Više profesora Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici odbacilo je navode rektora albanskog Univerziteta u Prištini Arbena Hajrulahua da ustanova u Kosovskoj Mitrovici "krade identitet" Univerziteta u Prištini.
Uz optužbe o krađi identiteta, Hajrulahu je UPKM optužio i da su "zauzeli zgradu nekadašnjeg Metalurškog fakulteta, koja je vlasništvo Univerziteta u Prištini", pozivajući ih da vrate "otetu imovinu".
Profesori UPKM u otvorenim pismima ocenjuju da se ovakvim izjavama "zanemaruje istorijski razvoj ove visokoškolske ustanove, dovodi u pitanje akademski kontinuitet i otvara prostor za politizaciju pitanja koje bi, trebalo da ostane u domenu obrazovanja i univerzitetske autonomije".
Vanredni profesor Nevena Popović ocenila je da "izjava rektora Arbena Hajrulahua o 'krađi identiteta' i jednostrani zahtevi za iseljenje iz univerzitetskih prostorija podrivaju same temelje osnovnih evropskih vrednosti (…) koje se tiču prava na obrazovanje."
Ona je, kako je preneo portal Kossev, podsetila da je Zakon o osnivanju dvojezičnog Univerziteta u Prištini usvojen 1969. godine u tadašnjoj Skupštini SAP Kosova, da je Univerzitet konstituisan februara 1970. godine, kao i da su od njegovog osnivanja nastava i akademski život organizovani na srpskom i albanskom jeziku
"Govoriti o 'krađi identiteta' i ignorisati činjenicu da je nastava na srpskom jeziku decenijama bila ravnopravni deo izvornog Univerziteta u Prištini predstavlja svesno prekrajanje istorije i narušavanje principa akademskog kontinuiteta", navodi u pismu profesorka Popović dodajući da "retorika revanšizma" i "korišćenje univerziteta kao političko-propagandnog poligona nisu u skladu sa evropskim vrednostima, autonomijom univerziteta i principima inkluzivnog obrazovanja".
"Volela bih da glasno čujem mišljenja onih intelektualaca iz redova kosovskih Albanaca koji se iskreno zalažu za evropske vrednosti, glasove koji će se hrabro i principijelno usprotiviti političkoj retorici revanšizma i pokušajima gušenja ljudskih i akademskih sloboda", zaključila je ona.
Redovna profesorka UPKM Dragana Valjarević ocenila je da "posebno zabrinjava što se danas, upravo u vreme kada bi univerziteti trebalo da budu nosioci kosmopolitizma, dijaloga i tolerancije, dovodi u pitanje istorijsko prisustvo jedne zajednice".
"Pravo na obrazovanje je univerzalno ljudsko pravo i ono ne može biti privilegija rezervisana samo za pojedine zajednice", navela je profesorka Valjarević.
Za nju, osporavanje kontinuiteta Univerziteta nije pitanje prošlosti, već može imati posledice i po buduće generacije.
"Osporavanje tog kontinuiteta može voditi i ka uskraćivanju prava sadašnjim i budućim generacijama da baštine instituciju kojoj istorijski i akademski pripadaju", ocenjuje profesorka Valjarević dodajući da će na "svaki pokušaj negiranja našeg akademskog postojanja biti odgovoreno onim što univerzitet najbolje ume da stvara – znanjem, naukom, obrazovanjem i rezultatima", piše profesorka Valjarević.
Profesor Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici dr Nikola Milentijević u svom pismu naveo je da ocene Hajrulahua "zanemaruju istorijski kontinuitet rada univerziteta nakon 1999. godine".
Po rečima Milentijevića, Univerzitet u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici nije nastao kao nova ustanova koja je naknadno preuzela ime ili identitet druge institucije.
