Srbija i Balkan
Punoletstvo, pa diplomski ispit: Crna Gora danas slavi 18 godina nezavisnosti
Narod koji je tokom čudesnih litija zahtevao, osim odbrane Crkve, i postepeni povratak Crne Gore svom istorijskom identitetu, danas nikako ne može biti zadovoljan, rekao je analitičar Boško Vukićević
"Ubijeđen sam da za Crnu Goru najbolja vremena tek dolaze. A Crna Gora da bi bila vječna, mora biti izvrsna. Srećan Dan nezavisnosti i da je vječna Crna Gora", objavio je danas na "Iksu" njen premijer Milojko Spajić.
Crna Gora slavi danas 18. godišnjicu nezavisnosti, a samo dva dana po punoletstvu polagaće diplomski ispit i to u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija na pitanju – rezolucija o genocidu u Srebrenici. Da li će ispit položiti ili će pasti, da li će i kada imati pravo na popravni, sa kakvim će obrazom posle 23. maja 2024. pred pretke i potomke, znaće se brzo.
Premijer Spajić je neke važne odgovore ovih dana već dao.
Koliko su za prethodnih 18 godina, od 21. maja 2006. godine, referenduma i proglašenja nezavisnosti ispunjene nade i očekivanja građana Crne Gore, koja su njena najveća dostignuća u tom periodu?
"Proslavljanje Dana nezavisnosti će i ove godine proteći u podijeljenim emocijama crnogorskog društva. S jedne strane, pristalice bivšeg režima će današnji dan iskoristiti kako bi tokom slavlja tradicionalno istakli svoju različitost, a poneki i neprijateljstvo sa Srbijom i srpskim narodom (kao da je u toj navodnoj različitosti jedina svrha nezavisnosti Crne Gore). S druge strane, oni koji su na litijama srušili crnogorsku diktaturu, s gorkim ukusom u ustima konstatovaće da se malo čega promijenilo nakon pada antisrpske mafiokratije", kaže za RT Balkan Boško Vukićević, politički analitičar iz Podgorice.
Po njegovom mišljenju "narod koji je tokom čudesnih litija zahtevao, osim odbrane crkve, i postepeni povratak Crne Gore svom istorijskom identitetu, danas nikako ne može biti zadovoljan".
Vukićević navodi da se "na unutrašnjem planu, do sada nije ništa uradilo po određenim pitanjima čije bi povoljno rešavanje doprinijelo opštenarodnom pomirenju, odnosno, situaciji u kojoj ogromna većina građana zajedno proslavlja praznike poput Dana nezavisnosti".
"Recimo, ni nakon skoro četiri godine od pada diktature nijesu pokrenute zvanične inicijative o izmjenama i dopunama državnih simbola. Opštepoznato je da su aktuelni simboli izabrani (a pritom i krivotvoreni) kako bi bivša vlast pokazala što je moguće veći otklon od srpske zaostavštine i porijekla Crne Gore. Tako je bijeli orao na državnoj zastavi 'požutio' (kako bi se zamaskiralo njegovo nemanjićko, a prije toga vizantijsko porijeklo), dok su u himnu bez ikakve potrebe uvršteni stihovi ratnog zločinca Sekule Drljevića. Narod koji je na litijama i naknadnom izborima porazio diktaturu zahtijeva uvođenje crnogorske trobojke kao narodne zastave, izbacivanje spornih stihova iz himne, kao i izglasavanje srpskog jezika kao zvaničnog", reči su Vukićevića.
On zapaža "da su nakon pada diktature na nekim drugim poljima stvari pošle nabolje, da je borba protiv organizovanog kriminala efikasnija, institucije profesionalnije i slobodnije, a autohtoni srpski narod kao ni neistomišljenici vlasti se ne proganjaju kao ranije.
"I na nekim drugim poljima se osećaju boljici. Očekivani ulazak Nove srpske demokratije i Demokratske narodne partije u izvršnu vlast, nakon najavljene rekonstrukcije Vlade, doprinio bi pozitivnim promjenama i misiji povratka Crne Gore sebi. Makar, i za početak, na unutrašnjem planu. Nakon objavljivanja rezultata popisa stanovništva, na kojima se očekuje veliki procentualni porast Srba i apsolutna većina srpskog jezika, kao i pravoslavna (čime će Crna Gora, de fakto, obnoviti status srpske države), najavljene su inicijative o izmjenama i dopunama državnih simbola. To je više puta isticao predsjednik Skupštine Mandić, a i neki drugi političari koji bi trebalo da budu dio nove izvršne vlasti", zaključuje Vukićević.
