Srbija i Balkan

Zločini za koje bi Sarajevo da se ne zna: Obeležavanje godišnjice stradanja 3.367 Srba u Podrinju

Na Božić 1993. u Kravici je pobijeno 49 Srba, ranjeno 78, u Skelanima devet dana kasnije još 69, među njima otac, sestra i brat Cvetka Ristića
Zločini za koje bi Sarajevo da se ne zna: Obeležavanje godišnjice stradanja 3.367 Srba u Podrinju© Срна

"U Bratunac se ne zove, u Bratunac se ide", stoji na bilbordima sa slikama pobijene srpske dece u Podrinju koji su pre koji dan osvanuli u Istočnom Sarajevu.

Bilbordi su postavljeni povodom obeležavanja 34 godine od stradanja Srba u srednjem Podrinju i Birču, u znak sećanja na najmanje 3.267 žrtava, kao poziv na centralni memorijalni događaj koji će se održati u subotu 4. jula u Bratuncu, kada će, kako se očekuje, patrijarh srpski gospodin Porfirije sa arhijerejima služiti svetu arhijerejsku liturgiju i parastos pobijenim Srbima.

Memorijalni skup u Bratuncu i ove godine će, nema sumnje, ignorisati zapadni ambasadori u Sarajevu, koji svake godine, bez izuzetka prisustvuju komemoraciji 11. jula u Potočarima i obeležavanju godišnjice srebreničke tragedije. 

Komemoraciju Bratuncu redovno ignoriše i bošnjačko Sarajevo, čiji predstavnici i politički i pravosudni ne žele da znaju ni da čuju za srpske žrtve iz rata 1992. – 1995. godine.

Poslednjih godina potomci pobijenih Srba i Organizacija porodica zarobljenih i i poginuli boraca i nestalih civila opština Srebrenica i Bratunac redovno su pored puta Bratunac–Potočari postavljali fotografije ubijenih Srba kao podsećanje da su u proteklom ratu na ovom području ubijani i Srbi da su zločini vršeni i nad Srbima.

Na brojnim postavljenim fotografijama bili su predstavljeni i likovi dece koja su imala tek tri, četiri ili pet godina koja su takođe pobijena u poslednjem ratu.

"Ovo su fotografije Srba civila i vojnika koji su branili svoje kućne pragove. Ovo nisu fotografije ljudi koji su počinili genocid, kako to predstavljaju federalni mediji", izjavio je predsednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila opštine Srebrenica Branimira Kojića.

Već skoro tri decenije, početak jula u Podrinju je vreme za obeležavanje stravičnih, teških i tužnih godišnjica srpskih stradanja. Vreme sećanja na nebrojene žrtve, mnogi od njih ubijeni su na najmonstruoznije načine što do dan danas nije bilo dovoljno da ih međunarodna zajednica, bošnjačko Sarajevo priznaju, da porodice dobiju satisfakciju i vidu pravde i istine, a dželati da budu kažnjeni.

Među žrtvama kojima će u subotu biti služen parastos je dečačić Slobodan Stojanović, 12-godišnjak iz Donje Kamenice, koji se jula 1992. godine vratio u svoje selo da uzme psa Lesija koga je neizmerno voleo. Pao je u ruke Diverzantskog voda Komande združenih jedinica Liplje, Kamenica tzv. Armije BiH i Elfete Veseli.

"Na mestu zločina bili su sem Orića i Sakim Halilović Kibe i Zulfo Tursunović. Dečak je bio udaljen 10-15 metara od Orića i Kibeta. Prišla mu je Elfeta Veseli i uhvatila ga za glavu. Neko je rekao da će ona napraviti belaj, na šta je Orić odgovorio da ona nema j... za to. Sa udaljenosti od nekih osam metara video sam kako Elfeta drži dete za glavu, uzima nož i govori: 'Ako sam ja balinkura, on je četnik!' Nakon čega mu povlači nož ispod brade", ispričao je na suđenju Elfeti Veseli na suđenju u Sarajevu svedok S-1.

