Ratko Mladić, nekadašnji komandant Vojske Republike Srpske i haški osuđenik, preminuo je u 84. godini u pritvorskoj jedinici u Hagu. Uprkos zahtevima porodice da mu se, posle više moždanih udara, dozvoli lečenje u Srbiji, to mu nije omogućeno. Goran Petronijević iz Centra za obnovu međunarodnog prava tvrdi da bi Ratko Mladić dobio bolju medicinsku negu u Srbiji nego u Hagu. Ističe i da je zdravstveni tretman koji je Mladić imao jedan od uzroka patnje koju je imao pred smrt i ubrzanja njegove smrti.
Haški mehanizam je saopštio da je naložio otvaranje istrage o okolnostima u vezi s Mladićevom smrću.
Nekadašnji komandant vojske Republike Srpske služio je doživotnu kaznu zatvora nakon što ga je Tribunal u Hagu proglasio krivim za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti, uključujući i zločin u Srebrenici koji su okvalifikovali kao genocid.
Pretrpeo je nekoliko moždanih udara, zbog čega su njegova porodica i Beograd tražili da bude pušten na lečenje u Srbiji. Taj zahtev Hag je odbio.
Goran Petronijević iz Centra za obnovu međunarodnog prava je rekao za RTS da je veliki broj slučajeva smrti u Hagu prouzrokovan lošom, neodgovarajućom zdravstvenom zaštitom i negom. Istakao je i da je zdravstveni tretman koji je Mladić imao jedan od uzroka patnje koju je imao pred smrt i ubrzanja njegove smrti.
"Da se general Mladić podvrgao humanitarnom izmeštanju iz zatvora iz Sheveningena, da je premešten u bolnicu, njegove posledice, njegovih patnji koje je trpeo pred smrt, u toku tog perioda kada je umirao, i sam period poživljavanja bi sigurno bio duži", rekao je Petronijević.
On je ukazao da se to sada mora istaći i staviti na teret kao jedna vrsta krivice onima koji su odlučivali o zahtevima i države Srbije i njegove porodice, budući da međunarodno i humanitarno pravo ne brani da se zatvorenik pusti na lečenje.
"Mladić bi u Srbiji dobio bolju negu"
Petronijević tvrdi da bi Ratko Mladić dobio bolju medicinsku negu u Srbiji nego u Hagu.
Dodao je da su se svi lekarski izveštaji poklapali u jednom zaključku – da se general Ratko Mladić biološki nalazi neposredno pred smrt.
"Ako ne želi da poštuje međunarodne propise, međunarodna pravila, univerzalna pravila, regionalna pravila na nivou Evrope koja se tiču prava i zdravstvenog stanja zatvorenika i obaveze ponašanja u tim situacijama, onda bi trebalo da ima bar ono ljudsko u sebi, humano, da postupi na drugi način", naveo je Petronijević.
On je poručio da se mora narediti istraga za svakog zatvorenika koji umre i da istraga podrazumeva obaveznu obdukciju i obavezno utvrđivanje, koliko je to moguće, tačnog uzroka...
"To je nešto što mora da prethodi izdavanju takozvane međunarodne umrlice ili pratećeg papira, kartona, koji će obezbediti mogućnost transporta pokojnika iz onih uslova u kojima se nalazio gore, dakle iz zatvora, preuzimanjem iz zatvora, do mesta gde je određena smrt", pojasnio je Petronijević.