Za Vladimira Pavićevića, doktora političkih nauka, "najveće postignuće u ovih osamnaest godina od obnove nezavisnosti Crne Gore do danas je razvlašćivanje Mila Đukanovića i Milovog DPS-a".
"Taj proces je počeo onom velikom avgustovskom pobedom na parlamentarnim izborima 2020. godine, a finalizovan je Milovim debaklom na predsedničkim izborima prošle godine. Crna Gora je danas duboko u postđukanovićevskoj eri i to danas proslavlja ubedljiva većina građana Crne Gore", kaže Pavićević.
"Drugo veliko postignuće je što je zahvaljujući posvećenoj borbi protiv mafije u poslednje tri godine građanima Crne Gore obnovljena vera u ideale pravde, pravičnosti i vladavine prava. Crnogorsko društvo danas je slobodno društvo spremno za dalji progres i sve to zajedno je danas tako upravo zbog toga je nekadašnja dominantna Milova stranka sada u opoziciji bez bilo kakvih šansi da vrati uticaj koji je nekada imala u politici u Crnoj Gori", reči su Pavićevića.
Za Spasoja Tomića, srpskog političara iz Crne Gore "današnji datum predstavlja kulminaciju jednog procesa koji je vođen od tridesetih godina dvadesetog veka i koji je započeo Sekula Drljević zajedno sa ideologom crnogorsko hrvatskog bratstva Savićem Markovićem Štedimlijom".
"Taj proces nastaviće se naročito aktivno nakon 1945 godine, kada palicu antisrpstva preuzimaju komunisti, koji za osnovu svog djelovanja uzimaju napade na SPC, što će svakako kulminirati rušenjem Njegoševe zavjetne kapele na Lovćenu, da bi zatim izgradili mauzolej koji, vezano za istoriju Crve Gore, simbolizuje - ništa! I u tome je čitava poenta, sva priča dukljanskih ideologa je ništa, ništa od ništa, zasnovana na grubim falsifikatima koji za cilj imaju potpunu desrbizaciju Crne Gore, Crne Gore koja je kroz čitavu svoju istoriju do 1945. bila srpska, dok danas, a za to se borimo mora biti i srpska!", kaže Tomić.
Za njega je "zato važno da našu djecu naučimo da 21. maj ne može biti praznik Srba u Crnoj Gori, da je naš praznik 26. novembar, da ih naučimo da je 21. maj u stvari isto što i 12. jul 1941, jer tu razlike nema, oba datuma označavaju događaje kada je antisrpska Crna Gora pokušala da zamijeni srpsku Crnu Goru".
"Neka se zna, da pokoljenja ne bi bila u zabludi, Milo Đukanović je Sekula Drljević, sa mnogo malih Drljevića, ali kako nije prošla priča 12. jula 1941, tako neće ni ova, modifikovana, podržana od nekih centara sa zapada, rezolucionaška, bezlična i protivna sama sebi u svojoj biti! Na kraju, za 18 godina jedino dobro što se desilo je pad DPS-a, sve ostalo mora da bude bolje, a biće bolje kada ova zemlja bude i srpska, dok takva ne bude nema bilo kakvog napretka", zaključuje Tomić.
Književnik iz Podgorice Bećir Vuković konstatuje da je "otprilike, Crna Gora trebala da postane punoljetna, da bi Srbi ušli u vladu".
"Ili, bolje rečeno, da Srbi u Crnoj Gori postanu vlast. Istovremeno, mislim da je to najvažnija stvar koja se desila u njenom novijem odrastanju. Posle višedecenijskog tlačenja i diskriminacija, posle komunizama i neokomunizama, obespravljivanja u svakom smislu, pravljenja novog Crnogorca, udara na jezik i crkvu, Srbi u Crnoj Gori vraćaju se na one istorijske pozicije koje su sami stvorili i osmislili. Usput, te pozicije Srba u Crnoj Gori uokviriće i popis i jasno pokazati svekoliku istinu na koju se nasrtalo toliko i toliko decenija. Ono što se najjasnije vidi jeste da je sasvim propao antisrpski projekat što se tiče Crne Gore. U odnosu na taj zastrašujući projekat, sve je drugo manje važno, i usput se, polagano, može rešavati i korigovati", kaže Vuković.