"Reč je o visokoškolskoj ustanovi koja je nakon događaja iz 1999. godine nastavila svoj rad u izmenjenim bezbednosnim okolnostima, zadržavajući kontinuitet nastavnog procesa, akademskog kadra i pravnog statusa u sistemu Republike Srbije", navodi profesor u pismu koje prenosi Kossev i dodaje da tvrdnje o "krađi identiteta" zanemaruju činjenicu da univerzitet nije osnovan nakon proglašenja "nezavisnosti 2008. godine", već da je rad nastavio gotovo deceniju ranije.
"Sam naziv, 'Univerzitet u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici', svedoči o kontinuitetu ustanove i okolnostima pod kojima je bila prinuđena da nastavi rad van svog prvobitnog sedišta", ističe profesor.
On se u pismu poziva i na svoj naučni rad "Značaj Kumanovskog sporazuma u rešavanju kosmetske krize", čiji je koautor, navodeći da su Kumanovski sporazum i Rezolucija 1244 stvorili specifičan pravni i politički okvir u kojem su mnoga pitanja ostala nerešena.
"Upravo zbog toga institucije koje funkcionišu u sistemu Republike Srbije nastavile su rad na Kosovu i nakon 1999. godine, uključujući i Univerzitet u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici", navodi profesor.
Po njegovom mišljenju, aktuelni spor ne može se svesti na optužbe o "krađi identiteta".
"Umesto optužbi o 'krađi identiteta', potrebno je priznati činjenicu da danas postoje dve institucije koje polažu pravo na istorijsko nasleđe Univerziteta u Prištini, oslanjajući se na različite pravne i političke osnove. Ignorisanje te činjenice ne doprinosi rešavanju problema, već dodatno produbljuje podele i onemogućava ozbiljan dijalog", poručuje profesor.
Među prvima na optužbe rektora Hajrulahua reagovala je profesor dr Branka Petković koja je navela da obraća javnosti jer smatra da je izostala reakcije institucije je trebalo prve da odgovore.
"Kako do danas nije bilo zvanične reakcije Rektorata Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici, niti bilo koje institucije Republike Srbije, osećam potrebu da se, kao profesor i neko ko gotovo tri decenije radi na UPKM, javno oglasim", navela je Petković.
Javnosti se obratila još jedna profesorka UPKM koja je navela da je odlučila da ostane anonimna zbog bezbednosnih razloga.
"Da se osećam bezbedno, rado bih potpisala ovo pismo, ali s obzirom na konstantnu represiju koju svakodnevno trpi srpski narod na KiM, ostaću anonimna", navodi ona na početku svog pisma.
Profesorka Petković u svom pismu navodi da Univerzitet u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici nije nastao kao politički projekat, već kao posledica ratnih okolnosti i raseljavanja srpske akademske zajednice iz Prištine.
"Nastao je zato što su profesori, studenti i zaposleni nakon rata morali da napuste Prištinu, zajedno sa najvećim delom srpske akademske zajednice, jer desetine hiljada Srba više nisu mogle da nastave život u Prištini i drugim gradovima na KiM", piše ona.
Sa sličnom tvrdnjom izlazi i anonimna profesorka, koja je Hajrulahuu poručila da se kontinuitet jedne institucije ne može svesti na pitanje fizičke lokacije.
"Tada je jedino postojao Univerzitet u Prištini, nakon ratnih dešavanja proteran u Kosovsku Mitrovicu. Nastavnici i studenti su 1999. zbog lične bezbednosti napustili imovinu, ali ne i instituciju. Ona je nastavila institucionalni i pravni kontinuitet tražeći neko bezbednije mesto", piše ova profesorka.
Na Hajrulahuove tvrdnje da Univerzitet u Kosovskoj Mitrovici prisvaja identitet Univerziteta u Prištini, anonimna profesorka uzvratila je optužbom da se upravo naučni radovi profesora iz Kosovske Mitrovice godinama predstavljaju kao deo akademske produkcije Univerziteta "Hasan Priština".
"Sve ovo vreme na naučnim mrežama preuzimate i prisvajate intelektualnu svojinu našeg univerziteta, što predstavlja ozbiljno kršenje akademske čestitosti. Toliko o krađi identiteta", piše ova profesorka.