
Tužioci SAD u Derventi: Da li se u Americi kriju ubice Srba kao što je radila "krvava Azra"

Ostoja Šarčević bio je zarobljen u logoru u Domu vojske u Derventi 1992. godine. Za 55 dana zarobljeništva, kako je rekao, spao je na 48 kilograma. Mnogi Srbi mučilišta hrvatskih i muslimanskih snaga nisu preživeli.

Američki tužioci počeli su danas saslušanja preživelih iz logora u Domu vojske i Rabić. Saslušani su Željko Stajčić i Drago Knežević.
Tužioci su u Derventu stigli pošto su udruženja logoraša i boraca ukazala na to da u Sjedinjenim Američki Državama žive oni koji su mučili Srbe, ali su uspevali da izbegnu ruku pravde menjajući identitet. Plan je da tužioci čuju priče osam logoraša.
U Derventi su tokom proteklog Odbrambeno-otadžbinskog rata, dok još nije bila ni formirana Vojska Republike Srpske, hrvatske i muslimanske snage napale lokalno stanovništvo srpske nacionalnosti. Formirani su logori za Srbe, među kojima je najozloglašenije mesto bilo u Domu vojske i na lokaciji Rabić. U logoru Rabić, formiranom u aprilu 1992. godine bilo je zatočeno 120 Srba dok je ukupno, kroz derventske logore, prošlo više stotina srpskih civila.
"Na putu smo da se nešto dokaže, da se čuje naš glas o tome kako smo prošli u Derventi za vreme rata od strane pojedinaca koji su se razbežali po svetu, a pogotovo u Americi, jer tamo je bolji život, bili su zaštićeni. Nadam se, da će svako od njih morati da dođe ovde i da će odgovarati za ono što su radili. Ima ih mnogo i u Australiji", rekao je bivši logoraš Pero Novaković za RTRS.
Predsednik Udruženja logoraša Derventa Drago Knežević rekao je da očekuje da će pravda pobediti, a da dolazak američkih istražilaca daje nadu.
"Američke tužioce zanima šta se radilo u logorima. Oni su izabrali osam logoraša. Što se tiče osumnjičenih, postoji sumnja da su se pojedini iselili u SAD, da su menjali imena i prezimena. Mislili su da ih pravda neće stići. Sada će tužioci čuti kroz kakve smo patnje prošli. Ovde ima porodica čiji su svi članovi pobijeni i niko nije odgovarao. Pravosuđu Bosne i Hercegovine ne verujemo. Ali sada se nadamo da će pravda ugledati svetlost. Verujemo u to", rekao je Knežević.
Na Vaskrs 1992. godine naselje Čardak u Derventi palo je u ruke paravojnih bošnjačko-hrvatskih jedinica iz BiH. Ubijeno je trideset sedam Srba, staraca, žena i dece, uglavnom na kućnom pragu. Deo stanovništva je zarobljen i odveden u logore. Stradale su porodice Lazarević, Živković, Zorić i Ćudić.
U medijima je ranije zabeleženo sećanje Borke Gunjević koja je zajedno sa suprugom zarobljena u Domu vojske.
"Zajedno smo zarobljeni, pa sam ja puštena nakon tri dana. Bila su razna mučenja, udaranja, silovanja. Rađeno je svašta. Bili smo nemoćni", istakla je.
Momir Lazić je ukupno 75 dana proveo u logorima, od Dervente do Broda.
"Ne daj Bože nikome te dane, torturu, mučenja, ponižavanja i sve ono neljudsko što se može uraditi jednom civilizovanom čoveku", pričao je.
Za zločine nad Srbima u Derventi izrečene su sudske kazne od ukupno 47 godina. Najveću od 14 godina dobila je Azra Bašić, koja je mučila i ubijala logoraše, a Blagoja Đuraša zaklala nožem. Nekadašnji čuvar u logoru Rabić Almaz Nezirović (uhapšen u Virdžiniji) osuđen je na šest godina, Nihad Hamzić zvani Fric dobio je dve godine, Ivica Perković Mungos četiri godine, Esad Čavalić pet, a njegov brat Derviš pet i po godina zatvora. No, oni su samo mali deo onih koji su učestvovali u mučenju i ubijanju Srba.
Azra Bašić je zbog svireposti imala nadimke Azra dva noža i krvava Azra. Otišla je u SAD gde se predstavljala kao Izabel Kovačević. Često je menjala identitet i adrese, skrivajući mračnu prošlost do hapšenja. Na ovaj način skrivaju se i drugi u SAD, zbog čega su američki tužioci i došli u Derventu.
Na osnovu svedočenja, Sudsko veće utvrdilo je da je Bašić zatvorenim civilima naredila da se skinu goli do pojasa i izuju bosi, da pojedu jugoslovenski novac, da bosi hodaju po staklu, te ih terala da sa tela Đuraša ližu krv.
Proglašena je krivom i da je Bori i Petru Markoviću u maju 1992. godine u selu Polje nanosila snažne psihičke i fizičke bolove. Sin Blagoja Đuraša rekao je posle izricanja presude da je svaka kazna mala za ono što je radila.





