Srbija i Balkan
Veliki sin CG ili velikosrpska marioneta: Kome smeta da Pavle Bulatović dobije ulicu u Podgorici?
Glavni razlog zašto se pojedine strukture u Crnoj Gori protive predlogu da pokojni Pavle Bulatović dobije ulicu jeste što je Bulatović bio Srbin koji je među prvima predosetio šta se dešava u Crnoj Gori, kaže za RT Balkan Vladislav Dajković
Da li je Pavle Bulatović jedan od najboljih sinova Crne Gore, častan i pošten čovek koji zaslužuje svaku počast ove države, ili deo politike koja je izvršila velikosrpski i marionetski puč u Crnoj Gori 1989. godine?
Oko ovog pitanja danima već lome se koplja u Crnoj Gori, a povodom inicijative dvojice poslanika Demokrata Crne Gore da jedna ulica u Podgorici dobije ime Pavla Bulatovića, nekadašnjeg ministra odbrane SR Jugoslavije koji je pod još nerazjašnjenim okolnostima ubijen februara 2000. godine u Beogradu.
Inicijativi Demokrata među prvima usprotivili su se Aleksandar Saša Zeković, samostalni odbornik u Skupštini Podgorice i deo NVO sektora u glavnom gradu Crne Gore apelom da se od inicijative odustane.
U pismu Borisu Pejoviću (PES), predsedniku Saveta za davanje predloga naziva naselja, ulica i trgova Podgorice, Zeković je, pored tvrdnji da je Pavle Bulatović "deo politike koja je izvršila velikosrpski i marionetski puč u Crnoj Gori 1989. godine", naveo i da "politika kojoj je pripadao i Bulatović, a u ime koje su vođeni i ratovi nema nikakav humanistički značaj i ničim nije zaslužna za razvoj Crne Gore".
Zeković smatra i da "kod predstavljanja Bulatovića kao istaknute ličnosti", "ne treba zanemariti i podatke da je, i pored realne opasnosti po njihov život i zdravlje, kao crnogorski ministar naredio deportaciju bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore".
"A kao savezni ministar bio zadužen za koordinaciju hapšenja i prisilnog povratka srpskih izbeglica iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine na ratišta. Usled deportacije izbeglica iz Crne Gore smrtno su stradale najmanje 54 osobe, pa se nazivanje ulice po Bulatoviću u Podgorici ne bi i ne može prepoznati kao djelovanje zvaničnih vlasti u pravcu uspostavljanja pravde", naveo je Zeković u pismu Pejoviću.
I deo NVO sektora iz Podgorice Bulatoviću stavlja na teret da je odgovoran za "deportaciju bosansko-hercegovačkih izbeglica 1992. godine iz Crne Gore".
"Ti ljudi su pokušali da u Crnoj Gori nađu spas od ratnih razaranja u Bosni i Hercegovini", navedeno je pored ostalog u pismu NVO uz tvrdnju da bi usvajanje predloga bila "uvreda za žrtve".
Slobodna Crna Gora, kao parlamentarna stranka na gradskom nivou, podržala je inicijativu odborničkog kluba Demokratske Crne Gore u Glavnom gradu da se jedna ulica u Podgorici nazove imenom Pavla Bulatovića.
Predsednik Slobodne Crne Gore Vladislav Dajković u izjavi za RT Balkan kaže da glavni razlog zašto se "pojedine strukture u Crnoj Gori protive predlogu da pokojni Pavle Bulatović dobije ulicu" jeste što je "Bulatović bio Srbin koji je tada među prvima predosetio šta se dešava u Crnoj Gori i predosetio da Đukanović preuzima poluge moći u Crnoj Gori zahvaljujući švercu cigareta, švercu droge, generalno na temeljima mafije i na taj način stiče ogromnu moć u Crnoj Gori".
"Gospodin Bulatović se pobunio i protiv pokušaja Mila Đukanovića da već tada uđe u proces razdvajanja Srbije i Crne Gore i zbog toga je postao trn u oku brojnim strukturama moći u Crnoj Gori kako unutrašnjim tako i spoljašnjim. Gospodin Bulatović je neko ko je ostavio dubok trag u crnogorskoj politici kao častan, čestit i pošten političar i na žalost jedna od prvih žrtava koja je pala u obračunu sa kriminalom i korupcijom", kaže Dajković.
