Uloga Hrvatske na KiM: Zašto se Sorensen Plenkoviću raduje

Specijalni izaslanik Evropske unije za dijalog Beograda i Prištine Peter Sorensen sastao se sa hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem kojem je zahvalio na podršci Hrvatske dijalogu i na, kako je naveo, njenoj predanosti unapređenju normalizacije odnosa između Beograda i Prištine. 

Sorensen i Plenković su razgovarali u Zagrebu, gde je održana Konferencija ambasadora Hrvatske.

"Dobro je biti u Zagrebu. Pravo zadovoljstvo je obratiti se Konferenciji ambasadora Hrvatske i razmeniti mišljenja s premijerom Andrejem Plenkovićem. Zahvalan na snažnoj podršci Hrvatske dijalogu i njenoj predanosti unapređenju normalizacije odnosa između Kosova i Srbije", napisao je Sorensen na društvenoj mreži Iks.

Naš izbor

Šta EU ne želi da vidi: Kako su na Kosmetu gurnuti pod tepih najveći zločini

Ova Sorensenovo saopštenje zadalo je temu za razmišljanje svakom mislećem biću, s obzirom na to da nije jasno kako i na koji način Hrvatska podržava dijalog između Beograda i Prištine ili doprinosi miru.

Sudeći na osnovu postupaka zvaničnog Zagreba i ne tako daleke istorije hrvatsko-albanskih odnosa, ona čini sve što je u suprotnosti sa dijalogom i podržava albansku stranu u podizanju tenzija na liniji Beograd-Priština. Hrvatska je, podsetimo, zajedno sa Tiranom i Prištinom stupila i u vojni savez ili "trojni pakt".

Vojna alijansa Zagreba, Prištine i Tirane nije dobra vest za Srbiju, ali ne predstavlja iznenađenje, naročito ako se uzme u obzir činjenica da albansko-hrvatske odnose odlikuje iskustvo ratnog saveza, dok prirodu ovih odnosa najbolje opisuje izreka "neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj".

Sećamo se i kako se Hrvatska oglasila, odmah nakon što su SAD najavile delimično povlačenje iz Evrope i u skladu sa tim smanjenje NATO snaga na KiM, i ponudila da poveća broj svojih vojnika u Kforu. Nije teško pogoditi da se iza hrvatske ponude krije, osim namere da bude prisutnija u Alijansi, i cilj da se vrši pritisak na Beograd, ali i ostvare ciljevi "trojnog" pakta. 

Poznato je i da hrvatski domobrani podučavaju oficire tzv. kosovsko-bezbednosnih snaga. Iskustva hrvatskih domobrana iz "Oluje" i "Bljeska" verovatno su "naročito značajna" oficirima tzv. KBS, koja slovi za "dostojnu" naslednicu terorističke OVK i kojom komanduje potomak Adema Jašarija. 

Na Kosovu i Metohiji, podsetimo, prema Rezoluciji 1244, ne bi smela da postoji nijedna oružana formacija, sem KFOR-a. Ovo, međutim, ne sprečava Hrvatsku da povećava broj vojnika u KFOR, dok njeni umirovljeni vojnici i oficiri obučavaju pripadnike tzv. KBS. 

A kada je u pitanju istorija hrvatsko-albanskih odnosa, valjalo bi pomenuti i podatak da se tokom sukoba na tlu bivše Jugoslavije, na hrvatskoj strani, borila jedinica sačinjena od albanskih boraca, koji su bili pretežno sa Kosova i Metohije.