Godišnjica osnivanja NDH: Od Francetića do Tompsona - jesu li ustaše ikad nestale?

Jednu trećinu ubiti, drugu trećinu proterati, a preostalu trećinu asimilovati - bio je zlokobni plan glavnog ustaškog ideologa Mila Budaka koji je prvi osmislio ideju, koja će ispostaviti se, potrajati i decenijama kasnije, a to je da se Hrvatska "očisti" od Srba.

A ova surova namera srbofoba ozvaničena je baš na današnji dan, pre 82 godine, 10. aprila 1941, formiranjem fašističke i kvislinške Nezavisne Države Hrvatske, poznatije po skraćenici NDH.

"I tako smo u ovoj godini u Jasenovcu poklali više ljudi nego Osmanlijsko carstvo za sve vreme boravka Turaka u Evropi" hvalio se svojevremeno jedan od ustaških prvaka Maks Luburić.

No, nisu to nažalost bile prazne priče. Jer samo do jeseni 1941. godine iz Hrvatske je deportovano oko 200.000 Srba.

Pravoslavni Srbi su, uz blagoslov Vatikana i Rimokatoličke crkve bili prinuđeni da se pokatoliče, a najdrastičniji oblik terora nad Srbima, Jevrejima i Romima bila su masovna klanja.

Na teritoriji NDH radila su 22 koncentraciona logora, a po zlu najpoznatiji bio je Jasenovac u kome je ubijeno na stotine hiljada ljudi. Hrvatska istorija u ovo doba "obogaćena" je i činjenicom da je NDH bila jedina država na čijoj su teritoriji postojali i dečji logori.

"Ustaše su uživale u ubijanju svojih žrtava, dok su Nemci koristili gasne komore, ubijali su ih sterilno, nisu želeli da im žrtve budu pred očima. Ustaše su, međutim, uživale da vide nečiju patnju, nečiji poslednji udah. Uživali su u ubijanju. Oni su obožavali smrt", prokomentarisao je pre nekoliko godina izraleski istoričar Gideon Grajf, nakon što je uradio komparativnu analizu stradanja zatvorenika u Jasenovcu i u Aušvicu.

Marionetska Pavelićeva država koja je bila Hitlerov i Musolinijev najveći saveznik, zvanično je potrajala do kraja rata, ali njeno nasleđe u Hrvatskoj imalo je daleko duži vek. Dok zvanična Nemačka decenijama kasnije na sve načine pokušava da se barem javno iskupi i "opere" za zločine koje su činili nacisti, hrvatska politička elita svoju genocidnu istoriju pokušava da predstavi kao oslobodilačku borbu.

To što je svojevremeno hrvatski predsednik Franjo Tuđman izjavljivao da "NDH nije bila samo kvislinška tvorevina i fašistički zločin, već i izraz težnje hrvatskog naroda za samostalnošću", danas se takođe ponavlja, mada možda, zbog uticaja Evrope, nešto tišim glasom. Osim kada se na stadionima ore parole "živela NDH, ubij Srbina", ili ustaški pozdrav "za dom spremni".

RT Balkan je zato pokušao da proveri koliko je, moderna Hrvatska zaista raskrstila sa svojom NDH istorijom i koliko je "žilavo" nasleđe te fašističke tvorevine među današnjim Hrvatima.

Priznati da je NDH počinila genocid

Predsednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta za RT Balkan kaže da se hrvatsko društvo sa svojom ustaškom i genocidnom istorijom nije suočilo, kao i da postoje brojni primeri da se u toj državi rehabilituju NDH i ustaški pokret.

"Značajan deo hrvatske intelektualne, političke i crkvene elite, bilo javno, bilo prećutno smatra da su ustaše bili borci za hrvatsku slobodu, da je NDH bila istinska i prava država hrvatskog naroda, a ne genocidna tvorevina, da je Jasenovac bio radni logor a ne najveća fabrika smrti na Balkanu u Drugom svetskom ratu", upozorava naš sagovornik.

Linta dodaje da, nažalost, i dalje ima onih koji veruju da je ustaški pozdrav "za dom spremni", zapravo hrvatski pozdrav, kao i da su logori za decu u Jastrebarskom i Sisku "bila prihvatilišta u kojima se brinulo o srpskoj, romskoj i jevrejskoj deci".

"Nažalost mislim da veliki deo hrvatskog naroda ima ovakve stavove, i vi to vidite i kad pogledate da su heroji u Hrvatskoj Alojzije Stepinac, ili komandanti po zlu čuvene 'Crne legije' Jure Francetić i Rafael Boban. A vidite i mise koje se u Hrvatskoj organizuju za poglavnika Pavelića i ustaške pukovnike i generale, podizanje ustaških spomenika, uzvikivanje ustaških pozdrava, vidite masovno prisustvo Hrvata na koncertima narodnog promotera ustaštva Marka Perkovića Tompsona od kojih svaki počinje sa ustaškim pokretom 'za dom spremni'", podseća Linta.