Naš sagovornik smatra da se "Crna Gora nije tada na primeran način odužila Bulatoviću" i da zbog toga "mlađa generacija političara, 25 godina kasnije, mora da ispravi tu nepravdu i da se makar malo oduži i Bulatoviću i njegovoj porodici".
"Čuo sam pre nekoliko noći na nekom televizoru šta kaže o Pavlu Bulatoviću izvjesna Tea Gorjanec, pukovnica za ljudska prava u Crnoj nam Gori. I, vazdašnje njeno vraćanje u devedesete i obrušavanje na pokojnog Pavla Bulatovića, nazivajući ga, usput ubicom. Dakle, ubijenog nazivati ubicom možete samo još uvijek u Montenegru. Pri tome, uopšte ne pominjući Mila Đukanovića, ondašnjeg predsjednika vlade, koji je, često, posjećivao front na Dubrovniku. Poznate su nam te fotografije Mila Đukanovića u vojničkim vjetrovkama", kaže za RT Balkan Bećir Vuković, književnik iz Podgorice, komentarišući napade na predlog da Pavle Bulatović dobije ulicu u glavnom gradu Crne Gore.
Na pitanje kome ne odgovara da Bulatović dobije ulicu u Podgorici, Vuković u svom stilu kaže da je njegov "odgovor kratak i tačan" i da to, pre svega "ne odgovara ubicama Pavla Bulatovića".
"Inače, i Podgorica i pored Podgorice, bezmalo svaki grad na našim prostorima, ima mnoštvo ulica nazvanih po ubicama. Malo je ulica i trgova koji su poneli ime žrtava. Zašto je to tako? Tako je što još nismo izašli iz senke dželata čija je ideologija kosila po ovim golim bregovima. Ko zna koliko je Rovčana, među njima i Pavle Bulatović, koji su nevini ubijeni od '45. do dana današnjega", kaže Vuković.
On ponavlja da je "Pavle Bulatović bio istinski rodoljub starog kova, slobodan čovjek koji nikome nije ni na senku stao".
"Nije uklapao u nove tranzicije i izdaje, i budući da je smetao, glavom je platio. A nevini u Crnoj Gori još nisu našli utehe. I mrtvi Pavle Bulatović smeta. Zato i smeta ulica Pavla Bulatovića", kaže za RT Balkan Bećir Vuković.
Inače, crnogorsko Tužilaštvo za ratne zločine 2009. godine podiglo je optužnicu protiv devetorice nekadašnjih policijskih službenika kojima je na teret stavljena deportacija bosanskih izbeglica iz Crne Gore 1992. godine. Dve godine kasnije, Viši sud u Podgorice doneo je oslobađajuće presude.
Jedan od predlagača, odbornik Vladimir Čađenović, pre par dana je za Radio Slobodna Evropa potvrdio da i pored protesta ostaju pri predlogu da jedna od ulica u Podgorici nosi ime Bulatovića.
"On to zaslužuje. Radi se o jednom od najboljih sinova Crne Gore koji je nevino prolio krv boreći se protiv začetaka organizovanog kriminala i koji je u Crnoj Gori uživao veliki ugled", rekao je Čađenović, dodajući da su "negativni komentari potpuno neutemeljeni i oni koji to tvrde treba to i da dokažu", odnosno da Bulatović "nikada nije pravosnažno osuđen".
Pavle Bulatović ubijen je 2. februara 200. godine hicima iz automatskog oružja dok je sa dvojicom prijatelja sedeo u restoranu FK "Rad" u Beogradu. Do dan danas nisu rasvetljene okolnosti atentata, nije otkriven počinilac niti nalogodavac ubistva tadašnjeg ministra odbrane SRJ.
Ubistvo Bulatovića koji je u narodu važio za omiljenog, poštenog, hrabrog, stručnog i nesebičnog čoveka i tadašnja Vlada SRJ i vladajuća Socijalistička partija Srbije ocenili su kao "teroristički čin naručen iz inostranstva".
