EU centri za migrante u trećim zemljama: Da li je u planu i Srbija?

Predloženi propisi predviđaju prihvatne centre u zemljama van granica EU, ali uz niz uslova vezanih za ljudska prava

Evropska unija je najavila usvajanje novih pravila za deportaciju ilegalnih imigranata u takozvane "povratne centre" van bloka. Već neko vreme kruže priče da bi među destinacijama prisilnih povratnika mogla da se nađe i Srbija, ali se to zasad čini malo verovatno.

Naime, kako saznaje "Politiko", pravilnik koji bi danas trebalo da odobre članice EU na ambasadorskom nivou podrazumeva deportacije u zemlje daleko od granica bloka i pod određenim uslovima koje će Brisel teško priznati da Beograd zadovoljava.

Treba reći da se ovde radi o veoma malom broju migranata koje EU ne želi, bilo zbog kriminalne ili terorističke prošlosti, bilo iz drugih razloga. Stotine hiljada migranata svake godine stiže u EU i traži azil kako bi imalo pristupe socijalnim fondovima. U retkim slučajevima kada vlasti nekoga hoće da proteraju, insistiranje aktivista i sudija na ljudskim pravima to u praksi čini nemogućim.

Evropska komisija je "veoma jasno rekla da nije zainteresovana" za projekt uspostavljanja centara za deportaciju, podsetio je švedski ministar za migracije Johan Forsel. To znači da zemlje-članice moraju bilateralno da sklapaju ugovore sa trećim zemljama, ali za to dosad nije postojala pravna osnova. Nova pravila treba da isprave taj previd.

"Sad kad imamo pravnu osnovu, mislim da ćemo moći da u sledećih nekoliko meseci stavimo neko meso na te kosti", izjavio je prošle sedmice kiparski ministar migracija Nikolas Joanidis.

Po njemu, okvirni plan je da se povratnički centri postave "možda u Africi ili Aziji" ali svakako "ne blizu evropskih granica".

Tekst pravila koje bi ambasadori trebalo da usvoje kaže da su dogovori dozvoljeni samo sa zemljama van EU koje "poštuju ljudska prava i principe međunarodnog prava", kako navodi "Politiko".

Upravo će zaštita ljudskih prava biti aršin za sklapanje sporazuma, a EU želi da UNHCR i Međunarodna organizacija za migracije (IOM) nadziru proces kako bi obezbedili da se pravila poštuju, kaže Joanidis.

Radoš Đurović, izvršni direktor Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila, rekao je prošle sedmice za Radio Beograd da neke zemlje već duže vremena pregovaraju sa balkanskim vladama o povratnim centrima.

Tako je tzv. Kosovo zaključilo sporazum sa SAD, dok je Severna Makedonija vodila razgovore sa Velikom Britanijom. Albanija već ima sporazum sa Italijom, mada se on u praksi ne primenjuje zbog intervencija italijanskih sudova.

Kao moguće destinacije za prihvatne centre često se spominju i Crna Gora i Srbija. 

Pritom se neke članice EU protive deportacijama, ili postavljaju dodatna ograničenja. Fernando Grande-Marlaska, ministar unutrašnjih poslova Španije, koja je nedavno "legalizovala" pola miliona migranata, kaže da Madrid ne želi da "porodice sa decom budu vraćene u zemlje s kojima nemaju veze". Luksemburg podržava ideju prihvatnih centara, ali se protivi deportaciji žena i dece u njih, izjavio je ministar unutrašnjih poslova te zemlje Leon Gloden.

"Do sada readmisija, odnosno udaljavanje ili deportacija ljudi iz Evropske unije, nije davala značajne rezultate. Svega 20 odsto onih koji su bili predviđeni da budu vraćeni u zemlje odakle su došli je vraćeno", podsetio je Đurović.