Srbima je, kaže, veoma teško da opstanu u takvim uslovima, budući da u Hrvatskoj čak i sam pojam "Srbin" ima negativnu konotaciju - "kao agresor, zločinac, strano telo, peta kolona".

Zato kaže, ne čude ni brojni primeri pokušaja dalje asimilacije Srba, što je, između ostalog očigledno na osnovu podataka da se 30.000 građana Hrvatske deklarisalo kao "pravoslavni Hrvati", a reč je, kako je uvveren naš sagovornik, o Srbima koji su pod pritiscima i u neprijateljskoj atmosferi podlegli i prihvatili da se deklarišu kao Hrvati.

"Zato smatram da bi bilo veoma važno da Srbija pokrene diplomatsku, pravnu i političku borbu za međunarodno priznanje genocida nad srpskim narodom. To bi značilo da se za početak u Skupštini Srbije usvoji rezolucija o genocidu nad Srbima, Romima i Jevrejima, a onda i da se osnuje memorijalni centar genocida nad Srbima u NDH koji bi radio po uzoru na jevrejski 'Jad Vašem'. Ta institucija bi trebalo da bude instrument borbe da što veći broj međunarodnih organizacija i država i u svojim parlamentima prizna, odnosno konstatuje da je u NDH počinjen genocid nad srpskim narodom",  zaključuje Linta.

Evropa da defašizuje Hrvatsku

Doktor istorijskih nauka i profesor Filozofskog fakulteta Ljubodrag Dimić takođe je uveren je da Hrvatska "nikad nije odmakla od nasleđa NDH".

"Nije se nikad, makar u političkom smislu kritički odredila prema toj 'devijaciji' u istoriji hrvatskog naroda koja je porodila genocid nad Srbima čije brojke dolaze i do gotovo jedan milion pobijenih stanovnika. Bilo kakvo odricanje ili distanciranje prema iskustvu NDH i njenim rezultatima, u hrvatskoj političkoj misli i u ponašanju hrvatske elite ne mogu se prepoznati", uveren je sagovornik RT Balkan.

Dimić smatra da, u uslovima kada se u Hrvatskoj bez kazne i osporavanja propagira neonacističko i ustaško nasleđe, preostali Srbi na tom prostoru imaju puno razloga za zabrinutost i strah za sopstvenu egzistenciju.

Omladini se nekritički saopštava iskustvo hrvatske države od 1941. do 1945. godine, a ulice dobijaju imena ličnosti iz istorije kojima su ruke do lakata u krvi. Sve je to, kako on smatra, znak za srpski narod koji im država šalje - da tu nisu dobrodošli.

"Nemirnih vremena je u 20. veku bilo više, i to ne samo u vreme Drugog svetskog rata, nego se iskazalo i kroz istrebljenje Srba i za vreme Prvog svetskog rata, a zatim 60-ih i 70-ih godina kada se u okviru Maspoka povampirila ideja o hrvatskoj nacionalnoj državi, pa posle toga i devedesetih godina. Dakle, iskustvo je takvo, da samo neozbiljan narod, a Srbi nisu neozbiljan narod, to ne bi shvatio kao pretnju i stalnu opasnost po egzistenciju", uveren je Dimić.

Njega kaže, najviše brine što parole i zahtevi onih koji su tvorili NDH i dan danas žive u hrvatskom političkom miljeu.

"Čak se to ističe, glorifikuje, stavlja na pijadestal i postaje model ponašanja. To ulazi u udžbenike od osnovnih škola do onih na univerzitetu, i sve to rađa onu svest koja bi u svakoj narednoj istorijskoj situaciji mogla da opet lako zakorači u nešto što je zločin i genocid. U tom kontekstu, nužna je defašizacija, denacifikacija i deustašizacija Hrvatske i to je nešto na čemu bi trebalo da insistira i Evropa, a ne samo Srbi u Hrvatskoj", naglašava profesor Ljubodrag Dimić.

On podvlači da se politika NDH zasnivala na ideji da jedan narod treba da iščezne sa prostora Hrvatske, i to kroz pokrštavanje (koje, kako dodaje, nije strano rimokatoličkoj crkvi ni danas) iseljavanje (što ni danas nije strano hrvatskoj državi), i najzad uz likvidacije.

"A svi ovi sukobi koji su sledili, a pogotovo oni koji su se desili devedesetih godina pokazali su da je to bio metod i način da broj Srba na tom prostoru bude sve manji i da oni iščeznu sa tog prostora", zaključuje sagovornik RT Balkan.