U Zagrebu su, povodom jučerašnje odluke Vlade Crne Gore da bespogovorno ispuni prva dva hrvatska uslova na crnogorskom putu u Brisel, reagovali, najkraće rečeno – blago suzdržano i surovo odlučno u zahtevu da Podgorica mora ispuniti i preostalih šest hrvatskih zahteva.
"Na nedavnom sastanku Evropskog saveta u Briselu jasno sam izneo osam zahteva za koje očekujemo napredak od Crne Gore. Današnja odluka Vlade Crne Gore odnosi se na dva — ploču u Morinju i promenu imena bazena u Kotoru. Ima ih još", rekao je juče hrvatski premijer Andrej Plenković.
To je, međutim, samo prvi deo Plenkovićeve izjave. Drugi je, ako ga je ko sinoć, noćas ili jutros u crnogorskim vlastima detaljnije iščitavao, još suroviji.
"Slede dalji razgovori sa Crnom Gorom i podizanje svesti o potrebi rešavanja pitanja koja se tiču vrednosti i dobrosusedskih odnosa", dodao je Plenković.
Šta bi ovo moglo značiti, i da li je "podizanje svesti o potrebi rešavanja pitanja koje se tiču vrednosti i dobrosusedskih odnosa", novi, deveti hrvatski zahtev kako bi odblokirali crnogorski put ka EU, te do kog nivoa po ovim pitanjima u Crnoj Gori moraju podići "svest", ostaje na tumačenje Vladi u Podgorici.
Odluka Spajićeve vlade da bazenu u Kotoru, koji je do juče, primereno, nosio ime proslavljenog vaterpoliste Zorana Džimija Gopčevića, dodeli ime vladike Petra Drugog Petrovića Njegoša, juče je, očekivano, podelila Crnu Goru.
Jedni misle da je sasvim u redu da bezen nosi ime vladike pokušavajući da pitanja politike, sporta, nacionalnog ponosa, časti, dostojanstva, prebace na teren simbola, drugi su uvereni da je Vlada na ovaj način pokušala da Njegoševim imenom maskira bruku i poniznost pred Hrvatima, treći se pitaju kakve veze Njegoš ima sa – vaterpolom.
"Ali, da i od sramote može sramotnije, Vlada je pokazala nedopustivim poniženjem još jednog od onih imena na koja je Crna Gora naslanjala svoju istoriju, Petra Drugog Petrovića – Njegoša!? Naivno verujući da će ovim slavnim imenom 'pokriti' bruku brisanjem Džimijevog imena sa kotorskog bazena (jer, mislili su, ko može da bude protiv jednog Njegoša), Vlada je obrukala obojicu. Gopčevića brisanjem, a Njegoša 'pisanjem' na objektu koji sa Vladikom Radom ima veze taman koliko i Marko Kraljević sa televizijom", zapisao je u autorskom tekstu na portalu "Borba", poznati novinar Emilo Labudović.
"Da bude još i gore i još sramnije", nastavlja Labudović, "zvaničnom (i nezvaničnom) Zagrebu ovi ustupci nisu ni 'čorbu da zasole', jer njihovim zahtevima – ucenama Crne Gore kao da nema kraja."
"I neće ih ni biti sve dok Crnoj Gori ulaznicu u EU ne naplate totalnim puzanjem odavde do Brisela. Ali, ono što i u Zagrebu i u Podgorici smetnu s uma jeste činjenica da nije sve u pisanju i brisanju. Ima nešto i u pamćenju. A pamćenje će nadživeti i EU, s nama ili bez nas, svejedno. Pamćenje koje svedoči da nema te ploče niti bilo kojeg imena koje može da potare fašističku istoriju 'susjeda' i njene sve otvorenije reprize ovih dana", naveo je Labudović.
Mada, još nije sasvim sigurno da li će se u Crnoj Gori, regionu, skorih dana javiti glasovi koji će osporiti i ime vladike Njegoša na bazenu u Kotoru, jer, poznate su i u delu crnogorske javnosti do poslednjeg detalja ispitane veze vladike sa "istragom poturica".
Šta ako Zagreb, ili Sarajevo, ili Novi Pazar, baš tim povodom ospore novo ime bazena u Kotoru? Da se, možda, oni koji su odlučili da plivalištu daju ime tvorca "Gorskog vijenca", onog koji je pisao o "kukavnom srpstvu ugašenom", nisu preigrali i zaigrali pa će ponovo morati da menjaju ime bazena. To bi tek bila bruka.
Jer, podsetimo, decembra 2013, skoro pa juče, Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu Skupštine Crne Gore nije podržao Vladin Predlog izmena zakona o državnim i drugim praznicima kojim je bilo predviđeno da 13. novembar, dan rođenja Petra Drugog Petrovića Njegoša bude državni praznik.
"Ne ocenjujući književnu dimenziju i značaj Njegoševog dela, smatramo krajnje neprimerenim da se u građanskoj Crnoj Gori državnim praznikom proglašava njegov rođendan, pogotovo ako se zna da su neke ideje tog dela, u svojoj bukvalnoj interpretaciji, bile idejni koncept i opravdanje izvođačima zločina i genocida nad islamskim stanovništvom u 19. i u 20. veku, u Crnoj Gori i okruženju", saopšteno je tada iz Bošnjačke stranke.
