američka vojska je, kako on kaže, efektivno zbacila talibane i razbila uporište Al-Kaide za oko dva meseca od oktobra do decembra 2001.
Do proleća naredne godine, snage SAD u Avanistanu uspele su da rasture terorističke mreže i pravdi privedu odgovone za 11.septembar.
A za to što su se "motali okolo još 20 godina", ovaj analitičar krivi baš nedostatak strategije.
U Iraku je, kako podseća Vajkert, opravdanje za rat bilo to što je administracija Džordža V. Buša bila je ubeđena da je Sadam Husein razvio tajni program oružja za masovno uništenje i da je bio u partnerstvu sa Al-Kaidom.
Ali, kada se ispostavilo da su obe obe optužbe pogrešne ili izmišljene, "umesto da odu i pokušaju da sačuvaju svoju moć, Amerikanci su ponovo odlučili da se motaju okolo noseći ogromne mete na leđima", ističe ovaj analitičar dodajući da je Bušova administracija onda "tiho" svoj cilj promenila u "širenje demokratije na Bliskom istoku".
"U Iraku je svet video najgore ekscese američkog strateškog neznanja: izvršena je invaziju na zemlju na osnovu lažnih pretenzija, sa silom koja je bila premala da bi zaštitila zemlju od pobunjenika. Amerikanci su otišli poniženi, u tom procesu osnažujući svoje neprijatelje, islamistički Iran i ISIS", zaključuje Vajkert.