![Novakove reči odzvanjaju Amerikom: Nema opravdanja za to što ste uradili Srbiji!](https://cdns.russiatoday.com/srbmedia/images/2023.09/thumbnail/6511900c08a29c2f0c0929d9.jpg)
Novak sproveo novinara kroz podrum koji ga je učinio najjačim: Ovde se krili tokom NATO bombardovanja
![Novak sproveo novinara kroz podrum koji ga je učinio najjačim: Ovde se krili tokom NATO bombardovanja](https://cdns.russiatoday.com/srbmedia/images/2023.09/thumbnail/6512d5cd91d51d5c8606429b.png)
Novak Đoković nije samo najbolji teniser na svetu, verovatno i najbolji sportista današnjice, već je i čovek koji je uvek govorio ono što misli, ne mareći koliko to može da ga košta.
![Novakove reči odzvanjaju Amerikom: Nema opravdanja za to što ste uradili Srbiji!](https://cdns.russiatoday.com/srbmedia/images/2023.09/thumbnail/6511900c08a29c2f0c0929d9.jpg)
Tako je bilo za vakcinu protiv kovida, zbog koje je bio spreman da žrtvuje borbu za titulu najvećeg svih vremena (GOAT), ali i za teme koje posebno bole zapadni svet – odnos prema siromašnima, diskriminacija, bombardovanje 1999. godine.
U opširnom intervjuu sa Grejemom Bensindžerom, koji se ponovo emituje na televiziji "En-Bi-Si 5", dotakao se NATO bombardovanja krajem prošlog veka, kada je kao 12-godišnji dečak morao da se krije u podrumu sa komšijama.
Voditelja je tada sproveo kroz podrum u kojem je boravio sa roditeljima i familijom.
"Ovde smo provodili svako veče najmanje 14-15 noći tokom bombardovanja. Ludo je kada pomisliš koliko ljudi je bilo u ovom skloništu i krilo se od opasnosti koja je dolazila iz vazduha. Ostalo je isto kao što je bilo pre 20 godina", počeo je Đoković.
.@DjokerNole relives the weeks he spent in a bomb shelter in Serbia as a child pic.twitter.com/E0x0eTFkv3
— Graham Bensinger (@GrahamBensinger) September 22, 2023
Usledilo je i pitanje o broju ljudi koji je bio u tom skloništu.
"Pokušavam da se setim, cela zgrada, preko 50 stanova je bilo u zgradi, mnogo ljudi. Nema mnogo prostora. Mali tuneli ovuda, vrata bi bila zatvorena u slučaju požara, detonacije, eksplozije..."
Priznao je da se ne seća previše tog perioda jer je bio mali i nije mogao da bude svestan opasnosti koja preti i svega što se od njega dešava, ali da su odrasli bili veoma zabrinuti i uplašeni.
"Sećam se da je u prvih nekoliko dana bilo mnogo straha, strepljenja, suza, patnje… Međutim, mislim posle pet-šest dana, ljudi su pevali, igrali karte i prihvatili da je to realnost u kojoj se nalaze i da moraju da prihvate da svaku noć provode u ovom skloništu i mole se da će sve biti u redu. Shvatili su da, dok su ovde, barem treba da uživaju u pozitivnom duhu", zaključio je Đoković.