U jeku rušenja 17 kuća i vikendica na Gazivodama čiji su vlasnici Srbi, i najave rušenja još 11 objekata na tom jezeru, vlasti Aljbina Kurtija rušenjem pet vikendica Albanaca na Radonjićkom jezeru kod Đakovice očigledno su, navode sagovornici RT Balkan sa severa KiM, pokušale da dokažu kako zakoni na tzv. Kosovu važe za sve.
Ispostavilo se, međutim, i na ovom primeru, da ono što na tzv. Kosovu važi za Albance ne važi za Srbe i obrnuto.
"Vikendice Albanaca na Radonjićkom jezeru srušene su posle pravnih i institucionalnih postupaka koji su trajali i do sedam godina, uz pravo oštećenih da iskoriste i iscrpe sve žalbene mogućnosti, vikendice i kuće Srba na Gazivodama porušene su bez izvršnih sudskih rešenja, bez prava vlasnika da se žale, bez prava i na privremenu meru", kažu naši sagovornici, Srbi sa severa KiM.
"Za Albance sudovi, procedure i zaštita prava. Za Srbe, rešenja, policija sa dugim cevima, bageri i pesnice u sopstvenoj kući", objavila je na društvenim mrežama poslanica Srpske liste Jovana Radosavljević, nekadašnja izvršna direktorka Nove društvene inicijative.
Po njenom mišljenju, za "Radonjićko jezero i Gazivode očigledni su dvostruki standardi koje više ni ne pokušavaju da sakriju" i da "ovaj slučaj najbolje pokazuje koliko različiti standardi važe za Albance i Srbe na Kosovu i Metohiji".
"Regionalna kompanija za vodovod Đakovica je još 2019. godine prijavila objekte izgrađene bez dozvole na svojoj imovini i u zaštićenom području. Inspekcija je to potvrdila, ali objekti nisu odmah srušeni. Onima koji su ih izgradili omogućeno je da zaštitu svojih prava traže pred sudovima. Predmeti su prošli Osnovni, Apelacioni i Vrhovni sud. Tek nakon što su iscrpljene sve sudske instance i okončani drugi postupci, pristupilo se rušenju, danas, posle sedam godina", navodi Radosavljević u svojoj objavi.
Ona dalje konstatuje da je na Gazivodama potpuno drugačije.
"Kuće i drugi objekti Srba ruše se na osnovu rešenja Ibar-Lepenca, dok su sudski postupci u pojedinim slučajevima još u toku. Srpskim vlasnicima se tako imovina ruši pre nego što dobiju konačnu sudsku zaštitu. Kada se Albancima omogućava da godinama koriste sve pravne mehanizme, a Srbima se imovina ruši pre početka ili okončanja sudskih postupaka, onda više ne možemo govoriti samo o različitoj administrativnoj praksi. Ovo je jasan etnički motivisani obrazac diskriminacije, dvostrukih standarda i institucionalizovane mržnje prema Srbima bez presedana", navodi ona.
I dok je na Gazivodama već porušeno 17 srpskih objekata, vlasnici još jedanaest kuća i vikendica u Kovačima i Rezali kojima je juče istekao rok od deset dana da "oslobode imovinu" dane i noći provode u neizvesnosti očekujući upad policije sa dugim cevima i teških građevinskih mašina na svoja imanja.
Iz porodice Đukić iz Rezale ovih dana su, očekujući rušenje kuće, ispričali da su se žalili sudu, objašnjavajući da su se sa imanja iselili 1978. zbog gradnje brane hidroakumulacije, da su se vratili deset godina kasnije a onda 1995. dobili prvo a dve godine kasnije i drugo pravosnažno rešenje kojim im se imovina vraća u posed. Ispričali su i da su iz kuće već izneli ikonu i osnovne stvari da se "neko ne bi iživljavao na osnovu svega toga".
Zajedničkim saopštenjem javnosti se povodom rušenja na Gazivodama i na Radonjićkom jezeru obratilo i pet NVO sa severa KiM - ACDC, Aktiv, Institut za teritorijalni ekonomski razvoj – InTER i Centar za afirmativne društvene akcije – CASA.
"Današnje saopštenje Regionalnog preduzeća za vodovod 'Đakovica', u kojem je detaljno opisana višegodišnja sudska procedura utvrđivanja imovinskih prava koja je prethodila današnjem uklanjanju nelegalnih objekata na Radonjićkom jezeru, predstavlja još jedan dokaz selektivne primene zakona i različitih pravnih standarda koje institucije primenjuju u slučaju Srba, vlasnika objekata na Gazivodama", navodi se u saopštenju pet NVO.
Oni takođe porede trajanje postupka kod Radonjićkog jezera sa rokovima koje su dobili vlasnici objekata na Gazivodama.
"Posebno zabrinjava činjenica da su u slučaju Radonjićkog jezera nadležne institucije poštovale sudsku proceduru i omogućile vlasnicima objekata da koriste raspoloživa pravna sredstva, dok su u slučaju Gazivoda preduzeće 'Ibar-Lepenac' i Ministarstvo životne sredine, prostornog planiranja i infrastrukture vlasnicima objekata odredili rok od svega 15 dana za iseljenje, bez prethodno donete sudske odluke kojom bi bila utvrđena njihova obaveza da napuste objekte", stoji u saopštenju.
Ove NVO takođe podsećaju da su vlasnici objekata na Radonjićkom jezeru vodili postupak pred Osnovnim sudom, da su zatim imali mogućnost da koriste pravna sredstva sve do Vrhovnog suda tzv. Kosova, a da su vlasnici kuća i vikendica sa Gazivoda dobili 15 dana za iseljenje "bez prethodnog utvrđivanja njihovih prava i obaveza u sudskom postupku i bez omogućavanja pravne zaštite i korišćenja pravnih lekova pod jednakim uslovima".
"Ovakvo poređenje pokazuje da nadležne institucije poznaju procedure koje se primenjuju prilikom uklanjanja objekata i da su svesne obaveze da se prava zainteresovanih lica zaštite kroz odgovarajući postupak. Upravo zato različito postupanje u slučaju Gazivoda otvara ozbiljno pitanje selektivne primene zakona i jednakosti pred zakonom", tvrde ove organizacije.
NVO sa Severa iznose i otvorenu sumnju u motive trenutka u kojem je rušenje sprovedeno:
"Ovakav nemar institucija u slučaju Radonjićkog jezera, koji je u oštroj suprotnosti sa urgentnošću i bespravnošću kojom je pristupljeno nelegalnim rušenjima na Gazivodu, otvara sumnju da je jedini razlog zbog kog je danas ministarka životne sredine naložila rušenje na Radonjićkom jezeru pokušaj simuliranja pravnog procesa i jednakih prava za sve."
Ministarka zaštite životne sredine tzv. Kosova Fitore Pacoli izjavila je prethodno da je srušeno pet objekata izgrađenih bez dozvole na javnoj imovini kod Radonjićkog jezera te da će "uspostaviti zakonitost u svakom kutku Kosova".
Inače, Radonjićko jezero Srbi sa Kosova i Metohije pamte po zlu iz vremena kada je tim prostorima vladao teror tzv. OVK. Septembra 1998. godine u blizini jezera, kod sela Glođane ubijeno je 34 civila srpske i albanske narodnosti a za zločin je pred Haškim tribunalom optužen Ramuš Haradinaj. Na teret mu je stavljeno ubistvo najmanje 30 civila čije su tela nađena u samom jezeru, ali je on aprila 2008. godine oslobođen tih optužbi.