
Haški paradoks: Tači osuđen za zločine nad Albancima, dok ubistva Srba ostaju u senci

Komandanti terorističke Oslobodilačke vojske Kosova Hašim Tači, Jakup Krasnići, Redžep Seljimi i Kadri Veselji osuđeni su prvostepeno na zatvorske kazne pred Specijalnim sudom u Hagu zbog ratnih zločina, no srpske žrtve opet su pale u drugi ili treći plan, dok su istaknute albanske.

Prvi utisci sa izricanja presude kojim su Tači i Krasnići osuđeni na po 25 godina, Veselji na 18, a Seljimi 13 godina zatvora su – dobro je što su osuđeni, ali pravda za ubijene Srbe i njihove porodice ponovo nije zadovoljena.
Panel je utvrdio da su sva četvorica krivično odgovorna za ratne zločine proizvoljnog hapšenja i lišenja slobode 385 lica, surovo postupanje u odnosu na 49 lica, mučenje 303 lica i ubistvo 96 lica. Oslobođeni su optužbi za zločine protiv čovečnosti, jer, kako je rekao sudija Čarls Smit, "tužilac nije pokazao van razumne sumnje da je postojao rasprostranjeni ili sistematski napad usmeren na civilno stanovništvo". A, upravo su to radili Tači i ekipa – ubijali su Srbe i nealbance civile, samo zbog njihove etničke pripadnosti.
U prvim minutima čitanje presude bilo je jasno da se akcenat stavlja na albanske žrtve, na kolaboracioniste koji su ubijeni i mučeni, jer su sarađivali sa vlastima Savezne Republike Jugoslavije.
Sud se naročito bavio albanskim žrtvama
"Ovaj postupak se bavio isključivo činjenicama i okolnostima relevantnim za optužbe protiv optuženih u ovom predmetu. Ovaj predmet se nije bavio legitimitetom Oslobodilačke vojske Kosova ni njenim ciljem da ostvari nezavisnost Kosova. U ovom predmetu nije ocenjivano koja strana snosi veću odgovornost. Ovaj predmet se nije bavio krivičnim delima nad kosovskim Albancima koja su srpske snage i paravojne formacije nesumnjivo izvršile. U okviru ovog postupka nisu razmatrane tvrdnje o samoodbrani. Ono čime se ovaj predmet isključivo bavio je pitanje da li su krivična dela iz optužnice zaista izvršena i da li se optuženi mogu smatrati krivično odgovornim za bilo koje od tih dela. Radi se, konkretno, o krivičnim delima protiv Srba, Roma i naročito kosovskih Albanaca, koja su prema optužnici izvršili određeni
pripadnici OVK ", otvorio je karte predsedavajući Smit na samom početku.

Sudija je tako apostrofirao da su Srbi ubijali Albance i da su Albanci ubijali nelojalne Albance, a da su se tu među žrtvama, skoro pa slučajno, našli Romi i Srbi. Tokom izricanja presude mnogo puta su se čule reči kolaboracionisti i špijuni, a Srbi i Romi tek ponekad.

