
Duboki koreni vojnog saveza: Kada je počela saradnja Hrvata i Albanaca protiv Srbije (VIDEO)
Vojni savez Albanije, Hrvatske i tzv. Kosova čini se da je sve jači. Ove godine planirano je izvođenje tri zajedničke vojne, što je potvrdio za medije na albanskom jeziku načelnik Generalštaba vojske Albanije Arben Kinđi.

I dok se danas govori o vojnom savezu Albanije, Hrvatske i tzv. Kosova, malo ko se pita kada i gde su postavljeni njegovi temelji, a odgovor na ovo pitanje seže duboko u prošlost.
O ovom pitanju za "Jutro na RT" govorio je istoričar dr Petar Dragišić, koji je u svojoj knjizi objasnio da ovaj savez seže duboko u prošlost, u hladnoratovsko delovanje hrvatske i albanske emigracije koje su koje su još šezdesetih godina prošlog veka uspostavile teške veze uz podršku zapadnih obaveštajnih struktura.
Dragišić podseća da je nedavno, pre dva meseca, objavio knjigu "Albanska emigracija i kosovsko pitanje 1981-1989" i kaže da je to jedan period koji ne izgleda previše blizak hronološki ovom periodu.
"Kontinuiteti u prošlosti postoje i jako je važno da uočimo koren nekog problema. Istražujući ovu temu, naišao sam na jednu intenzivnu komunikaciju albanskih i hrvatskih emigranata na Zapadu koja je krenula negde sredinom šezdesetih godina i nastavila se u kasnijem periodu, a dovela je do organizovanja zajedničkih protesta i nastojali su da svoje ciljeve tada realizuju", objasnio je Dragišić.
Praveći paralelu, naveo je da vidimo poklapanje ciljeva i zajedničkog protivnika, odnosno Beograda, kao što je i danas slučaj.
Na pitanje zašto je Detroit postao mesto gde je taj hrvatsko-albanski savez dobio neku formu i koju ulogu je u tome imala američka dijaspora, Dragišić navodi da se malo govorilo o problemu Kosova i Metohije.
"Od samog oslobođenja Jugoslavije, postoji velika pobuna Albanaca protiv jugoslovenski vlasti, 1944. Pratimo trend Albanaca da se izdvoje iz Srbije", istakao je i napomenuo da se proces ubrzava šezdesetih godina, posle pada Aleksandra Rankovića, a spomenuo je u tom kontekstu i ustavne promene sedamdesetih godina, nakon čega dolazi i pobuna Albanaca.
Pobuna je suzbijena 1981. godine, ali je dala podsticaj albanskoj emigraciji da se intenzivnije aktivira.
Prostor SAD je bio mesto gde su zajednice emigranata iz bivše Jugoslavije bile najsnažnije.
Istakao je da je sve trebalo rešavati političkim sredstvima na vreme, šezdesetih i sedamdesetih godina, kada je problem bio u nastajanju.
"Zapad nije verovao Jugoslaviji za vreme Tita, iako je on okrenuo leđa Staljinu. JNA je bila vezana za sovjetski sistem odbrane i postojala je ekonomska saradnja, ali Zapad nije verovao da li će Beograd krenuti prema Istoku ili će ostati na putu nesvrstavanja", naveo je naš gost govoreći o pritiscima na Jugoslaviju koji su dolazili sa Zapada.
Kako kaže, narativ o kršenju ljudskih prava ih je pozicionirao u zapadnim medijima, jer je to bilo ono što su na Zapadu hteli da čuju, dodajući da se Zapad borio protiv komunizma.
"Albanci su bili praktičniji od Hrvata i albanska emigracija je uspela da se poveže u SAD sa bitnim strukturama. Srbija se uključila u tu borbu tek početkom devedesetih godina. Srpski lobi pokušava da napravi neki rezultat, ali su Albanci u to ušli mnogo ranije", ukazao je Dragišić.
Naveo je da je bilo pokušaja da hrvatska emigracija prenese svoja iskustva albanskoj emigraciji, a bilo je pokušaja da se u tu priču uvuče i Bugarska, ali to nije dovelo do rezultata, jer je Bugarska bila deo Istočnog bloka.
Pomenuo je i to što se albansko rukovodstvo u Prištini vezuje za Izrael i ocenio da to pokazuje njihovu prilagodljivost, dodajući da oni ne robuju islamu.
Istakao je da Albanci reaguju munjevito na geopolitičke promene.
"Kosovsko pitanje je svetsko pitanje, čiji tok određuju svetski igrači", kazao je Dragišić i dodao da je vrlo malo toga je bilo u našim rukama, kao što je vrlo malo toga u našim rukama sada.