Elfeta Veseli za ubistvo dečaka osuđena je na 13 godina robije.

U maju, junu, julu, avgustu 1992. i zimu 1993. srpska sela oko Bratunca i Srebrenice napadana su, kao što je to činjeno i u Drugom svetskom ratu, uglavnom na velike pravoslavne praznike.

Na Đurđevdan 1992. godine napadnuti su Gniona i Blječeva, na Petrovdan Zalazje, ubijeno je 69 meštana, na Božić 1993. Kravica. U drugoj polovini juna 1992. u Ratkovićima i Brežanima ubijeno je 56 meštana, 5. jula u Zagonima 14, u Krnjićima 24 Srba.

U Magašićima je krajem jula 1992, u napadu snaga Nasera Orića iz Srebrenice, ubijena trudnica i još 14 Srba, 8. avgusta napadnuta je Ježeštica, zapaljeno je 55 srpskih kuća, među žrtvama bila je Savka Mlađenović koja je zaklana u svojoj kući pošto su joj prethodno pred očima zaklani sinovi Dragan i Anđelko.

Krajem septembra razoreno je Podravanje, ubijeno je 35 Srba, među njima sedam žena, petoro je odvedeno u srebreničke privatne  zatvore. Fakovići i Boljevići popaljeni su 5. oktobra, Bjelovac i Sikirić 14. decembra kada je ubijeno 68 meštana, još 41 nešto ranije.

U Kravici je na Božić 1993. pobijeno 49 Srba, ranjeno 78, u Skelanima devet dana kasnije još 69 Srba. Na području Skelana za tri godine ubijen je 301 srpski civil. Tog 16. januara Cvetku Ristiću ubijena je čitava porodica, otac, brat, sestra, nešto ranije, u zasedi i majka. 

Prema podacima verifikovanim posle rata, u proleće i leto 1992. u jesen i zimu na 1993. godinu muslimanske snage iz Srebrenice razorile su 5.400 srpskih domova po Podrinju, bez jednog ili oba roditelja ostalo je 800 dece.

Stani Savljević iz Kravice zaklali su na njivi snahu Slavku Stjepanović iza koje je ostalo sedmoro siročadi, ubili muža Branu, bratanca Dragana, sestrića Slavka i još deset bližih srodnika. Slavki Matić iz Bjelovca ubijena je cela porodica. Slavki su na kućnom pragu ubijene obe kćerke i suprug Radivoje, a Brani Vučetiću otac, brat i majka, dok je on kao devetogodišnji dečak zarobljen i odveden u srebrenički logor.

"U noći između 5. i 6. novembra 1992. godine muslimanske snage upale su u sela Donja i Gornja Kamenica. Svi meštani koji su ostali u selu bili su mučeni i ubijeni na najmonstruoznije načine: vezivani su bodljikavom žicom, razapinjani su između hrastova (što su zločinci zvali 'ismijavanje Hrista'), pekli su ih na ražnju, odsijecali im glave na panju, zabadali šipke i eksere u glavu, odsijecali udove... Na ovaj način ubijeno je 126 civila i vojnika, a najveća stratišta su bila Glođansko brdo, Kozjak, Trešnjica, Maskalića potok i Široki put", stoji u jednom od svedočenja o događajima iz 1992. godine.

U Kravici je na Božić  ubijen mali Vlade Gajić, imao je samo 4,5 godine, malo dalje i 77-godišnji Neđo Erić. Tog dana Naser Orić slikao se u Kravici.

"Imamo 3.267 razloga zašto Republika Srpska mora da postoji, da nam se ne bi ponovo desio genocid", izjavio je pre koji dan  Siniša Karan, predsednik Republike Srpske, posle pripremnog sastanka sa predstavnicima institucija i organizacija pred memorijalni skup u subotu u Bratuncu.

image
Live