Ostaje da se sačeka, šta će danas reći iz iste partije, posebno što se Njegoševo ime ne daje nekom običnom bazenu, nego onom od koga zavisi evropski put Crne Gore, kako je to obrazložila Spajićeva vlada.
Veoma zanimljivo, povodom novog imena bazena u Kotoru, ekspresno se oglasio i kabinet predsednika Crne Gore Jakova Milatovića koji je ocenio da "ime Petra Drugog Petrovića Njegoša ne bi smelo biti predmet sporova u vezi sa nazivima sportskih objekata".
"Njegoševo ime i delo zaslužuju poseban pijetet i dostojanstven odnos. Ukoliko je promena dosadašnjeg naziva bazena u Kotoru bila neophodna, smatramo da bi naziv 'Gradski bazen Kotor' bio prirodnije i primerenije rešenje", saopšteno je iz kabineta.
I odluka Vlade da ozakoni spomen ploču u Morinju, posvećenu "velikosrpskoj agresiji" na Hrvatsku, deli danas Crnu Goru.
Portal "Borba" tim povodom podseća jutros na reči koje je otac Mijajlo Backović, sveštenik SPC, izgovorio prošle godine na protestnom skupu u Morinju kada je rekao da "danas ne stoji ispred nekog logora, nego stojeći ovde, stoji ispred splitske Lore".
"Kao što ste čuli, nikakva agresija, na ploči laži, koja stoji iza nas, odnosno ispred vas, nikakva agresija nije mogla da se desi, jer Hrvatska, kao što to Radan (Nikolić) reče, u tom trenutku nije međunarodno priznata u UN, tek 22. maja 92. godine. Dakle, jedina vojska, i zvanična i regularna, bila je JNA u tom trenutku, koju su oni, koji su ovu ploču postavili, i njihova politika, poslali 91. godine da brane jugoslovensku teritoriju, i tu u Hrvatskoj. Ta politika, koja traje 80 godina, obezbožena, i dovela je nas danas ovde u Morinj. Dovela nas je zato što, politika koja počiva na 80 godina laži, ne može istinu da kaže. A da ne bi i ova ploča, za 10 godina, postala istina kao svaka njihova istina, mi smo se danas ovde okupili da kažemo da je svako slovo na ovoj ploči čista laž i izmišljotina", rekao je tada otac Mijajlo.
I ovim povodom oglasio se kabinet Milatovića odakle su poručili da "naknadno odobravanje ploče, uz zadržavanje postojećeg teksta, otvara pitanje načina na koji se Crna Gora odnosi prema prošlosti".
"Zločini počinjeni Morinju sudski su utvrđeni a žrtve i njihove porodice zaslužuju poštovanje i dostojanstveno sećanje. Zbog poštovanja prema žrtvama, tekst spomen-ploče morao je biti pažljivije formulisan, uz jasan fokus na ljude i njihovo dostojanstvo", saopšteno je iz Milatovićevog kabineta gde su, izgleda, zaboravili da je zahtev Hrvatske bio da se tabla u Morinju sačuva u izvornom obliku, sa izvornim tekstom, a ne sa nekim novim natpisom, "uz jasan fokus na ljude".
Posle jučerašnje odluke Vlade, u delu crnogorske javnosti, jedna od najčešće pominjanih reči je – kapitulacija pred Hrvatskom.
"Nakon kapitulacije kvislinške Vlade CG pred zahtevima neoustaše Plenkovića (lobiste Đukanovića) i odluke da bazen u Kotoru, umjesto legende CG i JU vaterpola Zorana Gopčevića nosi ime utemeljivača vaterpola u Crnoj Gori, vladike Petra Drugog Petrovića Njegoša – bravo kreteni", objavio je na društvenim mrežama predsednik Pokreta za promene Nebojša Medojević uz generisanu fotografiju vladike Njegoša kako u kotorskom zalivu igra – vaterpolo.
Mada ima i drugačijih pogleda na odluke Vlade Crne Gore suočene na EU putu sa hrvatskim zahtevima.
"Pitanje statusa i podele preostale vojne imovine bivše SFRJ, odnosno povratak školskog broda 'Jadran', može da bude rešeno razumno i u relativno kratkom roku. Crna Gora ne bi smela da dozvoli da od drveta ne vidi šumu i zbog jednog broda koji nema ni ekonomsku, ni umetničku, ni istorijsku vrednost propusti najbolju šansu u svojoj istoriji. Pokretanje spora oko kopnene granice bilo bi kontraproduktivno za Crnu Goru. Prevlaka nema više stratešku važnost kakvu je mogla da ima u prethodnim vekovima, a ako bi Podgorica zaoštrila spor oko kopnene granice, to bi bio kraj nada da Crna Gora uđe u EU do kraja ove decenije", piše kolumnista "Vijesti" Željko Pantelić.
I dodaje:
"Zahtev Hrvatske za povlačenje politike istorijskog revizionizma, i pored toga što spada u klasičnu provokaciju – podsetimo, u Hrvatskoj je uništeno ili oskrnavljeno oko 3.000 antifašističkih spomenika, a sva mesta genocida i najstrašnijih ratnih zločina hrvatskih vlasti tokom Drugog svetskog rata, osim donekle Jasenovca, ili su zapuštena ili marginalizovana – treba uzeti ozbiljno, progutati žabu, odbrojati do deset i imati na umu šta je cilj Crne Gore."