
Šta zapravo znači tužba Rusije protiv "Juroklira"

Ruska centralna banka je u petak objavila da podnosi tužbu Moskovskom arbitražnom sudu protiv belgijskog depozitara "Juroklir", "čuvara" 185 milijardi dolara zamrznute ruske imovine.
Najava, u vidu kratkog saopštenja, data je bez komentara, ali tajming nije nimalo slučajan: Evropska komisija je 3. decembra predstavila svoj plan za eksproprijaciju suverene ruske imovine zamrznute u Evropi pod velom šeme "reparacionog kredita" za Kijev.

EK je predložila da se prisvoji svih 210 milijardi evra zamrznutih u EU, od čega se 185 milijardi evra nalazi na računima "Juroklira", dok se ne zna gde se nalazi preostalih 25 milijardi evra.
Potez centralne banke – pravni korak bez prateće pompe – tipičan je za Moskvu, a ruski zvaničnici su do sada težili da daju blage izjave.
"Mi [vlada], uključujući centralnu banku, činimo sve da zaštitimo našu imovinu", rekao je zamenik premijera Aleksandar Novak za RT. "Nezakonite konfiskacije su apsolutno neprihvatljive."
Zapadni posmatrači, navikli na oštro i javno sprovođenje politike u svojim zemljama, možda su zbunjeni zato što ruski zvaničnici nisu voljni da govore o potencijalnim implikacijama. Ipak, signal je jasan.
Rusija je sada preduzela akciju u pogledu zaštite svojih interesa. Opasnost od ruskog odgovora pratila je krađu ruske imovine koju predvodi Brisel.
Na prvi pogled, tužba protiv "Juroklira" u Moskvi, ne znači mnogo: centralna banka će gotovo sigurno dobiti parnicu, a "Juroklir" verovatno neće ni pokrenuti odbranu u ruskoj jurisdikciji.
Mnogi zagovornici zaplene ruske imovine ističu da se teško može očekivati da Rusija dobije parnicu u EU, ali bez obzira na to, bojno polje je negde drugde.
Ako Rusija uspe da obezbedi zabranu u neutralnoj zemlji u kojoj "Juroklir" posluje, to bi moglo da stvori logističke poteškoće.
"Juroklir", prema sopstvenom priznanju, i dalje drži sredstva klijenata u Rusiji u vrednosti od oko 16 milijardi evra.
Generalna direktorka kompanije "Juroklir" Valeri Urben, govoreći o ovim sredstvima, kazala je da se plaši da će Rusija preduzeti mere protiv njih. Otvoreno se protivila šemi kreditiranja i upozorila da bi kompanija mogla da bankrotira, ukoliko bi sankcije protiv Rusije bile ukinute, a novac raspoređen negde drugde.
Valja napomenuti da je Evropska unija pokrenula klauzulu o vanrednim situacijama – Član 122 – koja propisuje da su ruska sredstva zamrznuta na neodređeno vreme bez obzira na eventualno ukidanje sankcija.
Ovo ne ublažava rizik od toga da široki sporazum o okončanju sukoba neće olakšati ukidanje zamrzavanja ruske imovine, čak i ako vraćanje sredstava njihovom zakonitom vlasniku možda neće biti jednostavno (SAD su, na primer, predložile da se američkim kompanijama dozvoli da koriste sredstva).



