Naoružavanje Kurtija: Turska kompanija gradi fabriku municije na KiM
Prištinska "Koha" objavila je danas informaciju iz izvora u ministarstvu odbrane tzv. Kosova da je Kurtijeva vlada već izabrala kompaniju koja će graditi fabriku municije na KiM i da se radi o turskoj firmi "Makine ve Kimya Endüstrisi" (MKE).
Prema ovim informacijama, prava faza mora biti završena za dve godine, a to znači da će u fabrici u tom roku početi proizvodnja municije kalibra 5,56 i 7,62 milimetara, a ugovor će obuhvatiti i projektovanje dronova.
Najavljujući projekat fabrike za proizvodnju municije, ministar odbrane tzv. Kosova Ejup Maćedonci saopštio je ranije da je on koordinisan sa međunarodnim partnerima, uključujući Sjedinjene Države, a da je Ministarstvo odbrane Turske pomoglo izradom "studije izvodljivosti".
Maćedonci je dodao i da je projekat u fazi finalizacije, a da će proizvedena municija biti po NATO standardima.
Turska se tako, pored ostalog, i na ovaj način uključila u razvoj, opremanje i naoružavanje tzv. kosovskih bezbednosnih snaga, a tek ostaje da se vidi u kojim će još pravcima ova saradnja ići.
"Nažalost, Turska živi neoosmanske ambicije na svim prostorima na kojima je bila prisutna. Radi se o želji da se afirmiše kao nova, jaka Turska, da kroz pomoć saveznicima iz prošlosti uzvrati zahvalnost za gajenje njihovog kulturnog identiteta, vere, i za saradnju i naklonost koju ispoljavaju prema Turskoj", objašnjava u razgovoru za RT Balkan general u penziji, profesor Mitar Kovač, dodajući da Turska taj uticaj širi i prema susednim zemljama, ali i prema teritorijama koje istorijski smatra svojim.
General Kovač podseća da je Turska registrovana kao NATO država koja je dala najviše donacija tzv. kosovskim bezbednosnim snagama, i kroz oružje ali i kroz obuku, školovanje oficira KBS-a.
"Fabrika municije je nešto što logički sledi. Oni žele da zaokruže materijalne pretpostavke budućih oružanih snaga vojske Kosova, i nisu u tome usamljeni. Sličnu strategiju sa Turcima dele i Sjedinjene države i Velika Britanija i Nemačka. Tu su i neke zemlje iz regiona, Hrvatska, Albanija, a mi smo sebi dozvoli da te iste zemlje koje učestvuju u jednom takvom nelegalnom projektu, imaju svoje kontigente u sastavu KFOR-a. U suštini imamo okupacione snage NATO izražene u KFOR-u koje izgrađuju lažne institucije, odnosno, njihove oružane snage", kaže Kovač.
Studija izvodljivosti koju radi Turska, napominje sagovornik, je samo jedan od dokumenata, to je samo početak, ali, kasnije ne treba mnogo vremena da se završe i ostala dokumenta u tom projektu.
"Tu su dalje program realizacije, program razvoja, gde će u opremanju, obučavanju ljudstva za takvu fabriku učestvovati Turska. Brzo na KiM možemo očekivati fabriku municije za streljačko oružje od malog kalibra do 12,7 milimetara", kaže Kovač.
Privredni razvoj i uspon Turske, saradnja sa vodećim zapadnim zemljama, podseća general, doneli su toj državi tehnologije koje su ubrzale razvoj turske vojne industrije.
"Zaključak je da Turskoj neće biti problem da ubrzano realizuje jedan takav projekat na KiM. Više je politički problem što oni to rade iz geostrateških razloga neoosmanizma, a mi ne reagujemo u političkom smislu da upoznamo SB UN i da takav projekat zaustavimo", kaže Kovač.
U međuvremenu pojavile su se i pretpostavke da bi fabrika za proizvodnju municije za koju studiju izvodljivosti radi Turska mogla da bude osnovana u Srbici, odnosno u Skenderaju, kako ovaj grad zovu Albanci, u pogonima nekadašnje fabrike lovačke municije "Trepča – Srbica".
Odmah posle rata, fabriku su preuzele snage tzv. OVK, odnosno KBK, a fabrika je 2021. godine otišla u stečaj, u međuvremenu bilo je informacija da će postati deo memorijalnog kompleksa posvećenog Ademu Jašariju.
Inače, uz fabrike akumulatora, procesne opreme, cinka, i fabrika lovačke municije u Srbiji bila je deo kombinata "Trepča". I buduća fabrika municije svakako će se u tom pogledu oslanjati na "Trepču" čiji se rudnici severno i južno od Kosovske Mitrovice smatraju najvećim nalazištima olova i cinka u Evropi.
General Kovač ukazuje na činjenicu da proizvodnja lovačke municije, što je do rata bila osnovna delatnost fabrike u Srbici i planirana proizvodnja streljačke municije nemaju gotovo nikakve tehnološke sličnosti. Budući vlasnici fabrike moraće, ako se odluče na tu varijantu, da prilagode pogone novoj proizvodnji i što je još važnije, da rade na školovanju kako inženjerskog kadra, ali i obuci radnika za proizvodnju municije u novim pogonima.
Prema rečima Kovača, ostaje da se vidi da li će budući vlasnici ostati na malokalibarskoj i puščanoj municiji ili će u asortiman uvrstiti i deo proizvodnje vezan za snajpersku municiju i kalibar 12,7 mm koji je veoma tražen u svetu.
Bivši komandant tzv. KBS-a Kadri Kastrati, povodom projekta fabrike municije na KiM je rekao da je "Kosovu potrebna infrastruktura za proizvodnju municije i različitog naoružanja i da će ova investicija biti uglavnom od stranih investitora".
Inače, osim "bajraktara", Turska je tzv. Kosovu, koje čeka američke "džaveline", već isporučila nepoznat broj sopstvenih protivoklopnih sistema OMTAS.
Priština je od Ankare nabavila i ručne raketne bacače HAR-66, koji predstavljaju tursku verziju poznatog američkog M72 LAV (Light Antitank Weapon, LAW), koji se već nalazi u operativnoj upotrebi tzv. KBS-a.
Od strane Turske tzv. Kosovu je isporučeno i deset MRAP vozila "kipri", oko 80 "kobri" kompanije "Otokar", kao i oko 30 "vurana" od kojih je deo opremljen minobacačima "aslan" u kalibru 120 mm. Uz to vojna policija tzv. KBS-a koristi i 14 lakih oklopnih vozila "akrep".
Za potrebe tzv. KBS-a su iz Turske nabavljene i daljinski upravljane borbene stanice "sarp dual" naoružane bacačima granata u kalibru 40 mm, na koje može biti postavljen i mitraljez u kalibru 7,62 ili 12,7 mm, minobacači u kalibru 60 i 81 mm, a interesantno je da se na prikazima tzv. KBS-a moglo videti da raspolažu i turskim sistemom za ometanje malogabaritnih dronova – "ihasavar".