"Što se tiče postojanja sistematskog napada ili napada širih razmera na civilno stanovništvo kao uslova za zločine protiv čovečnosti, panel je zaključio da tužilaštvo nije dokazalo van razumne sumnje da je postojao sistematski napad ili napad širih razmera usmeren na civilno stanovništvo. Konkretno, panel je zaključio da su i pored toga što je postojala politika odnosno plan za ciljane napade na lica koja su smatrana protivnicima, žrtve mahom, a neke isključivo, birane i ciljano napadane na osnovu individualnih okolnosti, a ne na osnovu pripadnosti ciljanom stanovništvu. Panel se, dakle, nije uverio da lica koje su pripadnici OVK ciljano napadali u kontekstu ovog predmeta predstavljaju civilno stanovništvo u smislu zločina protiv čovečnosti. Stoga je panel zaključio da tužilaštvo nije pokazalo van razumne sumnje da su izvršena krivična dela progona (tačka 1), zatvaranja (tačka 2), drugih nehumanih postupaka (tačka 4), mučenja (tačka 6), ubistva (tačka 8) i prisilnog nestanka lica (tačka 10) kao zločini protiv čovečnosti", navedeno je u presudi.
Optužnica je u 10 tačaka teretila "četvorku" za progon na političkoj i etničkoj osnovi, zatvaranje, nezakonito hapšenje i pritvaranje, druge nehumane postupke, okrutno postupanje, prisilni nestanak, mučenja i ubistva u pritvorima tzv. OVK na KiM i u Albaniji od marta 1998. do septembra 1999. godine. No, sudije nisu ni razmatrale period posle juna 1999. godine, kada je došlo do etničkog čišćenja Srba sa Kosova i Metohije.
Sudija Smit je poimence pominjao ubijene Albance, poput Behajdina Alaćija ili uhapšenih 13 albanskih poslanika, a nije pomenuo nijedno srpsko ime. A, od dokazanih 96 ubistava, oko polovina ubijenih su Srbi, među njima i 15 članova porodice Kostić.
"OVK je ciljano napadala razne kategorije ljudi, uključujući pripadnike i predstavnike drugih političkih ili vojnih snaga, odnosno lica povezana sa njima, konkretno sa LDK-a i FARK-om, koja se nisu u potpunosti odrekla lojalnosti prema tim snagama; pojedince za koje se tvrdilo da su povezani s organima vlasti SRJ, odnosno Srbije, i pripadnike nacionalnih manjina, uključujući brojne Rome i Srbe", jedan je od retkih delova presude gde se pominju srpske žrtve.
U delu gde se govori o zajedničkom kažnjivom cilju piše da je "panel zaključio da više faktora ukazuje na postojanje zajedničkog kažnjivog cilja, od kojih su glavni bili: pre rata, ciljano napadanje i ubijanje etničkih Albanaca kao osumnjičenih za kolaboracionizam i etničkih Srba kao neprijatelja, kriminalaca ili okupatora, izdavanje saopštenja u kojima je preuzimana odgovornost za te napade i ubistva, a tokom rata, kontinuirano ciljano napadanje Albanaca, Srba i drugih lica iz tih istih razloga".
Dakle, svuda su albanske žrtve u prvom planu.
Sudija je opširno obrazlagao tačku tri koja se odnosi na protivzakonito ili proizvoljno hapšenje i lišavanje slobode, stavljajući opet akcenat na kolaboracioniste Albance.
"Na osnovu svih iznetih dokaza, panel je zaključio da su pripadnici OVK između aprila 1998. i 20. juna 1999. proizvoljno lišili slobode najmanje 385 lica, i držali ih u brojnim zatvoreničkim objektima pod kontrolom OVK u 14 opština na Kosovu i Metohiji i na određenim lokacijama u dve oblasti na severu Albanije. Pripadnici OVK, uključujući i pripadnike vojne policije, hapsili su i odvodili žrtve u zatvoreničke objekte pod kontrolom OVK na Kosovu i u severnoj Albaniji. Mnoge žrtve su prilikom hapšenja prebijali, grubo vređali, stavljali im poveze na oči, vezivali im ruke i noge, i oduzimali im lične predmete. Iz dokaza se vidi da su ta lica mahom hapšena i lišavana slobode uz tvrdnju da su 'srpski kolaboracionisti', 'kolaboracionisti', 'špijuni', 'izdajnici' i druge slične optužbe. Žrtve su držane u zatočeništvu na osnovu nepotkrepljenih i neodređenih optužbi i glasina da su srpski kolaboracionisti, između ostalog zbog svoje nacionalne pripadnosti ili zbog nekakvog navodnog 'špijuniranja' ili kontakata i poslovnih aktivnosti sa Srbima ili sa srpskom policijom ili vojskom", rekao je Smit.
Predsedavajući sudija, inače Amerikanac, rekao je i da su "druga lica, konkretno Fatmir Ljimaj, Sabit Geci, Rustem Mustafa i Ljatif Gaši zdušno sprovodila ciljane napade na protivnike". No, oni su i dalje na slobodi, a neizvesno je hoće li biti još neke optužnice iz Haga. Sve su prilike da – neće.
Smit je, tokom izricanja presude citirao profesora Hauarda Zina: "Nijedna zastava nije dovoljno velika da sakrije sramotu ubijanja nevinih ljudi."
A, čini se da je ovo suđenje uradilo baš to – iako se imena Srba nalaze među ubijenima, ona su sakrivena, ispalo je da su bila slučajna, a ne ciljana, a da su Tači i ekipa, velikim delom, osuđeni jer su ubijali Albance. To što je sa KiM proterano 250.000 Srba za Hag je bilo irelevantno. Kao i za sve ranije haške procese i presude.
Strašne ispovesti Srba u sudnici je odneo vetar koji duva sa Zapada.
No, za one koji će preciznije čitati presudu valja pomenuti da je iz Tačijevog tima odbrane rečeno da je sud danas rekao, da je tzv. OVK bila zajednički zločinački poduhvat, a sa tim poduhvatom je sarađivao NATO, kao i SAD.







